Paljenjem svijeće u nedjelju završio je osmodnevni židovski blagdan Hanuke. Kako nam je rekla stručnjakinja za judaizam dr. sc. Jasminka Domaš, taj se blagdan posvećenja i svjetlosti prema hebrejskom kalendaru slavi 25. dana mjeseca kisleva i traje osam dana. Uspomena je to na pobjedu Jude Makabejca nad Sirijcima koji su nametali štovanje grčkih bogova.

Bitka se odigrala 168. godine prije naše ere. Njome je poražena vojska seleukidskog vladara Antioha IV. Epifana, koji je Jeruzalemski židovski hram prethodno pretvorio u pogansko svetište oskvrnuvši ga unošenjem grčkih kipova. Juda Makabejac oslobodio je Jeruzalem i ponovno posvetio hram. Sagrađen je novi oltar i doneseno novo obredno posuđe te je obnovljena hramska služba, a sva slava pripala je Svemogućemu, jedinome i vječnome.

- U Talmudu se spominje legenda kako su Makabejci prilikom ulaska u Jeruzalemski hram ondje pronašli oskvrnjene posude s uljem namijenjene paljenju židovske svjetiljke menore. Ipak su uspjeli pronaći samo jednu malu posudu s neoštećenim pečatom velikog svećenika. Iako je ulja zapravo bilo samo za jedan dan gorenja, oni su menoru zapalili. No dogodilo se čudo, ulje je u toj svjetljici gorjelo punih osam dana, koliko je trebalo da se pripremi novo čisto ulje. Tako je nastao blagdan Hanuka koji se slavi osam dana kako bi se očuvalo sjećanje na te događaje tako što se svaki dan na svjećnjaku zvanome hanukija pali po jedna svijeća. Nakon paljenja svake od ovih svijeća pjeva se pjesma ‘‘Moćna stijena spasenja‘‘, nastala u Njemačkoj u 13. stoljeću. Svjetlost zauzima vrlo važno mjesto u židovskoj religiji jer je vezano uz beskraj, odnosno svjetlo beskonačnosti. Čudo se jednog dana dogodilo u Jeruzalemu, ali ono je moguće i ovdje. Ljude ohrabruje na način da kažemo da svjetlo ima jaku moć, da odagna tamu i da pripremi čovjeka za novi početak i svijest o tome da utječe na našu stvarnost, pročišćava ju te nam daje snagu da idemo dalje. Kao što je ulje čudesno natapalo osam dana u židovskome hramu malu svjetiljku, tako i božanska duša u čovjeku ima moć da širi svjetlost svijeta vodeći židovski narod kroz povijest i nedajući kroz sve ovo vrijeme da nestane. Paleći utvrđenim redoslijedom svijeće zapravo prihvaćamo simboliku sveprisutnosti Boga, uz poimanje prihvaćanja da svijet u kojemu živimo može biti bolji i da isto tako moramo sami pridonositi tome i umnažati svoje svjetlo duhovnosti s drugim ljudima - objasnila nam je Domaš.

Dodala je da se svijeće pale nakon zalaska sunca, a svjetiljka se stavlja na vidno mjesto kako bi dala i onima koji nisu Židovi poruku ohrabrenja. Taj se blagdan proslavlja među članovima obitelji, ali i u zajednici, posebice u gradovima u kojima postoji sinagoga. Djeca dobivaju skromnije darove, uglavnom je riječ o slatkišima. Nakon paljenja svijeća slijedi zajednički obiteljski obrok uz veselje i dječju igru. Jedna od obveznih slastica su krofne ili pokladnice punjene džemom od jagoda.
D. Celing