Posvajanju i udomljavanju djece, uz poziv roditeljima da, osim rađanja biološke, otvore srca i svoj dom i za drugu djecu, a u svjetlu otajstva božićne noći, posvetio je đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić svoju ovogodišnju božićnu poruku.

"I dok dom svoga srca i svojih obitelji otvaramo božićnom djetetu Isusu, pogledajmo dobro i ne zaboravimo - Isus sa sobom k nama dovodi i sve one za koje danas, u našem suvremenom svijetu, nema mjesta, koji nailaze na zatvorena vrata. Među njima su i djeca koja su zbog raznih okolnosti ostala bez roditeljskog doma - zbog smrti roditelja, njihove bolesti ili nemogućnosti da se za njih brinu, zbog ovisnosti ili teško narušenih bračnih i obiteljskih odnosa. Socijalni radnici ih smještaju u domove za nezbrinutu djecu i mlade, poduzimajući sve kako bi se prevladale obiteljske poteškoće i omogućio povratak djece u biološku obitelj. Kad on nije moguć, pokušavaju im naći udomiteljsku obitelj ili roditelje usvojitelje. Prihvaćanje djeteta ranjenoga zbog odvojenosti od biološke obitelji u vlastiti dom ili više njih istodobno, ponuđeno ozračje obiteljskog sklada i topline, dragocjeno je svjedočanstvo kršćanske vjere i kršćanskog služenja Bogu, koji se rodio kao dijete za koje nije bilo mjesta u svratištu", poručio je Hranić s tradicionalnog predbožićnog susreta s novinarima.


Naglasio je da u svjetlu božićnog otajstva ne možemo ostati ravnodušni prema sve nepovoljnijim demografskim kretanjima i biološkom starenju hrvatskoga naroda, ponajviše, ocijenio je, zbog naše zatvorenosti daru života, ali i različitim oblicima služenja među kojima je istaknuo prihvaćanje duhovnog majčinstva i očinstva. "Ne bismo smjeli dopustiti da u našoj sredini i danas bude onih za koje nema mjesta u svratištu te da nedostaje onih koji su spremni udomiti i pružiti ljubav malenima. Pozvani smo, poput Marije i Josipa, prihvatiti dijete kao Božji dar i otvoriti mu svoje srce i dom. Ne bismo smjeli dopustiti da zbog nemogućnosti povratka u svoju biološku obitelj mnoga djeca ostanu uskraćena za toplinu obiteljskog doma, često smještena u prepunjenim domovima za nezbrinutu djecu. I današnje vrijeme, dakle, ima potrebu za Marijom i Josipom, za osobama koje su spremne staviti se u službu djeteta i djece, bilo da je riječ o vlastitoj biološkoj djeci, udomljenoj ili posvojenoj", rekao je Hranić, poručivši da smo pozvani svoj život otvoriti svakom bespomoćnom, usamljenom, gladnom, golom i bosom, siromašnom i nezaposlenom. "Jedinorođeni Sin Božji snažno nam poručuje da je svako ljudsko biće dostojno ljubavi, prihvaćanja, razumijevanja i potpore", rekao je.


Zamoljen da prokomentira novi Zakon o udomiteljstvu, rekao je da pozdravlja donošenje svakog zakona koji potiče udomiteljstvo i posvajanje. Na ovakvu božićnu poruku potaknuo ga je lanjski posjet brodskom Centru za socijalnu skrb kada je, rekao je, vidio muku socijalnih radnica koje su ponekad prisiljene, zbog tužnih događaja u nekoj obitelji, hitno odvojiti dijete od roditelja, bar dok se ne smiri situacija. "One su u velikoj muci, nemaju kamo s tom djecom jer su domovi pretrpani, pa ih povedu kući. Iznijele su tu poteškoću i pitale bismo li mi kao nadbiskupija mogli pomoći. Svi smo svjesni da je i prosječna obitelj mnogo bolji odgojitelj nego ne znam kako savršena ustanova. Naši roditelji nisu završili pedagogiju, sociologiju, ali nas vole, odgajaju, tu se mirno i bezbrižno razvijamo. Nažalost, kada toga nema, ponekad je potrebno odvojiti djecu od roditelja da ne gledaju nasilje u obitelji i osigurati im bar privremeni boravak. Potaknulo me je to da pozovem naše vjernike da shvatimo da je otvoriti svoj dom i udomiti, posvojiti dijete izvrstan, povlašteni oblik slavljenja Božića, da nam po svakom takvom djetetu Bog ulazi u našu obitelj", poručio je Hranić.

Nadbiskup je odgovorio i na novinarski upit o tome kako komentira zabranu udomljavanja djece u istospolnim zajednicima. "Dijete je utjelovljenje ljubavi oca i majke i zato treba prisutnost i oca i majke. Time nisam ni protiv koga, poštujem dostojanstvo svake osobe. Svjestan sam da su osobe s homoseksualnim sklonostima često doista diskriminirane. Žalostan sam kada čujem da netko samo zbog svojih sklonosti doživi nasilje. To nije put, ali, s druge strane, moramo voditi računa o dobrobiti djeteta. Ako ono mora otići od svojih bioloških roditelja, onda to dijete zavrjeđuje običnu, prosječnu obitelj koja počiva na bračnom zajedništvu oca i majke", poručio je Hranić.