Neke tradicionalne vrijednosti u ukrašavanju okoliša neizbježno nestaju, mijenjaju se kao i moda, ali zato dolaze nove, možda ljepše ideje koje oplemenjuju suvremeni način života.

Tradicionalno su okućnice bile skladno, premda najčešće skromno, obogaćene biljnim svijetom. No ono što je bilo zasađeno pokušavalo se, a najčešće i uspijevalo, održati u punom sjaju.

Rijetko su se u oblikovanju koristile biljke koje su tražile mnogo vode. Često su to bile biljke skromnih zahtjeva za vodom i tlom, ali unatoč tome, vrlo bogato cvatuće i bujne. Danas, kad gotovo svaka kuća ima priključak na vodovod, planiranje i uređenje okućnica posve je drukčije.

Najčešće se za oblikovanje koristi šimšir, od kojeg su se formirale razne figure niske ograde, koje su omeđivale zelene površine ili staze koje su vodile do kuće i po vrtu. Danas još nalazimo lijepo uređene vrtove koji, doduše, izuzev temeljnog geometrijskog oblika i njihovih živica, u ostalim dijelovima vrta više nemaju geometrijsko obilježje, premda su skladno uređeni. Same staze posipale su se šljunkom. No, kako je kroz njega rasla trava, koja je zahtijevala dosta vremena za čišćenje, mnogi su se dosjetili vrlo jednostavnog načina održavanja. Prvo bi betonirali staze, što neki čine i danas, a potom bi na staze nasipavali do pet centimetara šljunka, čime bi staze trajno bile uređene i čiste, a dobio bi se i prirodniji izgled šetnice ili staze u vrtu. Tako bi, zapravo, riješili problem plijevljenja trave u održavanju staze. Ovakav je način primjeren još i danas, pa mnogima priušti puno više vremena za neke druge poslove u vrtu ili pak za odmor.

Uređenje prozorskih "dasaka" i balkona izuzetno je dugog vijeka i započelo je u starim gradskim jezgrama, a zapravo je bilo početak povratka prirodi u stiješnjenim starim gradskim jezgrama. U takvim starogradskim jezgrama zapravo nije ni bilo, ili ponegdje vrlo malo, zelenila i zelenih površina. Stoga su se u takvim okruženjima najprije počela oplemenjivati pročelja na prozorima i balkonima. Danas je to nešto drukčije, pa je oplemenjivanje prozora, balkona i terasa ljetnicama ili nekim drugim biljem uobičajeno. Sjetimo se samo s koliko su pažnje održavane cvjetne dekoracije na prozorima. Terase i dvorišta na kojima provodimo praktički cijelo ljeto, kao nikad prije, bogatije su i raskošnije s raznoraznim vrstama prekrasnih boja i oblika cvjetova i biljki.

Od pamtivijeka nam je poznato koliko se ljubavi posvećivalo gradskim zelenim površinama, a poglavito malim vrtovima ili dvorištima u prostorima gradova. Odnos prema zelenilu razvio je i među ljudima drukčiji i plemenitiji odnos prema prirodi i kulturi. Stubišta u dvorištima, što možemo još uvijek vidjeti, bila su načičkana lončanicama u još različitijim i neobičnijim posudama. Najčešće su to bile posude koje su izgubile svoju uporabnu vrijednost, a da se ne bace, koristile bi se za sadnju. Stiješnjeni dvorišni prostor uvijek je bio oblikovan, što vrijedi i danas, kako bi se ostavilo prostora za sjedenje i poslijepodnevni odmor za ljetnih vrućina. Ovdje je iskustvo ostavilo traga u biranju biljaka za dvorište. Iskustvo je naučilo da za sjenovite položaje trebaju biljke koje ne podnose jako sunce i obrnuto. Takvim životnim iskustvima stvorio se ugodan prostor obogaćen raskošnošću raznog bilja, koje je upravo zbog usklađenosti sa staništem osiguralo punu ljepotu biljaka i cjelokupnog dvorišnog ambijenta. Zato ne žalite vrijeme, posvetite se malo svom okolišu; ljepota njegove uređenosti i te kako će vam vratiti uloženi trud.

Budući da su kamen i voda beskrajna tema vrtova, danas ih koristimo više nego ikada. Moderni vrtovi teže sve skladnijim vrtnim jezercima, oplemenjenim vodopadima. Rjeđe se izrađuju vodoskoci. Blagi vodopadi i cijeđenje vode po kamenu smiruje promatrača kao i vodena površina. Stoga, upravo radi užurbanosti današnjeg življenja, sve češće posežemo za gradnjom smirujućih vodenih detalja u svojem vrtu, gdje se možemo odmoriti i opustiti uz vodenu površinu. Pri izradi vodopada vodimo računa da ne bude bučan jer to uznemiruje. Padanje vode mora biti lagano i tiho. Svaka uređena vodena površina mora biti prirodno oblikovana i naslanjati se na svoj završetak, koji obično bude kamenjar sa skladno izabranim i zasađenim biljem. Voda je izvor života i stoga nam je nužna, pa je dobrim planiranjem možemo na stotinu načina unijeti u svoj vrt, stvarajući nadasve posebnu oazu. J.Kn.