Magazin
TEMA TJEDNA: HRVATSKI MENADŽMENT - ZALOG ZA BOLJE SUTRA (I.)

Bez sposobnih menadžera nema ekonomskog razvitka
Objavljeno 29. prosinca, 2018.
Profesionalizmom protiv amaterizma: Puno pozitivnih, ali još više negativnih primjera

Vezani članci

TEMA TJEDNA: HRVATSKI MENADŽMENT - ZALOG ZA BOLJE SUTRA (II.)

Marina Gregorić: Menadžer je kao dirigent, treba znati ravnati poslovanjem

Hrvatsko udruženje menadžera i poduzetnika CROMA od svog osnutka 1990. godine na kraju svake kalendarske godine dodjeljuje strukovno priznanje i nagradu Menadžer godine najboljim gospodarstvenicima iz cijele Hrvatske. Do sada je ovu prestižnu nagradu primilo 250 menadžera i poduzetnika, a dodijeljena je i krajem ove godine.

Naime, u Hrvatskoj kao i ostatku svijeta, da bi tvrtke bile uspješne moraju imati učinkovito i odgovorno vodstvo. Vođe su u praksi vrlo često i menadžeri čija je osnovna uloga planiranje, upravljanje i usmjeravanje poslovanja. No ključno je pitanje kakve su kompetencije hrvatskih menadžera i karakteristike koje ih čine uspješnima ili pak neuspješnima. Hrvatski menadžeri u većini su visokoobrazovani ljudi, sa znanjem jednog stranog jezika i sa znanjima koja im omogućuju učinkovito upravljanje. Tako bi bar trebalo biti. Odnosno, hrvatski menadžeri najviše razine trebali bi posjedovati slične karakteristike kao i visokorangirani profesionalci na globalnoj razini, no činjenica je da RH menadžeri za njima zaostaju, uz časne iznimke. Zbog toga bi se trebalo posvetiti poboljšanju njihovih kompetencija, uvođenjem promjena koje će uvelike osnažiti njihove mogućnosti učinkovitog upravljanja, stava su brojni stručnjaci. Neovisno o tome u kojemu sektoru tvrtka posluje ili koje je veličine, u današnje vrijeme poslovanje bez menadžera gotovo da nije moguće. S obzirom na to da razvoj u svim područjima iz dana u dan sve više raste, tvrtke se suočavaju s novim tehnologijama, brzim razvojem, komunikacijama, kao i ekonomskim i drugim problemima. Stoga osoba može biti uspješan menadžer samo ako posjeduje niz karakteristika koje su potrebne za obavljanje zadataka iz tih područja. Zbog toga menadžer ne može biti bilo tko, nego samo osoba koja svojim karakteristikama može inspirirati druge i razumjeti ih.

TIPIČAN CRO-MANAGER
Svaki uspješan menadžer, pa i u Hrvatskoj, mora imati odgovarajući stupanj obrazovanja, što je jedna od temeljnih pretpostavki za, na početku karijere, dobivanje željene menadžerske pozicije, a poslije i napredovanje. Prema jednoj od analiza, većina hrvatskih menadžera posjeduje visoku stručnu spremu, čak njih 71 %. Nešto manje je magistara struke, koji čine 16 %, a još manje doktora znanosti - samo 3 %. S druge strane, sve je manje onih bez završenog visokoškolskog obrazovanja, bez kojeg nije moguće daljnje napredovanje bez nekog oblika poznanstva. U hrvatskom biznisu djeluje 2 % menadžera sa srednjoj stručnom spremom i 8 % s višom. Prema istraživanju, hrvatski su menadžeri najbolji na području komunikacija i rješavanja problema, nakon čega slijedi strateško planiranje i pružanje usluga kupcima. S druge strane, menadžeri su znatno lošiji u odabiru kadrova, upravljanju promjenama, motiviranju i pregovaranju. U Hrvatskoj je najveći broj menadžera ekonomske struke, 49 %, nešto je manje tehničke struke, 37 %, a najmanje je pravnika, samo 6 %. Ostalih 8 % ima neku drugu struku.

Kako su ekonomska znanja prijeko potrebna za obavljanje menadžerskih poslova, ekonomisti su najviše zastupljeni na tim radnim mjestima. Iako se uz djelatnost vežu neka specifična znanja, postoji potreba za poznavanjem stranih jezika, i to neovisno o samoj djelatnosti. Bez poznavanja engleskog jezika danas gotovo da s visokim obrazovanjem nije moguće pronaći posao. Za menadžere se stoga preporučuje poznavanje bar dva ili više strana jezika. Istraživanja pokazuju da se hrvatski menadžeri mogu pohvaliti poznavanjem engleskog jezika, koji govori čak njih 98 %. Bez poznavanja engleskog jezika danas gotovo da i nije moguće ostvariti menadžersku karijeru, a ako se govori o poznavanju više njih, to je menadžer u većoj prednosti. Ipak, samo se nešto manji broj hrvatskih menadžera može pohvaliti da poznaje i neki drugi strani jezik. Ovdje se prvenstveno govori o njemačkom i talijanskom jeziku, koje govori 30 %, odnosno 22 % menadžera. U hrvatskom su biznisu zastupljeni i francuski, ruski i španjolski te u vrlo maloj mjeri neki drugi jezici. Ni jedan strani jezik ne govori 2 % hrvatskih menadžera.

S obzirom na to da mnogi hrvatski menadžeri (uz časne iznimke, ponavljamo) ipak zaostaju za inozemnima, potrebno je vršiti dodatna ulaganja u njihovo educiranje kako bi oni svojim znanjima i vještinama doista mogli konkurirati svjetskima. Prema tome, tvrtke bi trebale identificirati samo najbolje osobe koje su se spremne nositi i suočavati s najtežim izazovima poslovanja. Da bi osoba postala uspješan menadžer, potrebno je postojanje pozitivnih ekonomskih i gospodarskih uvjeta za tvrtku, kako bi on mogao predstaviti svoje mogućnosti. No to je samo početna stavka koja ne znači ništa ako osoba nije spremna na stalni i mukotrpan rad u poslu koji voli. Isto tako, potrebno je stvoriti tvrtku u kojoj će zaposlenici biti zadovoljni, a samim time kreativniji i spremniji na veća ulaganja u tvrtku.

Što se menadžerskih zarada tiče, u Hrvatskoj djeluje veliki broj menadžera plaćenih od deset, pa do vrtoglavih sto tisuća kuna mjesečno. Tako je primjerice, osim što joj je i šef, bivši vlasnik danas posrnulog Agrokora Ivica Todorić proglašavan menadžerom godine, hvaljena i nagrađivana priznanjima bila je i Ljerka Puljić, nekadašnja izvršna potpredsjednice Agrokora.

NAJBOLJI OD NAJBOLJIH
Inače, na ljestvici najutjecajnijih žena hrvatskog biznisa nalazi se i Gordana Kovačević, jedna od najuspješnijih i najnagrađivanijih hrvatskih, ali i europskih menadžerica, koja je od početka 2005. godine predsjednica tvrtke Ericsson Nikola Tesla. Prema njoj, osnovnu ulogu u uspješnom vođenju tvrtke ima prvenstveno poštovanje prema suradnicima te nakon toga profesionalizam i ustrajnost, kao osnovni elementi zdravog poslovanja bilo kojeg poduzeća. Također je važno, ističe Gordana Kovačević, da svaki uspješan menadžer izbjegava negativne misli i fokusira se samo na pozitivne stvari. U skladu s time, u rječniku uspješnog menadžera ne bi smjele postojati riječi poput problema, krize i slično, nego su to izazovi koje je potrebno riješiti.

Emil Tedeschi također je ime koje se proteklih godina sve češće spominje u hrvatskim medijima, zbog sve boljeg poslovanja Atlantic Grupe, čiji je vlasnik i osnivač. Tedeschi je nekoliko puta bio proglašavan menadžerom i poduzetnikom godine. Atlantic Grupu osnovao je 1991. godine, kada je ona sa samo šest zaposlenih u vrlo kratkom roku ostvarila znatne rezultate. Tijekom godina Atlantic Grupa je rasla, pa tako i kredibilitet Tedeschija, koji je 2002. prvi put proglašen menadžerom godine. Od tada do danas, tvrtka je preuzela niz drugih tvrtki i izvan granica Hrvatske. Atlantic Grupa nije osjetila recesiju i gospodarsku krizu kao i ostatak Hrvatske.

Za razliku od uspješnog Tedeschija, uz Ivicu Mudrinića uspješnost se nerijetko dovodila u pitanje. Mudrinić je bio predsjednik uprave Hrvatskog telekoma duži niz godina. S čelnog mjesta istupio je 2013. godine, prelaskom u njemački Deutsche Telekom. Uz njega se vežu brojne afere, a hrvatski zviždači prozivaju ga da je za tvrtke u kojima je radio, posebno HRT i HT, napravio više loših poteza, nego korisnih.

Na oku ugodnim korporativnim stranicama Kraša naći ćete gotovo sve o kompaniji. Međutim na njima nećete naći ni slova o najvažnijoj osobi kompanije, koja njome vedri i oblači duže od desetljeća - Marici Vidaković, iako je lik i djelo prokuristice Vidaković dobro poznato svima onima koji ozbiljnije prate domaću poslovnu scenu, posebice nakon izbijanja krize u Agrokoru. Uglavnom, M.V. je prije 40 godina bila obična radnica, a danas je ključna osoba u Krašu i Agrokoru, piše tportal.hr, pemda ju gotovo nitko ne naziva menadžericom. Mogli bi još nabrajati primjere iz poslovnog, menadžerskog svijeta RH, neke pozitivne, a neke negativne, posebno one generirane iz vremena tranzicije i kriminala vezanog uz to nesretno razdoblje. No, to je druga i duga priča...

Kako je Hrvatska uz sve pozitivno u recepciji i korumpirana zemlja, također se može zaključiti da u nas djeluje i niz menadžera bez potrebnih kvalifikacija, koji često koriste poznanstva i zaobilaze definirane procedure, a sve radi ostvarenja željenog cilja, odnosno osobnih interesa. Kad se, pak, sve zbroji, nadolazeća 2019. ipak bi trebala biti razvojna godina kada je riječ o menadžmentu. Jer, što god tko mislio, zemlja bez kvalitetnih i sposobnih menadžera teško da se može uspješno razvijati ekonomski i gospodarski. Primjeri iz svijeta to pokazuju, pa se u tom smislu moramo što prije priključiti pozitivnim menadžmentskim trendovima globalno razvijenog i naprednog svijeta.

Piše: Damir GREGOROVIĆ
Menadžeri 2018. godine
Dobitnici strukovnog priznanja i nagrade Menadžeri godine 2018. po kategorijama iz velikih su poduzeća dr. sc. Josip Faletar, predsjednik Uprave tvrtke DI Spačva, Vinkovci te Željko Mandarić, osnivač i direktor tvrtke Manšped, Kukuljanovo, a iz srednjih Danijel Zadjelović, dipl. ing., predsjednik Uprave tvrtke Lipik Glas, zatim Mato Vladić, dipl. ing., član Uprave i direktor tvrtke Decospan Mato Furnir, Oprisavci. Od malih poduzeća izdvojio se Denis Sušac, suosnivač i direktor tvrtke Mono Osijek. Među mladim menadžerima je i Miroslav Petek, dipl. oec., direktor tvrtke Elektrocentar Petek, Ivanić Grad. Kada je riječ o javnim poduzećima tu su i Mate Botica, dipl. ing., član Uprave i direktor tvrtke Odašiljači i veze Zagreb, kao i Lovorko Gržac, ing., direktor tvrtke Eko-Murvica iz Crikvenice. Od inozemnih poduzeća izdvojio se pak Boris Antolovič, član Uprave tvrtke Petrol, Zagreb. Za poduzetnika godine proglašeni su dr. sc. Mladenka Grgić, potpredsjednica Koncerna Agram, Zagreb – u kategoriji velikih trgovačkih društava, Markica Stanušić, predsjednik Uprave tvrtke Ancona grupa, Đakovo – u kategoriji srednjih trgovačkih društava i Franjo Toljanić, suvlasnik i voditelj PZ Gospoja, Vrbnik – u kategoriji malih trgovačkih društava. Projekt menadžer je Mario Kralj, osnivač i vlasnik tvrtke Hangar 18, Koprivnica. Nagrade za životno djelo primili su prof. dr. sc. Nikica Gabrić, osnivač i ravnatelj Specijalne bolnice za oftalmologiju Svjetlost, Zagreb, i Bernarda Cecelja, vlasnica i direktorica tvrtke Bernarda, Nedelišće.

TOMISLAV HERNAUS

RUKOVODITELJE TREBAMO BIRATI, A NE POSTAVLJATI

 

U razgovoru za Magazin Glasa Slavonije, izv. prof. dr. sc. Tomislav Hernaus, voditelj specijalističkog poslijediplomskog studija "Organizacija i menadžment" pri Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, osvrnuo se na hrvatski menadžment danas, kao i na njegove mogućnosti u budućnosti.

Kakva su iskustva, "produciramo" li dovoljno kvalitetnih menadžerskih kadrova?

- Tržište visokoškolskog obrazovanja usmjereno na razvoj menadžerskih potencijala već godinama doživljava ekspanziju. Isto ne iznenađuje s obzirom na atraktivnost menadžerskih pozicija i potrebitost upravljačkih znanja u poslovnoj praksi. Tako osnovna menadžerska znanja možete "steći" već na stručnim (15 studijskih programa), i sveučilišnim diplomskim studijima (osam studijskih programa), koja je moguće dodatno još produbiti na specijalističkim poslijediplomskim studijima (12 studijskih programa). Međutim, unatoč velikoj ponudi i zadovoljavajućoj potražnji jako je upitna kvaliteta ponuđenih obrazovnih programa. Dok neke poslovne škole, veleučilišta, pa čak i fakulteti, marketinški sjajno odrađuju posao (primjerice proizvoljno koristeći MBA titulu kao mamac tamo gdje ona nije primjerena), upitno je koju razinu obrazovne usluge stvarno pružaju svojim polaznicima. Nije dovoljno samo "iskopirati" nastavne programe vodećih svjetskih poslovnih škola i koristiti atraktivne nazive kolegija; ključno je imati kvalitetne predavače (oni koji su istraživali, napisali i/ili proživjeli nešto o tome što predaju), koji će biti sposobni prilagoditi aktualne menadžerske teme hrvatskim specifičnostima te na odgovarajući način (znanstveno utemeljeno, ali i praktično usmjereno), približiti ih zainteresiranim studentima.

UČITI SE MENADŽERSTVU
U čemu je tajna kvalitetnog menadžmenta? Kako postati kvalitetan menadžer u RH?

- Nije lako biti uspješan, neovisno o tome čime se bavite. Potrebni su znanje, strast, intrinzična motivacija, ustrajnost, posvećenost, odlučnost i snalažljivost, pa je uz malo sreće sve moguće. Posebice je izazovno biti uspješan menadžer, jer uspjeh ovisi o nizu čimbenika, kako o kompetencijama samog menadžera, tako i o ponašanju njegovih ili njezinih zaposlenika, odnosu s drugim menadžerima, organizacijskim dizajnu, odnosno tržišnim uvjetima (konkurencija, kupci, dobavljači) koji vam mogu, ali i ne moraju ići u prilog. Iako postoje oprečna mišljenja predstavlja li menadžment profesiju za koju je potrebno specifično obrazovanje i osposobljavanje, indikativno je da se kao znanstvena grana izučava na svim relevantnim poslovnim školama i ekonomskim fakultetima u svijetu. Drugim riječima, moguće je naučiti biti menadžer, tj. steći potrebna znanja i razviti vještine, iako je također nužno posjedovati i praktično iskustvo u upravljanju ljudima, grupama ili timovima, odnosno poslovnim sustavima. Kvalitetni menadžeri bit će oni pojedinci koji će razviti intuiciju pri odlučivanju, ali i donositi poslovne odluke na temelju podataka vodeći se činjenicama, pritom koristeći odgovarajuće naučene menadžerske alate i tehnike. Potonja znanja moguće je steći i u Republici Hrvatskoj, iako vjerojatno ne na svih 35 studijskih programa koji su trenutačno u ponudi.

Hrvatska je već više od 27 godina u kapitalizmu, premda još uvijek s odrazima socijalističkog mentaliteta. Može li se reći da hrvatskim organizacijama, uz časne izuzetke, još uvijek nedostaje snažan i kvalitetan menadžment? Ostaju li najškolovaniji i najbolji menadžeri u RH, ili odlaze u inozemstvo?

- Smatram da se ne trebamo više vraćati na prošla vremena. U javnosti se često traže izgovori, pa se tako kao jedan od njih spominje i socijalističko nasljeđe. Nakon gotovo tri desetljeća krajnje je vrijeme da okrenemo novu stranicu i preko sadašnjosti pogled usmjerimo prema budućnosti. Naša budućnost može biti svijetla, jer u RH postoje visokoobrazovani pojedinci koji bi mogli kvalitetno upravljati hrvatskim organizacijama. Štoviše, vjerujem da bi se značajan broj naših ljudi koji su ostvarili poslovni uspjeh u inozemstvu vrlo rado vratio u domovinu. Međutim, pitam se jesmo li kao društvo spremni dati priliku sposobnima? Sve dok ne shvatimo i prihvatimo da ne može svatko biti menadžer, odnosno da rukovoditelje trebamo birati, a ne postavljati, teško ćemo zadržati one najbolje. Ako uspijemo razviti meritokratski sustav odabira koji će pružiti jednake mogućnosti svima, možda ipak neki od njih i ostanu.

PREUZETI ODGOVORNOST
Kad se sve uzme u obzir, možemo li u 2019. godini očekivati zamjetniji ekonomski i gospodarski razvoj koji će se temeljiti na uspješnom poslovnom upravljanju?

- Konkurentnost gospodarstva i poslovnih subjekata nije moguće povećati preko noći, nego samo sustavnim i sinkroniziranim djelovanjem različitih dionika. Pozitivan domino-efekt na ekonomski rast i razvoj koji će se odraziti u srednjoročnom razdoblju moguće je postići jedino ako "stavimo glave na jedan kup", nadiđemo parcijalne interese i uspostavimo ekonomski ekosustav. To bi značilo da svi trebamo preuzeti odgovornost kako bismo potaknuli konstruktivan dijalog i pokrenuli koordinirane akcije. Izolirani pokušaji i pozitivne iznimke teško da će polučiti željene učinke. Hoćemo li i kada kao društvo u tom smislu sazrijeti, ovisi isključivo o pitanju na koje svakodnevno trebamo tražiti odgovor: Jesu li političke elite, državne institucije, strukovna udruženja, poslodavci, sindikati i obrazovne institucije spremni na suradnju kako bismo imali bolje sutra?(D.J.)

MLADEN VEDRIŠ

ŠTO HRVATSKA IMA - ILI NEMA?

 

Rad je moguće zamijeniti kapitalom, a kapital radom.

Jedino što nije moguće zamijeniti radom ili kapitalom je - organizacija.

(J.H. Kindelberger)

Organizacija pak je osnovna poluga za suvislo i učinkovito upravljanje; kako na razini tvrtke, tako naravno i na razini država. Stoga nastavljamo s pitanjem za (ne)upućene: koja je zemlja (prirodno) bogatija: Argentina ili Tajvan? Jedna je na svom teritoriju bogata prirodnim resursima te ima površinu od gotovo 2.8 mil. km2 i 44,27 mil. stanovnika. Drugoj je površina tek nepunih 2% one prve (35.980 km2) te broji 23,58 mil. stanovnika. Ova prva ima BDP per capita od približno 14 tisuća USD; za drugu je ta brojka viša od 25 tisuća USD per capita. Jedna je stalno u ekonomskim problemima i često na rubu bankrota; u drugoj novostvorena vrijednost i bogatstvo stalno i kontinuirano rastu. Tajne današnjeg vremena sažete su u razlici komparativnih prednosti (što smo naslijedili) od onih konkurentskih - što smo stvorili i što stvaramo kao novu, dodatnu vrijednost - konkurentske prednosti.

LOŠE UPRAVLJANJE
Ona (ne)vidljiva crta koja to dijeli zove se sposobnost upravljanja sobom u vremenu naraslih globaliziranih događanja: od nacionalne razine do one korporativne, pa i one osobne i obiteljske. I u tim i takvim okolnostima (citat dr. F.T.) nalazi se i odgovor sve hrvatske nedoumice i dileme. Zašto nam u ukupnosti ne ide bolje; zašto smo tijekom i zadnje velike krize, usporedno promatrano, najviše pali i zaostali, zašto se najsporije i najslabije oporavljamo, zašto smo tako neatraktivni za ozbiljne i osmišljene investicije, zašto...

Tu je i spontani odgovor: iz države gdje je sustav ukupnog upravljanja na tako niskoj razini - traže se individualna rješenja izvan njenih granica. Otpočinje mobilnost kapitala i investicija, ali sve više i više i ljudi. I itekako je vidljivo kako u sustavima gdje se efikasno upravlja državom i kompanijama ti naši ljudi ostvaruju izuzetne rezultate u stvaranju nove vrijednosti za društva i kompanije koje su im postale domicilne; po boravku i zapošljavanju. Izračun (Njemačka) pokazuje da akademski obrazovani građanin društvo i roditelje od rođenja do 25 godine života košta otprilike 260 tisuća eura. Istovremeno ostvaruje i iznadprosječne vrijednosti BDP-a per capita. A kada su u pitanju naši građani koji odlaze iz domovine, o demografskim učincima na budući prirast stanovništva kao bitnoj dugoročnoj temi i bolje da se i ne otvara rasprava.

Problem je kada se ne upravlja ili loše upravlja kompanijama i nacionalnom ekonomijom, a tu listu možemo otpočeti brodogradnjom i poljoprivredom ili šire promatrano, prerađivačkom industrijom, stihijskim razvojem turizma i tako redom. Na razini pak kompanija to su primjeri Agrokora, INA-e, RIZ odašiljača,... Izuzetak su (tek) tvrtke u Hrvatskoj u inozemnom vlasništvu koje su pretežito nastale kupnjom domaćeg portfelja, a ne kao rezultat novih investicija. U ukupom broju i potencijalu u nacionalnoj ekonomiji takve tvrtke ostvaruju gotovo dvostruko veću profitabilnost od prosjeka nacionalne ekonomije.

BITI BOLJI I USPJEŠNIJI
I što sada? Gdje je točka zaokreta? Može se pojaviti tek nakon poimanja gdje smo, zašto smo tu i shodno tome počnemo djelovati. Djelovati tako da se (konačno) spoji znanje - ekspertiza, poslovni sektor te institucije i poluge javne vlasti. Da se formuliraju javne politike koje promiču i potiču kvalitetu i uvjete vlastitog upravljanja. Ne razgovarati o radnoj snazi iz Ukrajine i Filipina; kako da se uveze one koji su spremni puno raditi za malu plaću i tako (do kada?) biti građani drugog reda - gastarbajteri na našem teritoriju.

Pravo je pitanje i pravi izazov biti bolji i uspješniji i tako otvoriti prostor za dio one vojske od stotine tisuća novih emigranata; da se vrate svojim kućama i na radna mjesta koja stvaraju novi BDP.

Ako je moguće biti dobar i (gotovo) najbolji u nogometu, tenisu, rukometu, skijanju..., zašto to ne vrijedi i izvan najvažnijih sporednih stvari na svijetu? Nije li konačno vrijeme da se pozabavimo i najvažnijim stvarima na svijetu - kako efikasnije upravljati sobom i svojim resursima i kako živjeti u vlastitoj zemlji bolje, a u inozemstvo odlaziti pretežito kao turist solidne platežne sposobnosti. Tako to rade iz onih zemalja kojima smo mi u ljetnim mjesecima domaćini.

Piše: Mladen VEDRIŠ
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike