SVEČANO OTVOREN 26. SLAVONSKI BIENNALE U MLU
Iako su laureati doslovce bolešću bili desetkovani, u Muzeju je likovnih umjetnosti, uz - za tu prigodu uobičajen izniman odaziv posjetitelja - svečano otvoreno 26. izdanje Slavonskog biennalea, uz dodjelu nagrada. Odlukom pet članica ocjenjivačkoga suda, koje je njegov rad koncepcijski i izvedbeno zaintrigirao, Grand Prix je dodijeljen Matiji Debeljuhu za prostornu instalaciju Studija za Gubilište, nastalu ove godine.
Na početku je nazočne pozdravila o.d. ravnateljice, Kristina Delalić Vetengl, ne krijući ponos što ove godine utemeljena nagrada - samostalna izložba u produkciji MLU 2020., nosi ime nedavno preminuloga Vlastimira Kusika. Po tom se pitanju s njom složila i predsjednica žirija, dr. sc. Sandra Križić Roban, s Instituta za povijest umjetnosti, jer je i sama odrastala uz Kusikove stručne tekstove.
Nagrade Osječanima
Čast objaviti imena dobitnika pripala je, pak, višoj kustosici Valentini Radoš, članici žirija. Svi koji izlažu su nagrađeni jer će njihove radove vidjeti publika, naglasila je Radoš, obznanivši kako su dva posebna priznanja dobile Sonja Pregrad za performans/izvedbu Karnevalski šator hrđa na večernjem povjetarcu - ras/pakiravanje predmetnosti te Osječanka Marija Škrobo Arambašić za rapidograf na papiru Pejzaž. Trima jednako vrijednim nagradama Ex aequo nagrađeni su: Osječanin Mario Matoković za trokanalnu videoinstalaciju Neizvjesni prostori I, Mitar Matić za rad Enkaustike, enkaustika na šperploči te Đorđe Jandrić za videoinstalaciju Hrpa – Elementa sculpturae. Samostalnom izložbom nagrađen je Davor Sanvincenti za eksperimentalni film Skoro ništa: i dalje noć iz 2017.
- Rad je studija rada na eksperimentalnom igranom filmu Gubilište koji trenutačno radim i koji će kada bude završen ići u kina i na festivale. Rad je zapravo razlomljen film na proces rada, a u ovom su to slučaju građevinske skele, koje su moj komentar na temu filma i ono što je taj film u galeriji, problematika prostora, vremena u kojem živimo i nešto što nam pomaže da nam se strop ne sruši na glavu. Propituje odnos između institucija i umjetnika - pojašnjava laureat, svjestan da je njegov rad kompleskan, uz nadu da će ga posjetitelji ipak razumjeti i da ga ne će doživjeti doslovce kao skele koje drže strop ili dovratak u MLU.
- Kroz ovaj rad se propituje i to što suvremena umjetnost jest iz pozicije umjetnika. Nastao je puno prije teme Biennalea, u kojoj sam ja prepoznao potencijalnu temu svog filma. Činilo mi se da to jest propitkivanje Zermlje, ali i identiteta i svega onoga čime se u filmu bavim. Tema je ista, ali iz različite perspektive - pojasnio je, još vidno uzbuđen Matija Debeljuh, ne propustivši čestitati nagrađenim kolegama, kao i onima čiji su radovi izloženi.
Zanimljivo je da je među članicama žirija bila i slavodobitnica jubilarnog, 25. biennala, Ana Mušćet, čiji je rad Zastave MLU i otkupio. Od 136 pristiglih, za izložbu su izabrale 33 rada u različitim medijima, želeći da odgovore na intrigantan tekst Sandre Križić Roban, vezanu uz aktualnu temu Ravne ploče.
- Umjetnici koje smo odabrale, pri tom misleći i na međunarodne, uspjeli su dati, svatko na svoj način, odgovor koji se može primijeniti i na lokalnu, tj. hrvatsku situaciju, a to je svakodnevni sukob s konstantnim ravnim pločama kojima uporno pokušavamo pronaći zakrivljenje, promjenu u koju bismo se sakrili, tj. pronaći novi odgovor pa i nadu. Ova je tema aktualna i na međunarodnoj razini i izvrsna je za postavljanje izložbe u širokoj, nepreglednoj slavonskoj ravnici - pojašnjava Ana, priznajući kako joj je bilo teško pomiriti ulogu one koja redoviti proizvodi s ulogom promatrača kolega. Trudila se biti maksimalno objektivna, no nije sigurna bi li opet pristala biti članicom nekog žirija.
Uloga umjetnika
- Mislim da moj način promišljanja, a to znači jako mnogo pitanja postavljenih sebi i drugima možda nije odgovarajući za žiriranje 136 radova u jednom danu, uz mnoge neprospavane noći. Bilo nam je jako lijepo - otkriva Ana, kojoj ipak više odgovara uloga umjetnice, koja je potpuno upravljiva. Možda iza toga leži želja za kontrolom, no definitivno je, dodaje, lakše predstaviti sebe, nego odlučivati o drugima.
- Konačna odluka žirija skup je različitih osobnosti, za koje se uvijek trebamo nadati da su zakrivljene ploče - sa smješkom zaključuje Ana Mušćet.
Ona od koje je sve krenulo, Sandra je Križić Roban, svjesna intrigantnosti teme. Važno je, kaže, pred umjetnike postaviti zadatak da razmišljaju o tom kakva nam je sadašnjica.
- Tema je duboko orijentirana na svijet u kojem živimo. Pitanje o postojanju ravne ploče metafora je stanja koje nam je svima zajedničko i nije specifično samo za Slavoniju ili Hrvatsku. Globalno je to pitanje koje se bavi razdobljem tzv. postistine, kada je putem društvenih mreža i medija moguće plasirati podatke koje većina ne će provjeriti, o kojima ne će ni razmišljati, nego usvojiti ih ne pitajući se ništa. Nama se čini da je važno postavljati pitanja, ne nužno dobivati odgovore, a tako je i izložba koncipirana. Ne treba izravno odgovoriti na kustosku provokaciju - kaže dr. sc. Križić Roban, kojoj je bilo lijepo raditi uz takvu viziju sadašnjice. Svjesna je da je nemoguće izbjeći konotaciju ravnine Slavonije, što im je bila zanimljiva potencijalna sintagma koju su prepoznali.
Izložbu je, kao predstavnik osnivača, Osječko-baranjske županije, otvorio Dragan Vulin, a u ime Ministarstva kulture, otvorenju je nazočila Ivana Sudić, pročelnica Konzervatorskog odjela u Osijeku.
Narcisa VEKIĆ
“Studija za Gubilište” Matije Debeljuha
Izložba Studija za Gubilište temelji se na istraživanju proširenja budućeg istoimenog kratkog eksperimentalnog filma u galerijski prostor. Izložba se gradi oko cijevi građevinske skele koja u prostoru služi kao simbolička konstrukcija, dodatna vizualna komponenta na tragu filmske ideje o nestabilnosti prostora i vremena u kojem živimo, a na kojoj se nalaze dijelovi videoinstalacije, monitor i projektor. Na njima se prikazuju videoatmosfere iz filma. Na videosnimkama su nenarativne forme koje opisuju stanja i atmosferu unutar zadanog prostora filmske fikcije, tako lišene dramaturške funkcije - stoji u obrazloženju Studije za Gubilište Matije Debeljuha (1980.,Pula), koji je diplomirao na splitskoj Umjetničkoj akademiji Dizajn vizualnih komunikacija - Videooblikovanje. Predstavlja Hrvatsku na bijenalu mladih umjetnika Europe i Mediterana u Ateni. Izlagao je skupno i samostalno u Puli, Rijeci, Zagrebu, Sarajevu, Skopju, Torinu, Trstu, Ateni, Vilniusu, New Yorku, Bruxellesu, na Sarajevo Talent Campusu i Berlinale Talent Campusu.
Izložba ostavlja tragove, intrigira.
- Biennale je postao otvoreniji projektom koji postavlja umjetnički zadatak pred autore iz različitih krajeva Hrvatske i svijeta. Izložba je dijaloška forma. Mi postavljamo pitanje, zagonetku, rebus, a umjetnici odgovaraju radovima s kojim se ne moramo nužno ni slagati, o čemu smo vodile zanimljivu raspravu tijekom žiriranja. Postoje radovi koji provociraju svojim tonom, stavom s kojim se ne slažete, no bilo bi potpuno krivo pokazivati samo ono s čim se slažete. Mislim da je naša komparativna prednost jer smo prepoznale i te stavove s kojima se ne slažemo, uključiti ih u izložbu i tako omogućiti i gledateljima da otkriju i uspostave moguće dijaloge - kaže predsjednica žirija. Biti jednoglasan bilo im je teško. U početku im se činilo da je sedam nagrada mnogo, no kada su počele donositi odluke, poželjele su da ih je više. Te situacije nisu, kaže, jednostavne ni za koga. U dodjeli Grand Prixa presudila je raznovrsnost pogleda - u budućnost, kao i u prošlost, uporaba raznovrsnog materijala i ostavljanje umjetničkog stanja otvorenim. Može biti postavljen u drugom prostoru, drukčije. Potpora je instituciji, koju istodobno i narušava. Sjajna je to igra brojnim značenjima.