Slavonsko kolo jahača "Knez Pavle" osnovano je u Osijeku prema modernim načelima 1924. godine, čime je u gradu na Dravi, na neki način, nastavljena bogata tradicija začeta mnogo prije. Naime, relevantni povijesni izvori odvest će kroničara sve tamo do početka 19. stoljeća i pojave engleskih jahača na osječkim ulicama, a potom i do 1882. i konjičkog natjecanja na hipodromu u Čepinu.

No spomenuto kolo je do Drugog svjetskog rata redovito priređivalo godišnja natjecanja u Retfali i iza Šećerane u Donjem gradu, a od 1926. konjički je odjel Hrvatskog sokola počeo s "obukom u jahanju i drugim konjičkim disciplinama". Međutim, ovdje je riječ o posljednjih šest desetljeća te isto toliko dugoj tradiciji organiziranog osječkog konjičkog sporta.


Kros na Pampasu 1949. dao je naslutiti pojavu nekih novih konjičkih entuzijasta pa su tako Josip Samodaj i njegov susjed istog nadimka, Pepika iz Strossmayerove, s još jednim, tada čuvenim mesarom, Milanom Kovjanićem, inicirali 1955. osnutak novog konjičkog kluba, koji je i utemeljen četiri godine poslije pod imenom Drava. Osječanima je to bio signal za brojno okupljanje na livadi Pampas, pa se prvo na improviziranom i(li) još neuređenom hipodromu tih godina zateklo na tisuće zaljubljenika u konjička natjecanja. Zanimljivo je, iz sadašnje perspektive, naglasiti da je prva takva priredba održana "u srcu" velike livade smještene na desnoj obali Drave podno Retfale, točno na mjestu gdje bi uskoro trebao niknuti atraktivan objekt NK-a Osijek, namijenjen Školi mladeži i jedini stadion s kompletno natkrivenim tribinama u Hrvatskoj!


No, vratimo se još malo u prošlost. Tadašnja ljubimica Osječana preko noći postala je Samodajeva dorata kobila Fistra, čija sudbina se i danas prepričava među, sada već malobrojnim, svjedocima konjičkih događaja s prijelaza pedesetih na šezdesete godine prošlog stoljeća. Plemenita dorata, smeđa američka kasačica (1953.) stigla je iz Slovenije u Osijek kao sedmogodišnje grlo zajedno s vozačem Bojanom Pušenjakom. Već u prvom nastupu, u elipsastom travnatom prostoru pašnjaka, omeđenom i odvojenom od desetak tisuća promatrača na Pampasu samo jakim vatrogasnim užetom iz retfalačkog DVD-a, Fistra je oduševila, a to je činila i godinama nakon toga pobjeđujući nepogrešivim skladnim elegantnim kasom sve suparnike i stekavši iznimnu međunarodnu reputaciju. Za holivudske obrise Fistrine karijere bitna je bila i pojava prelijepog vranca Plutona, također iz Samodajeve štale, jer su u paru baš njih dvoje postali balkanski prvaci (1966.) u Ljubljani ostvarivši najbolji europski rezultat za dvoprege od 1:31,7. Budući da se trčao tzv. hendikep (2460 m), Fistra i Pluton prvima na stazi dali su čak 240 metara "fore"! Nažalost, iako se tada priželjkivao da potomak tog tandema nadmaši i majku i oca, Fistra (čija je karijera trajala 13 godina) samo se jednom oždrijebila, ali njezina Fistrica je uginula ne približivši se maminim ostvarenjima. Legendarna Fistra, nakon što je prestala nastupati, nakon stotinu startova slobodno je šetala Pampasom dok nije uginula. A Pluton? Pokazalo se poslije, da nije imao potomke jer je bio jalov! Pravi holivudski zaplet...

Kako je vrijeme prolazilo aktivnost na Pampasu postajala je sve razgranatija, pa je preponsko jahanje sve više uzimalo maha, a službene su galopske utrke bile prava rijetkost i nisu zaživjele iz jednostavnog razloga - staza tek sagrađenog hipodroma nije imala odgovarajuće proporcije. Uslijedilo je zatim poduže razdoblje stagnacije zbog krize i financijskih poteškoća koje je prekinuto tek 1978., kad je, u okviru gradskog Turističkog tjedna, organizirana spektakularna priredba uz nastup i reprezentacije Libije. Usprkos nepovoljnim vremenskim uvjetima, dosadnoj kiši, oko šest tisuća gledatelja pratilo je natjecanja kasača, galopera i preponaša. Bilo je to razdoblje kad je Drava imala već oko 400 članova, od kojih se 20-ak natjecalo, a djelovala je i Škola jahanja sa 60-ak polaznika. Samo tri godine poslije (1981.) osječki je klub priredio 54. Jugoslavenski kasački derbi uz nastup 80-ak najboljih grla bivše države, a ukupno pet kasačkih utrka i dvije utakmice u preskakanju prepona promatralo je čak 10.000 gledatelja! Tom prilikom, nakon dva desetljeća uspješnog vođenja Kluba, funkciju predsjednika okončao je Dane Klašnja.


Znatna se promjena dogodila na Pampasu 1985. jer je klub te godine dobio novo (današnje) - ime KK Osijek - tada s 40-ak grla, a važan datum iz tog razdoblja, u povijesti osječkog konjičkog sporta, svakako je bio 31. svibnja 1987. kad je na hipodromu svečano otvoren obnovljeni objekt (nova staza, hala za jahanje zimi, nove štale i ostale potrebne prostorije) u razdoblju kad su klupske perjanice bili iznimno uspješni entuzijasti Tomo Antunović i Ivan Čatipović. Štoviše, taj tandem imao je ambiciozne planove za daljnje iskorake kluba kojemu su bili na čelu, ali je sve, kao i mnogo toga drugoga, upropastio Domovinski rat.

Suludo granatiranje Osijeka od strane JNA i srbočetničkih zločinaca nije poštedjelo ni osječki hipodrom pa su ratne strahote prekinule i aktivnosti KK-a Osijek, da bi se, vraćanjem mirnodopskom životu, i rad u Klubu nastavio, ali s potpunom preorijentacijom na preponsku sekciju, što se najlakše prepoznavalo 22.-23. svibnja 1993. uspješnom organizacijom drugog kola prvoga natjecanja u preponskom jahanju u samostalnoj Hrvatskoj, pod nazivom "Croatia Cup". Osječki konjički entuzijasti, predvođeni tadašnjim predsjednikom Ivicom Teklićem, organizirali su i u sljedeće dvije godine kolo "Croatia Cupa", a tijekom 1995. u Klubu je bilo 30-ak grla u privatnom vlasništvu i pet u klupskom.


Kao prema nekom nepisanom pravilu uslijedile su, opet, krizne godine prekinute odlukom Zajednice športskih udruga Grada Osijeka da 2002. godine za klupskog upravitelja imenuje ambicioznog Damira Harangoza, što se ubrzo odrazilo osobito na "šminkanje" hipodroma. Postupno su stvoreni novi boksovi za konje, bunari za navodnjavanje, korali, parkur dimenzija 100 x 80 m, pješčani manjež, rasvjeta u hali za treninge, parkiralište za prihvat jahača i konja za natjecanja, proširena kasačka staza te preuređenje sudačke tribine i gledališta.


Bila je to nova ekspanzija konjičkog sporta u Osijeku, što je rezultiralo 2005. osnivanjem Kasačkog kluba Fistra, kao ustrojstveni oblik (podružnica) uz KK Osijek. Transformacijom Pampasa u vjerojatno najljepši hipodrom u Hrvatskoj, došlo je ubrzo i do organizacije brojnih turnira, od međunarodne do regionalne razine, koji su označili definitivni povratak zanimanja osječke javnosti za konjički sport, a zabilježeni su i novi natjecateljski dosezi.
Godine 2009. Konjički klub Osijek proslavio je 50. obljetnicu svoga postojanja te je tom prigodom svim posjetiteljima ponudio besplatno trodnevno uživanje na najuglednijem godišnjem natjecanju konjičkog sporta na državnoj razini - Prvenstvu Hrvatske u preponskom jahanju u svim kategorijama. Za koji mjesec, pak, dolazi vrhunac - obilježavanje prvih šest desetljeća djelovanja!