Nakon upoznavanja Bruxellesa, prijestolnice Europske unije, nekako opravdanim mi se činilo doživjeti i Amsterdam, liberalnu prijestolnicu Europe, s obzirom na to da je udaljenost između ta dva grada nešto više od 200 kilometara. Srećom, bratić mi živi i radi u Bruxellesu te, kada je ponudio posjet i razgledanje Amsterdama, naravno, nije bilo nikakve dvojbe. Ni za mene ni za drugog bratića i njegovu suprugu.
Nakon vožnje automobilom koja je trajala dva i pol sata, prvo što me ugodno iznenadilo su obiteljske farme i zeleni pašnjaci s kravama, bez ograda, omeđeni samo kanalima. Takva idilična slika u neposrednoj blizini i duž autoceste dočekuje vas osam kilometara prije nego što ulazite u grad. No nije to prvo što me oduševilo. Iako je prilično banalno, to je javni prijevoz. Bratić je automobil parkirao u podzemnoj garaži i nas četvero odlučilo se tramvajem uputiti do najstarijeg dijela grada. Zaboravite na bilo kakav šverc, jer se karta ‘cvika‘ na ulasku i izlasku. Svi znaju red i kulturu i to se poštuje. Uz tramvaje, koji su osnovni javni prijevoz, možete koristiti i podzemnu željeznicu kao najbrže i najpouzdanije prijevozno sredstvo, čija se mreža proteže kroz gotovo čitavo podzemlje grada. No u središtu grada gotovo da i nema prometa, osim tramvaja i pokojeg dostavnog vozila, ali zato ima tisuće bicikala. Biciklisti imaju prednost nad pješacima i ostalim vozilima u prometu. Meni je to ispočetka bilo simpatično i ugodno, međutim, što je boravak u Amsterdamu više odmicao, biciklisti, među kojima većina juri nemilosrdno, počeli su me lagano živcirati. Baš kao i tmurno i hladno vrijeme, koje se na kraju pretvorilo i u kišovito, pa su snimljene fotografije ispale kako su ispale. Ni jesenskih pet Celzijevih stupnjeva nije nam išlo naruku. Zbog utjecaja Golfske struje kiše su česte, te je vrijeme često prilično loše.
DAME U IZLOZIMA
Naše razgledanje počelo je šetnjom starim dijelovima grada, ispresijecanim s oko 160 kanala iz raznih tokova rijeke Amstel, pa Amsterdam opravdava naziv ‘‘Venecija sjeverne Europe‘‘ (jedino ne smrdi). Kanali staru jezgru dijele na nebrojene otočiće, spojene mostovima uzdignutim dovoljno da ispod njih mogu ploviti niski brodovi i čamci. Na kanalima su uske i visoke zgrade, građene od cigle i drva. Dok ih gledam, svaka mi je jednaka. Nastale su, između ostalog, zato što se za svaki prozor na pročelju plaćao dodatni porez. Klasična srednjoeuropska arhitektura koja se ističe na pročeljima zgrada uz kanale oduzima dah. Zadivljujuće je kako se stare zgrade dobro dopunjuju s novogradnjom od betona, čelika i stakla. Jedino što tim stoljećima starim zgradama ljepotu narušavaju izbočine s koloturom s pomoću kojih se namještaj unosi u zgradu, jer su ulazi i hodnici uski. Većina prozora nema rolete ni zavjese, a ako postoje, obično su dignute ili razmaknute. Običaj datira iz prošlosti, vjerovanjem da vjernici, uglavnom kršćani, nemaju što skrivati, pa tako dok se šećete gradom slobodno možete zaviriti u prizemne stanove.
Na ulicama susrećete ljude najrazličitijih nacija, a posebno nas je razveselilo kada smo čuli hrvatski jezik. Na gradskoj tržnici susreli smo mladića i djevojku koji su govorili hrvatski. Doznali smo da su iz Splita i da su se prije nekoliko godina odselili u Škotsku, gdje žive i rade, a u Amsterdam su došli na vikend. Još smo nekoliko puta mogli čuti hrvatski jezik na ulici Amsterdama, i to nas je baš oduševilo. Baš kao i ljudi koji su opušteni, bez zabrana u glavi i pretjerane znatiželje. Otvoreni um i liberalni pristup autohtonog stanovništva donosi i druge koristi.
Amsterdam je grad koji je prije svega poznat po prostituciji i konzumiranju marihuane. Dok je marihuana legalizirana od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, prostitucija se legalno razvija od 2000. godine. Kupovanje i konzumiranje marihuane uglavnom pušenjem dopušteno je u poznatim coffee shopovima, kojih je najviše na trgu Leidseplein. Međutim, u tim je kafićima zabranjeno točenje alkohola i pušenje duhana. Pušenje cigareta u zatvorenom prostoru, inače je strogo zabranjeno. Moram priznati da ni dok smo sjedili na jednoj od vanjskih, otvorenih terasa koje su grijane, a imate i dekice, ni na ulicama nisam uočila ljude da puše cigarete.
Naravno, prema preporuci, obišli smo i Crvenu četvrt ili Ulicu crvenih fenjera. To je kvart u kojem u uskim ulicama možete vidjeti u izlozima, u malim prostorima, mlade djevojke svih boja kože, odjevene samo u donje rublje, kako stoje i pozivaju prolaznike na seks. Najveći je dio djevojaka iz Rumunjske i Bugarske, ali i drugih siromašnijih krajeva svijeta. Djevojka koja se želi baviti prostitucijom mora biti starija od 21 godine. Prostitutke iznajmljuju izloge na pola dana po cijeni od 150 eura. Lokalni izvori navode da 15-minutna usluga prostitutke stoji u prosjeku 50 eura te da njihova dnevna zarada, nakon odbitka poreza, iznosi samo 150 eura, i to ako ima šest klijenata! Bez daha sam hodala i u nevjerici razgledala sve te izloge i osjećala sažaljenje nad djevojkama. Nisam konzervativna, ali ovo je za moj ukus bilo previše. I da, fotografiranje ovog dijela grada neslužbeno je zabranjeno. Stoga ne držite ni mobitel u ruci dok šećete, jer ćete biti zaliveni vodom ili čajem uz obilne psovke i uvrede. U Crvenoj četvrti nalaze se brojni sex-shopovi.
KRSTARENJE AMSTELOM
Za one željne drukčijih iskustava i koje ne vodi libido, Amsterdam je i grad brojnih muzeja, galerija i kazališta. Turistima se nudi mnogo znamenitosti na glavnom gradskom trgu Dam, koji se nalazi u samom središtu starog dijela grada. Tu je Nacionalni spomenik, Krunidbena crkva, odnosno tzv. Stara crkva, Kraljevska palača, svjetski popularan muzej voštanih figura Madam Tussauds, kuća Anne Frank te nacionalni nizozemski muzej Rijksmuseum. Osim Van Gogova muzeja, možete posjetiti i Muzej na vodi kao i muzeje tehnologije, torbi, filma, piva, fotografije, sprava za mučenje, pa čak i Muzej erotike i seksa. Muzej pod nazivom "Tajne crvenih fenjera" namijenjen je onima koji žele saznati više o tome kako se najstarije zanimanje na svijetu obavlja, a da pritom ne moraju potražiti usluge prostitutki..
Naše razgledanje grada završilo je kod glavne željezničke postaje Amsterdam Centraal, gdje sam još jednom bacila pogled na parkiralište za bicikle, koje često okupi i više tisuća bicikala. Željeznička postaja smještena je nekoliko desetaka metara od mora i završna je točka gotovo svih ulica u gradu, koje se protežu usporedno s mrežom kanala. U kanalima se nalazi mnogo plovila lokalnih stanovnika, ali i cijela flota turističkih brodića za razgledanje grada, plovećih kafića i restorana. Cijena jednog sata krstarenja rijekom Amstel je 11 eura. Ono što mi je zapelo za oko su kućice na vodi koje su nešto siromašnijeg izgleda, ali u tim tzv. brodovima kućama ljudi sasvim normalno žive i imaju sve što im je potrebno. A meni bi bilo potrebno više od jednog dana provedenog u Amsterdamu da vidim što sve grad nudi.
Piše: Snježana FRIDL
Dok je marihuana legalizirana od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, prostitucija se legalno razvija od 2000. godine.
Osim Van Gogova muzeja možete posjetiti i Muzej na vodi kao i muzeje tehnologije, torbi, filma, piva, fotografije, sprava za mučenje...
Što je boravak u Amsterdamu više odmicao, biciklisti, među kojima većina juri nemilosrdno, počeli su me lagano živcirati.
Nije zlato sve što sja
U gradu se u slobodnoj prodaji mogu naći smotuljci i različite slastice s marihuanom ili hašišem. Sasvim opušteno u coffee shopu ili dućanu možete kupiti mafine, keksiće, lizalice i kolače. Dvadeset lizalica od kanabisa stoji pet eura, toliko je i pakiranje od pet keksića, a mafin je sedam eura. Naravno da nisam ništa probala jer za blaženo uživanje imam drugi recept. No znam neka loša iskustva. Jedan mladi par naručio je kolač space cake, koji, osim brašna, šećera i čokolade, sadrži i THC, a priprema se s marihuanom ili hašišem. Nakon konzumacije doživjeli su takve tripove da im nikad više nije palo na pamet da ga probaju. Pa tko voli nek‘ izvoli!
Grad bez politike
Iako se smatra glavnim gradom, Amsterdam nije sjedište nizozemske vlade, koja je smještena u Den Haagu. Grad nema političku moć, ali ima gospodarsku, kulturnu i turističku scenu. Zbog liberalnog svjetonazora Amsterdam je grad posebnog oblika slobode i zabave, i zbog toga vas neće razočarati... Osim klompi, vjetrenjača i sira, glavnih simbola Nizozemske, najzanimljivija atrakcija Amsterdama su bicikli. Posvuda su vezani lokotima, debelim lancima. Postoji, prema procjenama, čak 881.000 bicikala na 800.000 stanovnika, a automobila je oko 263.000 tisuće. U gradu je 400 kilometara biciklističkih staza, 44.000 parkirališnih mjesta te 25 garaža samo za bicikle. U Amsterdamu se svake godine ukrade oko 100.000 bicikala, a iz kanala izvuče njih više od 15 tisuća. Većina biciklista ne nosi zaštitnu kacigu.