ZLATKO MILIŠA

BEZ DIJALOGA NADA SE PRETVARA U BEZNAĐE

 

Sve više ljudi ne opaža pozitivne događaje i situacije, nego svakodnevno očajava. Vide samo negativnosti i navikavaju se na loše. To postaje percepcija većine i prerasta u opći defetizam. Ljudi kao da prizivaju katastrofična i/ili konfliktna stanja. Altruizam i suosjećanje pojave se tek kao val koji čovjeka zapljusne kao opomena na nečijem pogrebu.

Jeste li ikada razmišljali da postoje dvije stvarnosti? Jedna je vedrija strana života. Ona najveći dio medija ne zanima. Oni snose velik dio odgovornosti kao kreatori ubijanja nade. "Hrvatski nacionalni pesimizam nije ukorijenjen u narodu, već je privid koji stvaraju pesimizmom zaražene hrvatske elite i mediji koji su postali neprijateljima nade", zapisao je Slaven Letica. Trovači "crnilom" su rasadnik širenja kolektivnih psihijatrijskih simptoma društvenih neuroza, depresije…

Ravnatelj Psihijatrijske klinike Vrapče iz Zagreba i predsjednik Hrvatskoga psihijatrijskog društva Vlado Jukić drži da u današnje vrijeme uočavamo elemente kolektivne paranoje: "Polovina građana Hrvatske sumnja u onu drugu polovinu. Sumnjičavost je uočljiva na mnogim razinama života. Smatraju da su odnosi u društvu neiskreni i da mu onaj drugi nastoji nešto smjestiti ili ga na neki način predriblati. Stvara se kolektivni opći osjećaj sumnjičavosti. Svi viču Ja hoću da je meni dobro, a ne vide da im ne može biti dobro ako je onome drugome loše." Pesimizam je uvod u depresivna stanja. Optimisti pak vide rješenja, a probleme tretiraju kao izazove. Pesimisti na dobre događaje gledaju kao (slučajno) privremene, a na svakodnevicu kao (stalno) lošu. To su kritičari svega postojećega i vazda skloni katastrofičnom razmišljanju. Bez povjeravanja, dijaloga i povjerenja nada se pretvara u beznađe. Thomas Mann u romanu "Smrt u Veneciji" navodi riječi Gustava von Aschenbacha: "Gotovo sve veliko što postoji nastalo je nečemu usprkos, usprkos žalosti i patnji, siromaštvu, napuštenosti, tjelesnoj slabosti, poroku i tisuću drugih zapreka." Od malodušja i strahova postoji nešto gore, a to su ravnodušnost i beznađe.

Od kada sam došao u Osijek (prosinac 2012.), bio sam bar u četrdeset kuća ljudi koje nisam poznavao. Kažu mi kako su vidjeli moje vozilo splitskih registracija, moga vjernog psa ili čuli drugi dijalekt i tako započeli razgovor. U Bilju vlasnik etnoimanja znakovita naziva "Orlov put" jednom mi je rekao: "Jučer kad sam se vratio iz Zagreba uhvatila me panika jer mi je Zagreb tako blizu. Nepuna tri sata vožnje vozilom do moje oaze mira!" Svi vidimo u našoj županiji trošne kuće i/ili zgrade s neuređenim fasadama, napuštena poljoprivredna dobra..., ali ja vidim nešto važnije - svakodnevno svjedočim da ovdje još ima ljudi s toplom dušom, gostoljubivi, solidarni i altruistični. I zbog toga bi Osijek, Slavonija i Baranja mogli konkurirati u Europi, a i šire, kao grad i županija s najljubaznijim ljudima i/ili najdomaćinima! Zašto ne bi bili prepoznati u svijetu i po tome, a ne samo po kratkoročnim euforijama nakon sportskih pothvata pojedinačnih i skupnih?

Hrvatski građani daruju najviše organa u usporedbi s drugim državama Europske unije. Mnoštvo pozitivnih primjera u medijima se ili ignorira ili je na marginama. Jednom sam zapisao nečiju sjajnu misao: "Tko ne zna kamo ide, njemu je svaki put dobar." Ja bih ovome dodao: "Tko misli da zna kamo ide, a ne zna kako doći do cilja, i njemu je svaki put dobar." Samo u nihilističkoj filozofiji života ljudsko postojanje nema smisla. Jedna perzijska poslovica kaže: Sreća nas brzo napušta, nada nikada. Eldridge Cleaver pred suvremenog čovjeka postavlja dvojbu: "Ili si problem ili rješenje." U polemikama s ljudima, prije nego što počnu govoriti o problemu, prvo ih upitam: "Što predlažeš/te?" Ako nema odgovora, dalje ne razgovaram. Zato je naš život određen temeljnim pitanjem koje glasi: jesmo li spremni na promjene i što možemo učiniti za sebe i druge. Koliko se puta ne usuđujemo "činiti nešto zato što mislimo da nema smisla pokušavati jer da se tu nema što učiniti" (Jorge Bucay).

Ironija je u tome što ljudi tvrde da znaju razlikovati dobro i zlo, ali se većina odlučuje živjeti u uvjerenju da je svijet po sebi loš. To su pogledi umornih i (unaprijed) poraženih ljudi. Drugi tip ljudi ostaju ustrajni u optimizmu, neovisno (o godinama, patnjama, iskušenjima…) Zato danas "umjesto vjere imamo relativizam, umjesto optimizma imamo fanatizam. Umjesto snova imamo noćne more" (R. Koch i C. Smith u knjizi "Samoubojstvo Zapada"). Viktor E. Frankl u knjizi "Čovjekovo traganje za smislom" izražava nadu da se iz osobne i društvene tragične prošlosti može postići optimizam za budućnost. Tri je godine živio u najjadnijim uvjetima i kao logoraš zapisao: "Čovjeku se može oduzeti sve, ali jedno ne − neovisno o okolnostima - njegove misli, izbor vlastitog puta i dostojanstva." To je pitanje osobne odluke, a ne samo (užasnih) okolnosti.

Stručnjaci su suglasni da su anksioznost, poremećaji pozornosti, tjeskoba i depresija oblici psihičkih poremećaja. Tvrde da su zabrinutost za egzistenciju i nemogućnost ostvarivanja najosnovnijih životnih potreba okidači za depresivna stanja, tj. osjećaja beznađa i/ili potištenosti. Njuorški psihoanalitičar Gerald Schoenewolf autor je pojma "osjećajna zaraza". Da je depresija "zarazna" potvrđuju rezultati studije sa Sveučilišta Indiana. U njoj su znanstvenici šest mjeseci pratili ponašanje dragovoljaca koji su bili okruženi ljudima sa simptomima depresije i nezadovoljstva životom, te su zaključili da takvo okruženje negativno utječe i na psihu zadovoljnih ljudi. "Tko reagira negativno na stresne događaje u životu, svoj pesimizam i osjećaj nezadovoljstva prenosi na druge", izjavljuje voditelj studije Gerald Haeffel.

Vladari kaosa kao "lijekove" nude "vatrogasne mjere" s klinikama ili centrima za odvikavanje od hrane, depresije, rada, droge, alkoholizma, seksa, interneta, kockanja, klađenja, nasilja… Sada je jasno zašto se najmanje investira u najjeftinije programe - one preventivne. Nažalost, ljudi biraju kratkoročna rješenja da bi se prividno riješili problema. Senekin citat ostavio sam namjerno za kraj: "Sretan je čovjek koji je u stanju izdržati najveću sreću i nesreću. Onaj koji je takve promjene izdržao staloženo, nesreći je oduzeo svaku moć."