Nedavno završen jesenski dio sezone 2018./19. HT Prve HNL bio je jedan od uspješnijih za nogometaše Osijeka otkako se igra hrvatska liga. Bijelo-plavi sezonu su počeli borbama na tri bojišnice, a prvi njezin dio završili su kao drugoplasirana momčad prvenstva i s izborenim ulaskom u polufinale Kupa.

Nažalost, europski nastupi ovog ljeta nisu donijeli toliko radosti u Gradski vrt kao što je to bio slučaj lani. Iako u dva susreta nisu pokazali više, Rangersi su zaustavili Osijek u 2. pretkolu Europske lige. No, to neće pokvariti vrlo dobar dojam koji je osječka momčad ostavila jesenas. Oscilacije u formi koje su uobičajene tijekom sezone svedene su doista na minimum pa se nije dogodila ni jedna duža serija negativnih rezultata, a posebno je važno to što su Osječani opet pronašli pobjedničku formulu na gostovanjima koju su prošle sezone zagubili.

O tome najbolje svjedioči podatak kako su osvojili više bodova na strani, nego na svome stadionu. Inače, u prvom dijelu prvenstva momčad je u pozadini prolazila kroz ozbiljne strukturne promjene. Tijekom ljeta Gradski vrt su napustila četvorica prvotimaca: kapetan Borna Barišić, Eros Grezda, Mateo Barać i Benedik Mioč, pa je trener Zoran Zekić bio primoran odustati od načina igre koji je koristio u sezonama prije ove. S inzistiranja na brzoj tranziciji prešlo se na igru u kojoj Osijek inzistira na većem posjedu lopte. Zapravo je Zekić počeo stvarati ofenzivniju igru, a da je u tome bio uspješan, najbolje svjedoček brojke na kraju polusezone koje govore kako su bijelo-plavi najefikasnija momčad prvenstva. Osim toga, jasno se vide i naznake sazrijevanja i stjecanja prijeko potrebnog pobjedničkog mentaliteta koji je znao nedostajati u protekle dvije sezone. Uglavnom, Zekić malo- pomalo, ali vrlo uspješno, gradi igru kakvu želi, a konačan produkt trebao bi biti uspješan i atraktivan Osijek. Kadrovski mozaik još nije do kraja složen, ali i s ovim kadrom Zekić je uspio proizvesti gotovo najbolju polusezonu otkako je na klupi. Prema postotku osvojenih bodova neznatno bolja je bila jesen iz sezone 2016./17. kada je osvojeno 63 posto mogućih bodova (38 od 60), a sada je učinak slabiji samo za desetinku postotka i iznosi 62,9. S obzirom na sve te progresivne stvari koje su se događale, pomalo je čudno što je gledanost zabilježila lagani pad. Naravno, jesen nije mogla proći i bez ponekog rezultatskog kiksa. Oni su se dogodili u domaćim utakmicam protiv Gorice (poraz 1:0), i Slaven Belupa (remi 1:1), te na gostovanju kod Istre 1961 (remi 1:1). No, bilo je jako i pamtljivih rezultatskih stvari poput prve pobjede na Poljudu nakon više od deset godina, pa berba bodova u razdoblju kada se mjesec i pol dana igralo samo na gostovanjima. Osijek je jesenas bio nešto slabiji u derbijima u odnosu na prošlu sezonu, jer je od tih suparnika slavio samo protiv Hajduka (oba puta), dok je u dvobojima s Dinamom i Rijekom doživio tri poraza i jednom remizirao. No, kompenzirali su Osječani to u utakmicama protiv ostalih protivnika u kojima nisu rasipali bodove kao lani. Uostalom, oni su jedini uz Dinamo koji su jesenas ostvarili dvoznamenkasti broj pobjeda. Međutim, ozbiljne promjene u igračkom kadru i posljednično tome promjena načina igre nisu se osjetili na rezultatiu, nego baš suprotno - Osijek je nastavio s progresom. Ostvareni su svi zacrtani ciljevi u prvom dijelu sezone, a to će predstavljati odlične temelje za nastavak sezone koji će uslijediti u prvim danima veljače. Daleko je najbolja vijest iz prvog dijela sezone - vidljiv napredak na psihološkom planu. Osijek više nema problema previše s pristupom i stavom s kojima ulazi u utakmice. Sada se momčad može i zna nositi s bremenom favorita i postaviti se na taj način. To se najbolje vidjelo, recimo, u susretu protiv Gorice na njezinom terenu. Tu je Osijek pokazao snagu i kvalitetu. Iako je gubio, na koncu je baš očitao nogometnu lekciju najugodnijem iznenađenju HNL-a.

Navijači bijelo-plavih imat će se čemu radovati u proljeće, jer će momčad biti u lovu na najbolji plasman u HNL-u u povijesti (drugo mjesto), a vjerujemo kako će se biti spremna i žestoko se boriti za ulazak u finale hrvatskog Kupa, bez obzira na to što je pred Osječanima najteža moguća etapa na tom putu, jer pred njima stoji Dinamo, i to još u Maksimiru. Zapravo, možda je tako i bolje, jer u Zekićevoj eri Osijek bolje rezultate u susretima s "modrima" postiže kao gost. Naravno, za ostvarenje tih ciljeva trebat će dovesti poneko igračko pojačanje. Doduše, Osječani u posljednja dva zimska prijelazna roka nisu baš bili pretjerano aktivni, ali u ovom bi mogli. Trener Zoran Zekić volio bi dobiti "još dva igrača", a to se prije svega odnosi na vezni red. U tom dijelu momčadi vidjeli su se određeni nedostaci u utakmicama protiv jačih suparnika, poput Rangersa, Dinama i Rijeke. Osim rezultatskih ciljeva Zekić će nastaviti težiti i daljnjoj promociji mlađih domaćih igrača. Danijel Lončar i Marin Pilj već su dobili dosta minuta, na proljeće bi njihovim putem trebao krenuti Josip Špoljarić, a priliku za nametanje trebao bi dobiti i Luka Marin, od kojeg se očekuje popunjavanje pozicije lijevog beka u slučaju izostanka Erika Janže. Proljeće bi moralo biti baš zanimljivo, a u ovom trenutku mnogo toga ukazuje kako bi moglo biti i uspješno. U ovom trenutku nitko ne spominje lov na Dinamo, jer razlika je velikih 11 bodova, ali ako Zagrepčani imalo popuste vjerujemo kako će Osijek biti spreman ozbiljnije in zapuhati za vrat. Uglavnom, Zekić i njegova momčad napravili su vrlo dobar posao ove jeseni i sad se u miru mogu odmoriti, a onda se dobro spremiti za izazove koji dolaze. Ima još nekih stvari u kojima je osječka momčad ostala malo dužna. Proljeće će biti prilika za upotpuniti kolekciju skalpova za ovu sezonu. U njoj, zasad, još jedino nedostaju Dinamov i Rijeke...