Prema najnovijem izvješću "Ukratko o zdravlju: Europa”, koje je izradila Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) u suradnji s Europskom komisijom, u Europi je 2015. od posljedica duševnih bolesti umrlo više od 84 000 osoba. Procjenjuje se da ukupni troškovi povezani s duševnim smetnjama svake godine iznose više od 600 milijardi eura.

Prema ovom izvješću jedan od šest građana Europske unije ima neku vrste duševne bolesti, što je oko 84 milijuna osoba. Predviđanja Svjetske zdravstvene organizacije govore da će 2020. godine depresija biti drugi uzrok nesposobnosti zbog bolesti u općoj populaciji, odmah iza kardiovaskularnih bolesti, a 2030. godine čak prvi.


Prema posljednjim podatcima HZJZ-a u bolničkom pobolu u Hrvatskoj mentalni poremećaji sudjeluju sa 6-7 posto u ukupnom broju hospitalizacija. Jedan su od vodećih uzroka prema broju hospitalizacija u radnoaktivnoj dobi te vodeći uzrok prema trajanju hospitalizacija. Mentalni poremećaji jedan su i od vodećih uzroka invaliditeta u Hrvatskoj s udjelom oko 25 posto. Sustav zdravstvene skrbi za osobe s problemima i poremećajima mentalnog zdravlja trenutno je naglašeno usmjeren na institucionalizaciju i skrb kroz bolnički sustav, s visokom stopom hospitalizacija. Suvremeni sustavi skrbi za osobe s mentalnim problemima i mentalnim poremećajima usmjereni su na skrb na razini zajednice, pri čemu se zdravstvena zaštita odmiče od velikih ustanova prema općim bolnicama, primarnoj zdravstvenoj zaštiti i lokalnoj zajednici. Skrb u zajednici je smjer koji Europska unija potiče zbog brojnih pozitivnih učinaka na zdravstveno stanje pacijenata, zajednicu te podizanje razine kvalitete i smanjenje troškova zdravstvenog sustava.

– Nema sveobuhvatnih epidemioloških podataka o pojavnosti duševnih bolesti u Hrvatskoj, zbog čega je teško govoriti u realnim statističkim pokazateljima. S obzirom na porast potrošnje lijekova, prema bazi podataka HALMED-a moglo bi se reći da je populacija u Hrvatskoj psihički sve bolesnija. Tako je potrošnja lijekova, u dnevnim dozama, koji djeluju na živčani sustav odmah iza lijekova za kardiovaskularne bolesti, a financijski troškovi u 2015. godini iznosili su oko 812 milijuna kuna, odmah iza lijekova za liječenje zloćudnih bolesti. Usporedbe radi, financijski troškovi za lijekove koji djeluju na živčani sustav 2013. godine iznosili su oko 329 milijuna kuna, iznijela je za medije izv. prof. prim. dr. sc. Ika Rončević-Gržeta s Medicinskog fakulteta u Rijeci.


Ova liječnica napominje i kako ljude sa psihičkim teškoćama, odnosno s mentalnim invaliditetom, zbog specifičnosti problema okolina još uvijek često stigmatizira i onemogućava im sudjelovanje u životu zajednice. "Podrška, kao i aktivnosti izvanbolničke rehabilitacije u Hrvatskoj gotovo da i ne postoje, a nepostojanje izvanbolničkog sustava liječenja, podrške i rehabilitacije dovodi do višestrukih hospitalizacija. Višestruke hospitalizacije vode u socijalnu izolaciju, stigmatizaciju, gubitak radne sposobnosti, a potom i do učestalog lišavanja poslovne sposobnosti, a na kraju veliki broj oboljelih završi trajno u nekoj od institucija", upozorava izv. prof. dr. Rončević-Gržeta.


Predsjednik Hrvatskog psihijatrijskog društva, prof. dr. sc. Vlado Jukić, inače i ravnatelj Klinike za psihijatriju Vrapče, kaže za Glas Slavonije kako u Hrvatskoj trenutačno ima dostatan broj psihijatara, trenutačno ih je oko 560, ali nisu dobro raspodijeljeni.


- Tako u Zagrebu imamo više od 300 psihijatara, što je čak i previše, a primjerice u Slavoniji ih nedostaje. S druge strane upravo u Slavoniji imamo veći broj onih kojima je nužna specijalistička pomoć, što su zasigurno i posljedice Domovinskog rata. Kada gledamo troškove psihijatrijskih bolesnika u odnosu prema cjelokupnom zdravstvu ne bih se složio da je psihijatrijsko liječenje skupo. Naime, ni lijekovi ni smještaj u bolnici za psihijatrijske bolesnike nisu skupi. Ono što podiže troškove je invaliditet koji psihička bolest nosi sa sobom, pa su takve osobe obično na dugotrajnim bolovanjima. Što se tiče stigmatizacije, liječenje kod psihijatra još uvijek nosi svojevrsnu stigmu, ali znatno manju nego primjerice prije 20 godina - kaže prof. Jukić.