O političkoj sceni u Hrvatskoj, točnije rečeno političkoj komunikaciji, odnosno retorici, uzimajući u obzir situaciju u vladajućem HDZ-u i oporbi, s poraznim stanjem u SDP-u i neočekivanim usponom Živog zida, izborima za EU parlament i hrvatskim predsjedničkim izborima do kraja 2019. razgovarali smo s komunikacijskim stručnjakom Krešimirom Macanom.

Prošlu godinu obilježila je napeta i žestoka komunikacija ne samo između vlasti i oporbe u Saboru nego i općenito u medijima. Kakva je ocjena, što smo vidjeli i čuli dobroga, a što je bilo loše?

- Loše je što je kvaliteta komunikacije pala jako nisko, prije svega u Saboru, što se vidi i u ocjenama rada koje zastupnici dobivaju u istraživanjima javnog mnijenja. Makar radili ove godine više nego ikad, što je ovu parlamentarnu godinu učinilo više učinkovitijom od prethodnih, sve su to zasjenile rasprave i incidenti u sabornici koji su postali sami sebi svrha. A znate što uporno ponavljam - ako nemate učinkovite oporbe, dobrih rasprava i argumentiranih prigovora, teško da će netko drugi natjerati vlast da bude bolja. Ti su ljudi odlično plaćeni da 24 sata samo razmišljaju kako bi ovu zemlju učinili boljom, da istražuju i ispituju najbolje opcije, ali to sve zahtijeva ozbiljan rad. Zato je lakša opcija kad vas iznose iz sabornice kada izvodite show blokiranjem govornice - sve su to slike koje pamtimo, no ne rasprave, a još manje zaključke koji su možda slijedili.

Agrokor je u komunikacijskom smislu obilježio komunikaciju u politici, što je puno bolje nego da ju je obilježio ekonomskim krahom. Tu smo se naslušali svega i svačega bez temelja od ljudi iz vrha politike sa svih strana, a na kraju smo, umjesto o biti, raspravljali tko je bio bolje plaćen od savjetnika. Njihov trošak je 1 % ukupnih dugova Agrokora i mi smo samo o tome raspravljali, a ne o 99 % bitnoga. Što je možda dobro jer se na kraju nagodba i dogodila i jer se politika u nju nije previše petljala. Ali čisto kao ilustraciju kako se komunikacija u politici svede na ono u biti nebitno za građane i državu. Ne idealiziram cijeli proces, ali kad vam prijeti poplava, bitno je da ne pukne nasip. I nije… Da ne pričam koliko smo laži čuli oko Istanbulske konvencije - ništa se od toga što su navodili nije dogodilo niti će se dogoditi, jer se radilo o lažima.

Činjenica je, a to pokazuju i ankete, kako je tijekom 2018. HDZ konstantno rastao, a SDP padao. Hoće li se taj "trend" nastaviti i u 2019., o čemu to ovisi? I kako objasniti konstantan rast Živog zida?

- HDZ je oscilirao očekivano i sad je još tri postotna boda ispod rezultata iz prosinca 2017., ako se gleda Crobarometar, i taj se minus nekako raspršio, nije jasno kome je otišao jer je i Most pao kroz godinu, dok Hrast i Neovisni za Hrvatsku plešu oko 1 %, možda je nešto ostalo na Bandićevu računu. No bitno je da se sve što se prividno izgubilo zbog Instanbulske konvencije, pa i Agrokora, vratilo, a da naizgled krajnja desnica na tome nije profitirala. Dapače, izgleda da je izgubila momentom. Za polovinu mandata odličan rezultat za Plenkovića, jer je neizbježno da vam postotci padaju kroz mandat.

SDP i Živi zid su u ciklusu koji smo gledali prije par godina kad je Orah isto tako prestigao SDP. Dakle, očito je da dijele dio biračkog tijela, i to značajan, pa se sa svakim padom SDP-a dio prelije Živom zidu. Oni u ovom trenutku kao oporba nemaju odgovornosti ni rješenja za goruće probleme, ali su se nametnuli kao nova lica, alternativa starim licima, i još igraju na tu kartu - kao i svi populisti, oni su uz narod protiv omražnih elita. Bitno je naznačiti da su oni tu da ostanu, za razliku od Oraha. Da su sutra izbori, imali bi bar po dva zastupnika u gotovo svakoj izbornoj jedinici. Oni više nisu anomalija, postaju ozbiljan politički faktor. Veliko je pitanje kako će se SDP nositi s ovim izazovom, jer danas to što ste velika povijesna stranka više ne znači da ćete zbog toga preživjeti sljedeći mandat ako se ne prilagodite na vrijeme. S obzirom na golem broj mladih birača koji im je uzeo Živi zid, pitanje je hoće li ga moći vratiti i obnoviti stranku. Bez mladih birača stranke nemaju budućnosti.

Ipak, HDZ odnosno Plenković nisu bez problema, ekstremna desnica u stranci još nije (ili jest) poražena, afere (SMS-ovi, sad izraelski zrakoplovi, a tu je i slučaj Radeljić) - koliko sve to šteti stabilnoj vladavini Plenkovića u stranci i u Vladi?

- Idemo od onog što je u ovom trenutku najvažnije - brojke. Ruke u Saboru stabilnije su nego ikad, iako to početkom godine nije izgledalo tako, dodatno se zakompliciralo nakon Istanbulske konvencije i s Agrokorom. Pričalo se o jednoj ruci koja odlučuje. Danas to više nije slučaj. Bandić je taj koji je svojim klubom donio stabilnost vladajućoj koaliciji, zauzvrat dobio izglasavanje proračuna u Zagrebu. Time se dodatno stvorila stabilnost kako na nacionalnoj, tako i lokalnoj razini i zasad se čini da bi mogla potrajati jer je malo onih iz redova vladajućih kojima bi odgovaralo da se takve većine sada raspadnu. Dakle, imamo stabilnost. A što ona može donijeti? Preslagivanje unutar HDZ-a i učvršćivanje Plenkovićeva utjecaja!

Afera SMS je vjerojatno neizravno dovela i do razrješenja savjetnika Radeljića, čime je desnica ili desna frakcija u HDZ-u izgubila utjecaj u Uredu predsjednice koji je znala usmjeravati protiv Plenkovića. S druge strane, Plenković je na primjeru Darka Milinovića pokazao kakva je politička sudbina onih koji mu se javno suprostave ili odbiju stranačku disciplinu. Oni lete van iz politike. A znamo da oni koji su otpadali iz HDZ-a u prošlosti nisu ostvarivali značajnije rezultate jer je takav profil birača HDZ-a. Ostaju uz stranku i u dobru i u zlu. Osim toga, Plenković se kloni bilo kakva povezivanja s mutnim poslovima i to mu daje i tu moralnu poziciju da nekad stvari presiječe.

Iduće godine slijede EU izbori. Što tu očekivati, kakvu kampanju, kakvu javnu komunikaciju stranaka, hoće li izbori biti još jedan trijumf HDZ-a?

- Ništa bolju od one koju smo dosad gledali - pa mi smo samo malo više od pet mjeseci od EU izbora, vidite li kakvu kampanju, osim pojedinačnih dosadašnjih zastupnika u EU parlamentu? Stranke znaju da je izlaznost na ove izbore mala i ne brinu se previše jer znaju da to pogoduje najvećim strankama. HDZ zbog velike razlike od SDP-a i Živog zida ima prednost jer će mu izborni sustav kao prvoj stranci zasigurno donijeti jedan mandat više, ako ne i dva, ovisno o konačnom rezultatu. Pitanje je koju će granicu SDP postaviti kao granicu svojeg uspjeha jer će teško ponoviti uspjeh s prošlih izbora. Živi zid ima šanse osvojiti mandat ili dva, dok će se Most za svojeg EU zastupnika morati potruditi. I to je već velika razlika, jer četiri stranke sada imaju prilike uzeti mandat, a za vratom im je Amsterdamska koalicija koju vode Glas, IDS i HSS.

Za kraj, umjesto zaključka, pitanje zašto neki u političkoj areni, ali i u medijima, nastavljaju s dramoletom, odnosno nastavljaju sa širenjem pesimizma, defetizma, negativizma i opstruiranja dobrog na račun lošeg?

- Zato što je, kad nemate vlastitih politika i rješenja, "rješenje" glumatati opoziciju kritizirajući sve, i dobro i loše. Nažalost, oni koji to rade ne vide da im to ne donosi rast popularnosti, dok recimo HDZ-u raste rejting. Iz samo jednog razloga - birači gledaju popravlja li se za njih situacija ili pogoršava kroz djelovanje politike. Dakle, morate prvenstveno nuditi rješenja. Birači HDZ-a očito smatraju da stvari idu nabolje. I to će vam uvijek biti tako - na kraju birač gleda hoće li mu biti bolje povjeri li glas ovoj ili onoj opciji - ne hoće li se promijeniti ime kakvog trga, nego hoće li se bolje živjeti.(D.J.)