Jučer je pomalo iznenadila vijest Ivana Vidu 23-godišnje desno krilo NEXE-a. Naknadno je dobio poziv na pripreme reprezentacije Hrvatske te tako nakon Marina Šipića i Halila Jaganjca postao treći "grom" među "kaubojima".

Ljevoruki rukometaš nije jučer doznao razloge zbog čega ga je Červar naknadno uvrstio. Činjenica je da su u konkurenciji za njegovu poziciju "samo" Zlatko Horvat i Josip Božić-Pavletić. Na desnom krilu je prije svega kvaliteta, a ne kvantiteta.

- Iskreno, počašćen sam da sam "unutra", a na meni je sada pokazati se i dokazati se. Nadam se kako nikakve ozljede nisu razlog naknadnog poziva. Uostalom, Horvat je ponajbolje desno krilo na svijetu, a Božić-Pavletić ima iza sebe sjajnu sezonu.

Vida je inače bio dio perspektivne generacije koja je izbacila niz reprezentativaca poput Marka Mamića, Luke Šebetića, Lovre Mihića, Božića-Pavletića... Kao kadetska reprezentacija, pod vodstvom Osječanina Vedrana Ćurka osvojili su naslov svjetskih viceprvaka.

- Igralo se u Mađarskoj, pa je tada do[lo dosta naših navijača, stigli su i tamburaši. Slavili smo više to srebro negoli Danci zlato, koji su nas pobijedili u finalu nakon produžetaka.

U NEXE je stigao proteklo ljeto iz zagrebačke Dubrave. Dugogodišnji Premijer ligaš bio mu je prvi i do dolaska u Našice jedini klub.

- Ja sam iz Dubrave, praktički sam odrastao blizu dvorane, od osme-devete godine treniram rukomet i tamo sam do NEXE-a proveo cijelu karijeru.

Naravno, ključna osoba u dolasku u NEXE bio je Hrvoje Horvat, koji ga je trenirao i u Dubravi.

- Da, nakon što je odradio cijelu sezonu u NEXE-u pozvao je i mene da dođem. Iskreno, bio sam jako znatiželjan. Manja sredina, novi klub. Ali, brzo sam se prilagodio. Jako mi se sviđa. Našice su vrlo zdrava sredina. Odlična smo klapa i izvan terena, a eto, što je najvažnije, i rezultati su nas poslužili.

Još jedan uvjet zbog kojeg je spreman na iskorak i promjenu u sredini, i to je gotovo riješio u Zagrebu.

- Studiram ekonomiju, još mi je samo na petoj godini ostao diplomski, pa sada kada sam pri kraju mogu se posvetiti rukometu.

Kako si uspio rješavati fakultetske i sportske obveze?

- Pa, eto, uspio sam. Ne, nije mi bio nikakav problem. Kao što sam rekao, živio sam blizu dvorane, a isto tako i fakultet mi nije bio daleko, tako da sam uz svoju sportsku ljubav uspješno rješavao i ispite na fakultetu.

Po tom pitanju stigao je u pravu akademsku sredinu? NEXE je poznat po tome da privlači studente, ili one koji su već stekli diplomu.

- Nisam znao za taj podatak. Znam za neke suigrače da ili studiraju ili završavaju. Naravno, sada smo svi posvećeni rukometu.

Došao je u dobru sredinu i zbog činjenice što ima "iza sebe" dvojicu vrsnih desnih krila, suigrača Vedrana Zrnića i pomoćnog trenera Franju Lelića.

- Sa Zrnićem dijelim minutažu i mislim kako to odlično funkcionira. Da, doista mi mnogo pomažu savjetima. I u nekim tehničkim detaljima, ali i iskustvima koja su im se događala na terenu, dosta toga mi prenesu. Stvarno i tu mi je olakšano što sam došao u NEXE.

Vida je jedan u nizu sportaša pristigao iz zagrebačke Dubrave. Sandra Perković, Tin Srbić, braća Glasnović, od rukometaša i Manuel Štrlek. Susreo se se s onim pitanjem je li istina da Dubravu zovu "olimpijsko selo", jer svi hodaju u trenirkama i nose zlato oko vrata.

- Ha, ha, pa to nam je dress-code!

S još jednim neozbiljnim pitanjem u posljednje se vrijeme često susreće. Je li mu rođak Domagoj Vida?

- Istina, često me to pitaju. U početku sam rekao da nije, ali sada im kažem da smo bratići! A možda i jesmo, neki daljnji. Naime, moj otac je iz Slavonije, rodom iz Vukovara.

Možda je i to razloga što se odlično iz metropole snalazi u Slavoniji. U svakom slučaju, ove sezone predstoji im dosta ciljeva. Lov na Final four SEHA lige, prolaz u skupinu EHF Kupa. Ali, prije svega odraditi 2018. na zadovoljavajući način.

- Da, predstoji nam još jedna utakmica. Gostujemo kod Železničara koji su se u odnosu na početak sezone prilično digli. Trebamo ih jako ozbiljno shvatiti, ostvariti još jednu pobjedu i onda mirno otići na praznike.

Dobro, za tebe baš neće biti odmora.

- Tako je. Odmah nakon utakmice slijedi okupljanje reprezentacije. A kada je tako onda nema nikakvog umora. Reprezentacija čini zadovoljstvo - zaključio je Ivan Vida.