Lijepe, talentirane i uspješne – mlade snage hit-serije “Na granici”, Martina Stjepanović (28) iz Vinkovaca i Zagrepčanka Lucia Stefania Glavich Mandarić (25), svake večeri uveseljavaju gledatelje Nove TV u ulogama Lidije i Ivane. Obje su publici već poznate iz nekih prijašnjih projekata, kao što su “Čista ljubav” ili “Crno-bijeli svijet”, ali zbližile su se i sprijateljile upravo zahvaljujući “Na granici”.

Što očekuje Ivanu i Lidiju u novim epizodama, kako je dijeliti scenu s velikim glumačkim imenima, koji bi lik iz meksičke sapunice željele utjeloviti i još mnogo toga, djevojke otkrivaju u nastavku.



Što vam se najviše sviđa kod vaše uloge u seriji “Na granici”?


MS: Kod Lidije najviše volim to što je direktna i - kako ona kaže - moderna žena. Nema kod nje previše okolišanja; iskrena je, neposredna i voli konstruktivne i produktivne stvari. Pomiče granice tradicije i bori se za sebe kao ženu. Vjeruje u socijalnu, ekonomsku i bilo kakvu ravnopravnost između spolova.


LGM: Kod Ivane mi se sviđa to što je na prvu povučena, blaga, sramežljiva, ali kad ju se bolje upozna, shvatimo da stvari uopće nisu onakve kakvima se čine. Ivana je samozatajna mudrica koja je zapravo strastvena i temperamentna. Velik je idealist i sanjar, ali točno zna što želi.

Glumački ansambl serije uistinu je velik, a ima i podosta mladih glumaca. Kako se zabavljate u pauzama snimanja? S kim ste se najviše povezali?


LGM: Glumački ansambl je odličan i nikada nam nije dosadno. U pauzama između scena obično ponavljamo zajedno tekst ili razgovaramo o raznim stvarima, smijemo se, pomažemo si... Na prvu sam kliknula s Martinom Stjepanović jer smo u početku snimanja imale mnogo zajedničkih scena. S njom mi doista nikada nije dosadno, uvijek nas ulovi neka smijalica kad smo zajedno.


MS: Zabave doista ne nedostaje. Raditi u ovako dobrom i pozitivnom okruženju zaista je blagoslov. I kad govorim o tome, mislim i na one starije kolege. Sretna sam što mi je ovaj projekt donio puno novih poznanstava i lijepa prijateljstva.



Kako je snimati s velikim glumačkim imenima kao što su Barbara Vicković, Žarko Radić, Barbara Nola, Milan Štrljić? Jeste li dobili kakve korisne savjete?


LGM: Divno je raditi s ljudima koji imaju bogato glumačko iskustvo. Uvijek možeš nešto naučiti. S guštom promatram kako su dosjetljivi i kreativni, kako se igraju i istinski uživaju u onome što rade. Glumci na setu serije ili filma zapravo provedu jako puno vremena čekajući, obično na svoju iduću scenu. To zna jako iscrpiti, taj prazan hod. Jednom mi je, dok smo tako čekali, Milan Štrljić rekao da glumac mora naučiti kako čekati a da ga to ne umori, ne iscrpi i ne ubije mu volju za svime, da sačuva energiju za ono što ga čeka. Mislim da je taj savjet zlata vrijedan.


MS: Samo bivanje na setu kraj takvih profesionalaca i poznavatelja svog posla već je dodatna škola. To su sve divni kolege i prekrasne osobe, i savjeti koje od njih dobijem od velike su koristi.

Jeste li u prošlosti pratile nekada popularne meksičke telenovele? Je li vam zapeo za oko neki lik koji biste rado željeli utjeloviti?


MS: Por supuesto que si! Pratila sam, a, kao i većina koja je gledala meksičke sapunice, naučila sam ponešto španjolskog jezika. Sjećam se da mi je dojam ostavila Gabriela Spanic, koja je u “Otimačici” igrala sestre blizanke. No mislim da bi mi dojmovi bili posve drukčiji kad bih sada to ponovno pogledala.


LGM: Jesam, naravno, ha, ha, ha... Mislim da nema osobe koja nije pratila bar jednu meksičku telenovelu. Jako sam voljela “Marisol”, “Otimačicu” i “Osvetu ljubavi”. Tih se klasika baš dobro sjećam. Kao mala sam htjela biti Marisol. Sjećam se da je ona imala neki ožiljak na licu koji je prekrivala kosom, pa sam si slagala frizuru kao ona kako bih bila što uvjerljivija.



Znamo da nam ne smijete otkrivati nadolazeću radnju serije, ali možete si dati slobodu i zamisliti da ste scenaristica te nam otkriti kako biste željeli da se dalje odvijaju stvari u životu vašeg lika…


MS: Baš sam nekidan čitala nove finalne verzije scenarija koje su izišle i moram priznati da uistinu imamo genijalne pisce. Toliko su maštoviti i komični da ne znam tko bi to bolje osmislio od njih. Čak su i mene uspjeli iznenaditi time u kojem smjeru vode moj lik. Očekujte preokrete i iznenađenja.


LGM: Uf, ovo je doista teško pitanje. Ne znam, mogla bih o tome satima razmišljati i svašta bi mi moglo pasti na pamet. Ali jedino što bih voljela za svoj lik jest da se još malo pokaže njezin snažni karakter, koji mudro skriva.

Zaustavljaju li vas obožavatelji u prolazu ili su sramežljivi?


MS: Kako tko, ali dosad sam imala samo lijepa i pozitivna iskustva s njima.


LGM: Tu i tamo mi netko priđe.

Što moramo znati o vašim prijašnjim glumačkim nastupima?


MS: Moji prvi glumački nastupi nastali su još u vrijeme akademije. Prva profesionalna kazališna uloga bila je uloga Jessice u Shakespeareovu “Mletačkom trgovcu” u režiji Roberta Raponje i produkciji HNK-a u Osijeku. Nakon toga igrala sam dosta različitih uloga u predstavama i za djecu i za odrasle s mnogobrojnim redateljima, u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku, Gradskom kazalištu "Joza Ivakić" u Vinkovcima, Hrvatskom kazalištu u Pečuhu, Gradskom kazalištu Zorin dom u Karlovcu. Osim u kazalištu ostvarila sam i nekoliko manjih televizijskih uloga u serijama “Kud puklo da puklo”, “Provodi i sprovodi”, “Zlatni dvori”, “Samo ti pričaj”, a prva veća uloga bila je uloga Goge u seriji “Čista ljubav” u produkciji Nove TV.

LGM: Prva predstava koju sam radila je "Anna Frank" u kazalištu Trešnja. Bila sam treća godina akademije, a predstava još uvijek igra. Snimala sam i sve tri sezone “Crno-bijelog svijeta”, a igram i u predstavi “Indijanska priča” u kazalištu Žar ptica.
Razgovarao: Adrian ANDREJEK