Oh, kako je dobar posao odradio Osijek u Velikoj Gorici. Ako bismo morali birati, trijumf u gostima protiv Gorice pripada sigurno među tri najvažnija u prvom dijelu sezone. Možda će takva tvrdnja, onako na prvu, zazvučati čudno jer se radi o novom prvoligašu, ali kada se pogleda što su sve dobro donijela ta tri boda i način na koji je Osijek do njih stigao, lako se dođe do takvog zaključka.

Ove jeseni već smo se naučili kako bijelo-plavi united uvijek traži težu stazu na putu prema pobjedi. Utakmica u Velikoj Gorici nije bila iznimka. Odlučili su pokazati karater jer su se još jednom vraćali iz rezultatskog minusa. Postoje treneri koji nisu baš ljubitelji takvog načina iskazivanja karaktera, ali nema dvojbe kako pobjede poput te protiv Gorice momčad pune samopouzdanjem. Njega nikad dovoljno, baš je Osijek pravi primjer za tu tvrdnju. Isto kao i za onu da nakon kiše dolazi sunce. Osječani su nakon što su neugodno prizemljeni u susretu s Rijekom iz toga izašli jači i u sljedeća dva susreta ostvarili dva golema koraka prema najboljoj rezultatskoj jeseni u posljednjih 20-ak godina. Prvo su protiv Hajduka izborili plasman u polufinale Kupa, a sada su si pobjedom nad Goricom otvorili mogućnost prezimljavanja na najmanje trećem mjestu, a u nekom povoljnom raspletu posljednjeg jesenskog kola mogu završiti i drugi. Naravno, ostaje još jedna "sitnica" - trebaju u subotu svladati Inter Zaprešić. Sad se sjetimo neobaveznog razgovora, onako u prolazu, s osječkim trenerom Zvonimirom Kolakom koji nam je nakon poraza od Rijeke poručio:

- Nije izgledalo dobro, ali naći će Zekić načina s kojim će podignuti momčad. Uvijek nađe.

Eto, što je trenersko iskustvo...

No, pustimo sad Inter. Osijek je u Velikoj Gorici stvarno pokazao puno dobrih stvari kada su u pitanju stav i karakter. Prvo i najvažnije, pokazali su kako polako u njih ulazi pobjednički mentalitet, što je dosad znao biti problem. Onda su nama, ali što je još važnije sami sebi, pokazali koliko ih je teško pobijediti kada djeluju kao momčad. To je detalj koji predstavlja temelj i dok on uvijek nije prisutan, napredak, za koji prostora ima, teško će ići. No, taj borbeni duh koji su iskazali ovaj je put bio dovoljno snažan motor koji ih je vukao prema pobjedi. Nisu ustuknuli ni kad su bili u rezultatskom zaostatku, pa ni kada domaćin baš nije birao sredstva ni način na koji bi ih zaustavio. Jednostavno, Osijek je pokazao mišiće u toj utakmici, pokazao se kao bolja momčad od Gorice i točka.

- Energetski smo izgledali puno bolje nego protiv Hajduka i to me posebno razveselilo. Istina, malo smo sporije krenuli u utakmicu što nas je koštalo pogotka, ali kasnije kada smo preuzeli kontrolu zbivanja na terenu, Gorica nam više nije mogla parirati. To dovoljno govori o našem dobrom nastupu i zasluženoj pobjedi. I iznimno važnoj pobjedi, kod 1:0 za domaćine prošlo mi je kroz glavu kako smo peti na ljestvici. Tko bi taj plasman objasnio osječkoj javnosti i navijačima? - rekao je Zoran Zekić, trener nogometaša Osijeka.

Iskreno, bila je ona utakmica u kojoj nismo sumnjali u preokret jer Osijek je od 20. minute jednostavno bio moćniji. To je baš bila utakmica koju se trebalo dobiti na mišiće, na kolektiv, što bijelo-plavima nije uvijek najbolje išlo. No, sada im uspijeva što je, nedvojbeno, pokazatelj napretka. Postoje stvari koje mogu biti bolje, posebno se tiču protočnosti i malo više hrabrosti kod dodavanja. Još uvijek se zna dogoditi više dodira s loptom negoli je potrebno u tom trenutku, a pokazali su bijelo-plavi kako su sposobni igrati brzo. U tome samopouzdanje iima veliku ulogu.

Dobre su se vijesti za trenera Zorana Zekića baš gomilale tog dana u Velikoj Gorici. Uz već poslovično stabilnog i vrlo dobrog kapetana Mileta Škorića, vrlo siguran i smiren bio je i drugi stoper Guti. Finu rolu u sredini odradio je Bočkaj, čije su pasovi i dijagonale gotovo uvijek pogađale cilj, a jedini je veznjak bijelo-plavih koji je spreman uzeti više rizika u igri jedan na jedan. Veliki posao odradio je i Mirko Marić. Otvarao je, ulazio u međuprostore između posljednjeg i srednjeg reda, što je domaćinu stvaralo goleme probleme. Zabio je kazneni udarac, sjajnom loptom pripremio Bobanu čisti "zicer". U biti, Osijek nije imao slabog mjesta u toj utakmici, ali dva su čovjeka ipak pružila malo dojmljiviju igru od ostalih. Alen Grgić i Ezekiel Henty. Grgić je imao vraški posao zaustaviti "crnu munju" Iyayija Atiemwena. On je dosad terorizirao sve obrane HNL-a, ali Grgić je odigrao gotovo savršenu obranu protiv njega. Ništa mu, jedan od najboljih igrača Gorice, nije mogao. Osijekov desni branič dobio je sve otvorene sprinteve s Nigerijcem, a time se ni jedan igrač u HNL-u ne može pohvaliti. I povrh toga, još je Grgić "stavio" pogodak za pobjedu. Kakav potencijal samo čuči u tom dečku.

- Drago mi je što je napokon odigrao onako kako on može u odnosu prema potencijalu kojim raspolaže. Nadam se kako će mu ova utakmica biti prekretnica, prije svega na planu samopouzdanja. Igre poput ove trebao bi češće prikazivati - kaže trener bijelo-plavih. I za kraj, povratak Ezekiela Hentyja. I to kakav povratak. U posljednja dva susreta vidjeli smo koliko je on zapravo ozbiljan igrač. U prvim nastupima kod njega se vidio samo golemi napadački potencijal. Nakon što se oporavio od ozljede koju je dugo vukao, na teren izlazi jedan drugačiji Henty. Izlazi čovjek čija je radna etika za primjer drugima, čovjek koji se doista želi dokazati i pokazati sav potencijal koji nosi u sebi. On stvarno može sve. Zabiti, pobjeći, kvalitetno surađivati, otvarati prostor u napadu i zatvarati u defenzivi. Ako bude zadržao ovu razinu ozbiljnosti i pristupa, te ako ostane zdrav, na proljeće će biti "loma" pred vratima suparničkih momčadi. Uh, koliko je samo ta predstava u Velikoj Gorici donijela dobrih naznaka i spoznaja...