Magazin
SAM KOD KUĆE

Trump želi pod svaku cijenu zid s Meksikom
Objavljeno 5. siječnja, 2019.

Nije lako biti Donald Trump. Dok je ostatak Amerike uključujući i njegovu suprugu Melaniju bančio uz šampanjac i francusku salatu veselo dočekujući Novu godinu, američki predsjednik je ostao sam u Bijeloj kući smišljajući strategiju kako da od demokratskog Kongresa izmuze pet milijardi dolara koliko mu nedostaje za izgradnju grandioznog zida na granici s Meksikom.

Ovom gestom žrtvovanja za opću stvar i svoju fiksnu ideju o Americi na prvom mjestu (pod cijenu da svi drugi propadnu) Trump je mnoge podsjetio na onog klinca iz holivudskog filma "Sam kod kuće" koji uspješno odolijeva napadima podlih uljeza na njegov idilični dom u bogataškoj četvrti. Da stvar bude još luđa, Donald Trump se i pojavio u filmu "Sam kod kuće 2" (1992.) glumeći samoga sebe! Nama je ipak pala na um glasovita gnoma njegovog slavnog predšasnika Johna Kennedyja koji je svojedobno napisao: "Dragi Amerikanci, nemojte pitati što vaša domovina može učiniti za vas nego što vi možete učiniti za svoju domovinu".

USTAVNI BUZDOVAN
Ne želeći podilaziti niskim strastima svojih sugrađana Amerikanaca u novogodišnjoj noći, Trump je i svoju koledarsku čestitku obogatio podsjećanjem kako se on i njegova administracija neće smiriti dok ne podignu zaštitni zid na granici s Meksikom. Trump je još u predizbornoj kampanji 2016. obećao da će izgraditi čvrstu fortifikaciju kako bi spriječio svakodnevne nezakonite upade selilaca iz Latinske Amerike na ozemlje Sjedinjenih Država. I ovaj puta američki predsjednik je ponovio da će konačni trošak izgradnje zida između dviju zemalja platiti Meksiko podsjećajući na uštede koje će Amerikanci ostvariti zahvaljujući novom sporazumu o slobodnoj trgovini potpisanom krajem studenog u Buenos Airesu. Ne želeći ostaviti dojam da je nedaj Bože kakav neodgovoran tip ili neradnik, Trump je u svojoj novogodišnjoj poruci podsjetio da je žrtvovao Božić i Novu Godinu kako bi Ameriku učinio prosperitetnijom i sigurnijom. Tu ideju danonoćnog rada ("delanja") za opći boljitak u našim krajevima uspješno zagovara i klaunski prakticira jedino još Milan Bandić iz istoimene stranke "rada i solidarnosti" koja svakim danom okuplja sve više zastupnika u Hrvatskom saboru što govori kako još nije umrla ideja da naša zemlja jednog dana postane druga Amerika.

Kako bi prisilio demokrate koji su lani osvojili većinu u Predstavničkom domu američkog Kongresa predsjednik Donald Trump je posegnuo za egzotičnim ustavnim buzdovanom koji mu stoji na raspolaganju, a to je obustava rada savezne vlade. Posrijedi je kaotično stanje koje nastaje voljom američkog predsjednika u trenutku kada se odluči na blokadu financiranja i rada vladinih institucija (tzv. government shutdown) kako bi ucijenio Kongres i prisilio ga na odgovarajuće ustupke. U vrijeme ovog malog rata između ključnih institucija američkog političkog sustava, koji se ne događa prvi puta u američkoj povijesti, više stotina tisuća namještenika savezne vlade odlazi na prisilni godišnji odmor, a njih još toliko ostaje raditi bez plaće sve dok predsjednik i Kongres ne postignu dogovor oko prijepornih pitanja. Iako se Amerikanci vole hvaliti superiornošću i besprijekornošću svog političkog poretka, upravo prakticiranje spomenute blokade više priliči nekoj zemlji Trećeg svijeta nego kakvoj uljuđenoj zemlji zapadne hemisfere. Dakako, nije Trump prvi kojemu se svidjelo natezati s Kongresom preko leđa običnih Amerikanca zaposlenih u muzejima, zračnim lukama, nacionalnim parkovima, bolnicama i vojsci. Prije njega to su u novijoj američkoj povijesti činili i Ronald Reagan (1981, 1984. i 1986), George Bush stariji (1990.), Bill Clinton (1995. i 1996.), Barack Obama (2013.) kao i Donald Trump prošle godine.

Možemo mi tog Donalda Trumpa voljeti ili ne, ali posve je suvereno pravo Sjedinjenih Država kao i bilo koje druge zemlje da nadzire svoje granice i štiti ih od nezakonitog useljavanja. Bili smo prošle godine svjedoci iracionalnog mimohoda više tisuća pripadnika latinoameričke sirotinje koji su odlučili pregaziti Meksiko kako bi se nasilno i nezakonito uselili u Sjedinjene Države. Sada su zapeli na američkoj granici tražeći načina da se nekako infiltriraju i domognu crnog tržišta rada u obećanoj zemlji Dembeliji kako oni doživljavaju Ameriku. Ljudski je žudjeti za boljim životom, ali nije ništa manje legitimno da se ugrožene države brane od divlje imigracije. Pod sličnom invazijom je i Europa u koju ne prestaju stizati stotine tisuća ljudi. Nekadašnji građevinac i nekretninaš Trump želi sagraditi sigurnosni zid visine trokatnice i dužine tri tisuće kilometara. Demokrati se tome protive jer ne mogu smisliti Trumpa. Oni će mu se suprotstavljati do posljednjeg daha ne razmišljajući puno o nacionalnoj sigurnosti.

ODVAJANJE DJECE
Trumpovu drakonsku politiku prema nezakonitim useljenicima koja uključuje i odvajanje djece čak i one male od roditelja ozbiljno su potkopala dva novija slučaja smrti djece u američkim zatvorima. Prema tzv. protokolu nulte tolerancije, od travnja do lipnja 2018. američka granična služba je odvojila čak tri tisuće djece od njihovih najbližih, roditelja, braće i sestara, djedova ili baka. Odrasli bi završavali u saveznim zatvorima gdje su čekali suđenje za nezakoniti ulazak u Sjedinjene Države, a djeca su se uplašena i uplakana našla u nekakvim ružnim kavezima koji su sablaznili svijet. Pojavila su se i svjedočanstva da su djeci davani psihofarmaci kako ne bi plačem i očajem živcirala svoje stražare. Trumpova Amerika je opet odaslala sadomazohističku sliku o sebi kao zemlji koja ljubi okrutne i primitivne metode iz Trećeg svijeta. Želeći zaustaviti tu odurnu praksu koju je zakuhao njezin muž, u ovu priču se uključila i supruga američkog predsjednika Melanija koja je osobno posjetila djecu u jednom od takvih kampova. Tu njezinu gestu pozdravljamo. Trump je od nasilnog odvajanja djece naposljetku odustao. No, javnosti nikada nije ispričana priča o sudbini one djece koja do dana današnjeg još nisu vraćena svojim roditeljima zbog raznih birokratskih prepreka.

U kolovozu prošle godine bilo je još 528 djece koja nisu vraćena svojim roditeljima. Na pamet nam pada poznata pjesma Mile Rupčića "Pit, i to je Amerika" koju je slavnom učinio onaj nizozemski vagabund Branimir Johnny Štulić. Ta je zemlja zaslužila boljeg predsjednika, a tako misli i utjecajni republikanac Mitt Romney želeći spriječiti njegov automatski reizbor.

Piše: Draško CELING
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana