Od premijere 22. studenoga 2013. do danas balet Orašar u izvedbi osječkoga HNK rasprodan je tjednima unaprijed! Ni ovu, šestu sezonu nije bilo drukčije, pa je dodana i sedma izvedba. Voditelj Baletnog ansambla, Vuk Ognjenović danas skromno priznaje da nisu ni sanjali da će ovako biti.

- Znao da sam da će predstava biti popularna, zato sam ovaj naslov intendantu Božidaru Šnajderu i predložio. Kasnije mu je bilo drago što je pristao, jer sam bio u pravu. U početku je svima zvučalo malo pretenciozno postaviti ovaj balet, s obzirom na prilike i ansambl i plesače kojima raspolažemo. No, ovaj je balet svagdje u svijetu popularan. Iznenađen sam, priznajem, ali razlog uspjeha leži i u činjenici da smo iz sezone u sezonu sve bolji - zadovoljan je Vuk. Prve je sezone bilo 20-ak izvedbi, a čak su i u svibnju igrali nekoliko zbog velikog interesa, premda je ovo balet tipičan za zimsko, predbožićno vrijeme. Sljedeće su godine srezali broj izvedbi samo na prosinac i siječanj. Najteže im je naći soliste, kaže Vuk.

Kroz šest je sezona mnoštvo plesača stasalo, prošlo formalno i praktično obrazovanje, a scensko je iskustvo u plesu itekako dragocjeno. Prošli su sve korake i elemente, pa im primjerice 4-5 pirueta nije nikakav problem.
- U velikim kazalištima s baletom, pa tako i u zagrebačkom HNK-u, svi strahuju hoće li tehnički sve biti savršeno. Mi smo opušteniji, slobodniji. Sjećam se svojih početaka kod Štefanije Heller, kada sam neke elemente izvodio i malo ‘prljavije‘, a onda došavši u školu to sve mora biti precizno. U praksi plesač dobije slobodu na sceni. Ono što svi imamo je energija! Svi jedva čekamo izaći na scenu - oduševljen je Vuk, zadovoljan što su i solisti uvijek novi, što svemu daje poseban šarm. Premijeru su prije pet godina povjerili nacionalnim prvacima Edini Plićanić i Tomislavu Petranoviću, nastupila je i splitska solistica Eva Karpilovska i Mihai Mezei. Prošle je godine plesao Florient Cador u ulozi Princa, a Leticia Calvete u ulozi Klare i Vile Šećera.
- Ne znači to da naš ansambl nema plesače, i sam sam u početku plesao, više od 15 izvedbi, uz Lauru del Carmen Velasco Farrera iz Meksika (Snježna kraljica) te Kaho Nakayasu iz Japana. Nova imena donose potrebnu svježinu, to je točno, ali je meni bilo prenaporno u 1. činu biti Orašar, sve voditi i nadgledati, a onda još plesati i Princa. Bolje je kada rasporedimo snage - dodaje Vuk, ističući da je u Orašaru plesala i Mateja Božić.
Osijek nema, poput Zagreba, ansambl u kojem može biti i pet alternacija, pa publika može pogledati i nekoliko različitih podjela. Osječani se stoga odlučuju svake godine za nove soliste. Koreografija i režija ostaju iste - Waczlawa Orlykowskog prenio je Dinko Bogdanić, uz suradnju Vuka Ognjenovića. Na 50. izvedbu, u petak, 14. prosinca najavili su dolazak Dinko Bogdanić i Edina Pličanić.
I ove će sezone - od srijede, 12., do do četvrtka, 20. prosinca - Joao Ludwig plesati Princa, a Vila Šećera su Rachel Carrier i Tamara Alves.
Strani solisti plod su suradnje s Europaballettom iz St. Pöltena. Imaju konzervatorij bez velike scene, no produkcija im ne nedostaje, jer su svake godine na turnejama po SAD-u, Kini, Kanadi, a surađuju i u Beču sa Stadt Theaterom. Ove im suradnje otvaraju priliku surađivati s tradiionalnim državnim kazalištima, jer je to vani sve mnogo modernije, kaže Ognjenović.

- U Beču dobiju priliku biti dijelom ansambla, a u nas dobiju solističke uloge. Kroz godine i naše plesačice napreduju, pa one koje su na početku bile male rolice, sad su sobarice, tortice, dakle već su u špicama, neke plešu i Turski ples, plešu i neke iz Baletnog studija HNK. Laura Špindel, prva koja je pohađala Baletni studio i upisala izravno 1. srednje Škole za klasični balet u Zagrebu, od jeseni je ponovno u Osijeku i plesat će i Snježnu kraljicu i Arapski ples, a 20. će plesati i Klaru - najavljuje Vuk. Ne krije da se i dalje nadaju zaposlenjima, profesionalnom ansamblu u kojem će biti zdrave konkurencije. Trenutačno ih je u ansamblu 12, uz vanjske suradnike.
- Sljedeća sezona je ‘ziher‘ da ide Orašar! Upitno je samo koliko će izdržati scena i kostimi. Volio bih da izdrže još tri sezone, pa da za jubilarnu, 10. radimo sve novo, možda čak i koreografiju - nada se Ognjenović, koji je pogledao nekoliko desetaka različitih izvedbi i postava (uživo i na platnu!), a razlog uspješnosti ove osječke vidi i u sjajnoj i možda jednoj od najboljih koreografija, koje je Waczlaw Orlykowski još 70-ih radio u Zagrebu.
- Tako je glazbeno lijepo napravljena, divno je iskorišten ansambl. Sve izgleda vrlo bogato, koreografije likova su karakterne. Sve smo prilagodili našem ansamblu. Sve je do energije, to se ne može isfejkati. Nitko predstavu ne odrađuje. Nema zamora, iako je mnogo predstava u malo vremena - prezadovoljan je Vuk Ognjenović, napominjući da će nove sezone donijeti i nove plesne/baletne naslove, kako bismo potaknuli djecu na ples, obrazovanje.