Priča o četiri potpuna stranca koje će povezati nesretan slijed događaja osvojila je i najstrože kritičare, a sada je došao red i da se gledateljima uvuče pod kožu. U nedjelju, 6. siječnja, šestoepizodna serija “Uspjeh” bit će dostupna putem usluge HBO GO, a premijera prve epizode zakazana je za isti dan u 20 sati. Prije premijere, donosimo prigodan intervju s petero glavnih glumaca: Tonijem Gojanovićem, Tarom Thaller, Ivom Mihelić, Uliksom Fehmiujem i Marijom Škaričić.

Možete li nam nešto reći o svom liku?

TG: Kiki je mladi obiteljski čovjek koji se bori sa svakodnevnim egzistencijalnim problemima. Voli svoju ženu i sina, i želi samo najbolje za njih. Niz nesretnih okolnosti uvući će ga u situaciju iz koje nema lakog izlaza.

TT: Blanka je problematična djevojka koja nema nikoga u životu na koga bi se mogla osloniti i tko bi brinuo o njoj. Prepuštena sama sebi, stavlja masku opake cure koju nije briga i koju nije strah, a ispod svega toga nalazi se uplašena djevojčica koja bi htjela da i nju netko zagrli i kaže da će sve biti u redu.

IM: Zamislite da iziđete baciti smeće i nakon toga ništa više nije isto. Nikada. Sve što je vjerovala da jest, odjednom više nije. Ona je žena koja pokušava, možda poetski rečeno „držati i dušu i razum i identitet iznad vode“. Jučer je bilo jučer.

UF: Ima sve, a nema ništa. Osim svog posla. Usamljen. Svjestan kompromisa na koje je godinama pristajao, a bilo ih je mnogo. S obzirom na to da ulazi u ranu jesen svog života, a promašio je ljeto i proljeće, odlučuje okrenuti novi list.

MŠ: Gordana Kalić policijska je inspektorica, vodi i otkriva slučaj na kojem počiva zaplet naše priče. Dio je strukture i radi prema pravilima i propisima, ali je sklona i ‘improvizacijama’ u svrhu otkrivanja istine. Njezino djelovanje i položaj uvjetovani su i jednim osobnim iskustvom koje će gledatelji pomalo otkriti.

Koja je bila vaša reakcija kad ste čuli da ste dobili ulogu?

TG: Moja prva reakcija bila je dvojaka. Bio sam, naravno, oduševljen, ali je taj osjećaj bio u sjeni činjenice da sam tada bio u kazališnom angažmanu i znao sam da su šanse za sudjelovanje u projektu vrlo male. Na kraju, uz malo sreće i mnogo dobre volje od strane produkcije i mog matičnog kazališta, snimanju ništa nije stajalo na putu.

Mislite li da će se gledatelji moći poistovjetiti s vašim likom?

TG: To je, valjda, želja svakog glumca, bez obzira na to kakvu ulogu igrao. Želite dati liku ljudskost, slabost, snagu, višeznačnost, ukratko – život. Sve te stvari bile su sadržane u scenariju Marjana Alčevskog, a redatelj Denis Tanović točno je znao kako pristupiti materijalu i kako mi pomoći da oživim lik Kikija. Nadam se da smo u tome uspjeli.

TT: Definitivno. Sigurna sam da se svatko bar jednom osjećao bespomoćnim i ljutitim suočen s nepravdom ovog svijeta. Blanka jest, mnogo, i previše puta.

UF: Naravno. Živimo u vremenu u kojem smo gotovo svakodnevno prisiljeni raditi kompromise. Pristajemo na stvari na koje znamo da ne bismo trebali pristati. Iako sam kao mladić donio niz odluka za koje sam smatrao da su pokazale da sam spreman ne pristajati na kompromise, život je učinio da često učinim suprotno. Želim vjerovati da sam više pozitivan nego negativan. Haris želi pokušati slično.

Koji vam je bio najveći izazov dok ste igrali svoj lik?

TT: Glumiti lik čiji se karakter u tolikoj mjeri razlikuje od mog bila je ujedno i najteža i najzabavnija stvar. Mislila sam da ću propasti u zemlju kad sam morala prvi put upotrijebiti snažan i vulgaran vokabular, a ostati kul i frajerica. A najzabavnije je bilo što sam mogla i morala biti mangup.

IM: Osjetiti, pokušati razumjeti i na kraju odigrati Vinku.

Kako ste se pripremali za ulogu?

MŠ: Imala sam pravu stručnu pomoć, jedna vrlo posebna žena rado je nalazila vrijeme odgovarati na sva moja pitanja vezana uz policijske procedure i prirodu tog posla. Budući da je to njezina profesionalna svakodnevica, imala sam priliku iz prve ruke čuti kako je taj poziv živjeti. Dotad mi je to bila apstrakcija, puna slika iz raznih serija i filmova, uglavnom američkog podrijetla. Pomogla mi je da inspektoricu Kalić počnem doživljavati kao stvarnu osobu i na tome sam joj zahvalna.

Možete li malo opisati odnos vašeg lika s obitelji?

IM: Vinkin brak se raspada, njezin život kakav je poznavala se raspada. Njezina kći joj je jedina uporišna točka. Odnos s mužem teško bi se mogao nazvati odnosom, više nekim oblikom posljedice gubitka vjere da može drugačije i bolje.

Što vas je najviše privuklo ulozi?

MŠ: Moram priznati da mi se prije svega jako svidjela ideja da igram policijsku inspektoricu i da nosim pištolj, imala sam osjećaj kao da sam neka kaubojka modernog doba. Voljela sam vesterne kad sam bila mala te maštala o tome da jašem na konju i ispravljam nepravde gdje ih ima. Nešto od te dječje maštarije i dalje nosim u sebi, iako ne hodam po svijetu nastojeći ga popraviti. Što ne znači da ne bih voljela da je bolji i zdraviji. Moja inspektorica ne jaše konja i živi u današnjem Zagrebu, ali ima stvarnu potrebu popraviti ono što je krivo i u tom smjeru djeluje. Radi i neke krive korake, ali je strastveno nesavršena i svidjelo mi se biti na njezinom mjestu, makar na neko vrijeme. Zavoljela sam svoj lik i zahvaljujem Alčevskom što ju je stvorio.

Kakva je bila atmosfera na snimanju, koji su vaši dojmovi?

TT: Na ovom sam snimanju dobila još jednu obitelj. Bilo mi je prekrasno. Radili smo naporno, ali uvijek smo na set prošvercali mnogo smijeha i glazbe. Cijelo mi je iskustvo otvorilo oči i bila je to jedna velika škola za mene. Imala sam sreću što sam dobila tako divnu i kompleksnu ulogu, a cijelo vrijeme imala sam podršku cijele ekipe.

Koliko je priča koja čini osnovu serije aktualna danas u regiji?

UF: Dosta je aktulna i to ne samo u našoj regiji, nego i izvan nje. Mislim da je „Uspjeh“ priča o malom i velikom čovjeku. O golemoj provaliji između vrlo moćnih i onih gotovo bespomoćnih. Čini nam se da se stvari događaju mimo nas i naše volje. Tako će i biti sve dok se ne pokrenemo i ne počnemo mijenjati stvari, a to, naravno, nosi svoju cijenu i određenu vrstu odricanja i žrtve.

Kako je bilo surađivati s redateljem Danisom Tanovićem?

TG: Danis Tanović redatelj je koji jako vjeruje svojim glumcima te ih sluša i voli. On, zapravo, stvori ambijent na setu u kojem vi možete dati ono najbolje od sebe. Dok radite osjećate tu slobodu, ali morate biti svjesni i odgovornosti koju ta sloboda nosi. Jednako tako znate da vas budno oko redatelja uvijek prati i usmjerava. Ponekad bih iz prikrajka znao promatrati kako Danis, zajedno s direktorom fotografije Erolom Zubčevićem, dječačkim žarom promatra kadar na kontrolnom monitoru i koliko je njegovo veselje kad kadar uspije.

IM: Uživala sam. Redatelj koji poznaje, osjeća i voli glumce. Organiziran, kreativan, zahtjevan i vrhunski profesionalac. Divan redatelj i divan čovjek.

MŠ: Volim njegovu direktnost i kreativnu inteligenciju jer te su mi osobine inspirativne. Ima golemu energiju i bori se za ono što smatra važnim za projekt, a to cijenim. Snimanje je trajalo tri mjeseca, bilo je intenzivno i vrlo zahtjevno, ali sam i u najkompliciranijim danima snimanja osjećala da zajedno nastojimo kreirati nešto do čega nam je jako stalo. Raspravljali smo, analizirali, smišljali, pronalazili najbolja rješenja, bilo je to jedno živahno snimanje. A ni smijeha nije manjkalo, jer sam ja gnjavila sa sto pitanja dnevno, a on je pritom zbijao prilično uspješne šale na moj račun.

Kako biste i u jednoj rečenici opisali seriju?

IM: Ne mogu se vratiti na ono što je bilo jučer, jer sama tada bila druga osoba. Mislim da ovaj citat iz “Alise u zemlji čudesa” najbolje oslika seriju “Uspjeh”.

Kakav je osjećaj snimati seriju za HBO, koliko se razlikuje od vaših prethodnih iskustava?

MŠ: HBO je ozbiljno “ime” i velika priča i zaista sam zadovoljna i zahvalna na prilici koju sam dobila. Ne volim usporedbe, jer to automatski sugerira da je nešto u odnosu na nešto drugo bolje ili lošije. Svaki se projekt razlikuje i svaki na kojem sam radila ima mjesto u mome profesionalnom, a ponekad i u privatnom životu. Ono što sam shvatila jest da za koga god radim, dane snimanja provodim s ljudima koji rade svoj posao najbolje što znaju i mogu, i oni su moja stvarnost. Na snimanju ekipa je bila izvrsna i u takvoj postavi rado bih radila ponovno.