Proteklih nekoliko tjedana kroz Francusku je protutnjala još jedna revolucija. Bilo je polupanih izloga i razbijenih glava na sve strane, a pala je i krv. Kada je nepopularni predsjednik Emmanuel Macron počeo popuštati pred pritiskom svjetine, cijelu feštu pokvario je francuski mladić egzotičnog imena Cherif Chekatt pokoljem nedužnih civila na božićnom sajmu u Strasbourgu (Christkindelsmärik) uzvikujući sveti islamski poklič: Alahu ekber!

Baš kada smo mislili da će okrugla obljetnica glasovitih svibanjskih prosvjeda u Parizu iz 1968. proći nezapažena, na ulicama francuskog glavnog grada izbio je nezabilježeni krkljanac još od vremena Pariške komune. Glavni junaci masovnih nemira bili su anonimni francuski građani prema svemu sudeći tanjega novčanika okupljeni oko inicijative objavljene na Facebooku.

Njima je prekipjelo nakon što im je predsjednik Macron nonšalantno uveo trošarine na dizel i benzin čija je svrha bila kažnjavanje onih koji koriste fosilna goriva. S obzirom da su električni automobili povlastica tek najbogatijih, a javni prijevoz nije dostupan svima, ovim poreznim teretom najviše su bili pogođeni Francuzi s nižim primanjima iz periferije Pariza i drugih većih gradova koji su prisiljeni putovati svaki dan na posao. Za pripadnika francuske elite i nekadašnjeg Rothschildovog investicijskog bankara Emmanuela Macrona, koji je od 2014. do 2016. sjedio u vladi francuskog socijalističkog predsjednika Françoisa Hollandea, nametanje ove trošarine francuskome plebsu bila je posebna zadovoljština i dio svetog zavjeta danog prigodom postizanja Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama iz 2015. Naime, tim dokumentom su se vodeći državnici svijeta obvezali na križarski rat protiv globalnog zatopljenja i poticanje tzv. zelenih tehnologija. Gledano iz optike elitista Macrona nekako je najnormalnije bilo da se sav teret provedbe ovog sporazuma natovari na pleća francuske sirotinje. U guranju ekološke agende na taj način bilo je i prkosne želje da se preko Atlantika pošalje poruka najvećem protivniku Pariškog sporazuma o klimi Donaldu Trumpu kako Francuska i Europa za razliku od Sjedinjenih Država drže do dane riječi. No, da upotrijebimo izlizanu metaforu iz našeg istočnog susjedstva, Macronu se "dogodio narod".

Sve je krenulo nevino. Prosvjednici su poput kakve pokladne družine odjenuli fluorescentne žute prsluke (gilets jaunes) i izašli na ulice blokirajući promet sukobljavajući se s policijom. Kako je ulična revolucija narastala tako su se mijenjali i njezini ciljevi. Početni zahtjev Macronu da odustane od trošarina na gorivo u tih nekoliko tjedana prerastao je u niz socijalnih zahtjeva okrunjenih ultimatumom Macronu da podnese ostavku. Prosvjednici su namjeravali i juriš na Elizejsku palaču baš kao da je riječ o 1917. i petrogradskom Zimskome dvorcu, ali su ih u tome spriječili francuski specijalci. Nije nedostajalo ni intrigantne ikonografije. Na pariškim ulicama mogli smo tako vidjeti zastave Sovjetskog Saveza i Sjevernog Vijetnama što je trebalo simbolizirati antikapitalističke sentimente dijela prosvjednika. No, pojavljivanje zastave proruskih pobunjenika iz Donecka ukazalo je na mogući ruski utjecaj u onome što se događalo na pariškim ulicama. Uočeno je da je više od 600 naloga na Twitteru koji promiču kremaljska stajališta koristilo ključnu riječ #giletsjaunes s namjerom plasiranja dezinformacija među francuske prosvjednike. Vodeći kremaljski propagandni mediji, internetski portal Sputnjik, televizija Russia Today i novinska agencija Ruptly danonoćno su izviješćivali s poprišta uličnih borbi, a bilo je i primjera manipuliranja s vijestima kako bi se stvorila pometnja. Ruski mediji su već ranije Macrona nazvali "homoseksualnim psihopatom koji mrzi Francusku". Ipak, najočitiji dokaz da su u pariškom kaosu sudjelovali i Rusi bio je napad na ukrajinski kulturni centar u Avenue de Messine. Huligan u žutome prsluku koji je uništio je ploču na zgradi u kojoj se nalazi Centre Culturel d‘Ukraine en France sočno je psovao na ruskom. Znakovito je bilo i diplomatsko upozorenje glasnogovornice ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marije Zaharove upućeno Parizu "da se suzdrži od prekomjerne uporabe sile protiv demonstranata". Oglasio se još jedan veliki demokrat, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan likujući kako je "europska demokracija propala". Sličnu zluradost si je priuštio i američki predsjednik Donald Trump.

Francuski nemiri bit će upamćeni i po šestoro mrtvih i 4.523 uhićenih. Prosvjednicima se krajem studenog pridružila i poznata ekshibicionistica i bivša filmska zvijezda Brigitte Bardot. Zanimljivo da su ulične borce za deblji minimalac poduprli i francuski filozof Alain Finkielkraut te pretendent na francusko prijestolje, anžuvinski vojvoda Louis Alphonse de Bourbon.

Nema nikakve sumnje da su se u pariške nemire uključile i razne druge ekstremističke skupine poput one s krajnje desnice i ljevice. Navodno su upravo ti igrači prednjačili u uništavanju izloga, kulturnih spomenika i muzejskih izložaka, paljenju auta i tučnjavi s policijom. Upravo ta činjenica da mu iza leđa puše predvodnica ekstremne desnice Marine Le Pen nagnala je Macrona na promjenu smjera. Dodatni argument bio je podatak da više od 50 posto Francuza podupire ulične prosvjede. "Predsjednik bogatih" Macron odlučio je napraviti strateški uzmak obećavajući najsiromašnijim Francuzima velike ustupke koji će stajati državni proračun čak desetak milijardi eura. Želeći zaustaviti uličnu revoluciju, Macron je francuski minimalac povisio na Hrvatima nezamislivih 1.210 eura. Nažalost, to će povećati proračunski deficit preko dopuštenih tri posto i stvoriti nove probleme za Francusku u Europi. Macrona i njegovu stranku La République En Marche! očekuju poprilično neizvjesni europski izbori. Posve je jasno da će s takvom negativnom popudbinom mladi i neiskusni Emmanuel Macron doživjeti neuspjeh u nakani da se prometne u nenadmašnog europskog vođu nakon Brexita i zasluženog odlaska njemačke kancelarice Angele Merkel u političku mirovinu. No, to je bila cijena socijalnog i političkog mira.