Kultura
7. PROGRAM POSVEĆEN VLADIMIRU REMU

Bio je naš temeljni i prvi pisac šokaštva i osnivački istraživač
Objavljeno 6. prosinca, 2018.
Rem je autor četiriju naslova o temi šokaštva, od kojih je jedan i sveučilišni udžbenik, istaknula je ponosno Vera Erl!

Gradska je knjižnica Slavonskoga Broda, u suorganizaciji sa slavonsko-baranjsko-srijemskim ogrankom Društva hrvatskih književnika, ovoga 4. prosinca, na njegov rođendan, sedmi put sazvala program posvećen, istaknula je u pozdravu ravnateljica Knjižnice Ružica Bobovečki - zanesenom tinovcu Vladimiru Remu, prvom piscu cjelosne kulturne monografije o tom gradu u svesku Tragom prošlosti Broda iz 1965., autoru prve zbirke pjesama objelodanjene u Slavoniji, otiskane u Brodu nakon Drugog svjetskog rata - naslova Lirske minijature (1951.), a koji je cijelu svoju ostavštinsku radnu biblioteku ostavio našoj knjižnici te ju odnedavno možete vidjeti u Zavičajnom odjelu pod imenom Zbirka Rem!

Mirko je Ćurić, u ime DHK-a, čiji je potpredsjednik, istaknuo da govorimo i o osnivaču prvog dislociranoga ogranka DHK-a uopće (1981.), tada zvanom Sekcija DHK za Slavoniju i Baranju… te o više od pola stoljeća aktivnom kreatoru istočnohrvatske kulture, o autoru koji je svih svojih 28 knjiga objelodanio u Slavonskom Brodu, Vinkovcima i Osijeku, a, potvrdila je počasna predsjednica Šokačke grane iz Osijeka Vera Erl - riječ je o našem prvom i temeljnom osnivačkom istraživaču i piscu šokaštva, autoru četiriju naslova o toj temi, od kojih je jedan i sveučilišni udžbenik!

Tri tkanice
Programu je dalje domaćinom bio autorov sin, Goran Rem, koji je najavio program, u kojem će biti tri tkanice: prvo - uglazbljene lirske minijature iz skladateljske ruke Josipa Molnara, i to u njegovoj gitarsko-šansonijerskoj izvedbi, uz vokalno vodstvo Sanje Hajduković i Molnarov back vokal, drugo - čitanje memozapisa o Vladimiru Remu jedine aktualno brodske članice DHK-a Ružice Martinović Vlahović i prisjećanja uživo lektirskog proznog pisca Josipa Palade na dane osnivanja Sekcije DHK u Vinkovcima 1981., i treće - predstavljanje knjige Vladimir Rem: Lirske minijature, koja je izišla iz čudotvorne tiskare Krešendo prije tri sata, a sadržava 27 tekstova 27 umjetničkih prijatelja Vladimira Rema.

Mirko je Ćurić, referirajući Remov izum ravničarske minijature i intime te referirajući Remove korijene preko majke i obitelji Akšamović, podsjetio na svijet Garčina, sela pokraj Slavonskoga Broda, u kojem je odavna čuo rečenicu "Znam ja Vladu!".

Vlasta je Markasović, u vinkovačkom dijalektu, ispričala stihovnu bezvremenu sliku o prostoru Krnjaša, mitskom vinkovačkom naselju, u kojem su se susreli Kozarci i Removi, a Vlado sjenom prebistrih svojih pričanja tamo, kao i uvijek - neometan ikakvom idejom odlaska, šeće tekstom svojega šokačkoga duha.

Novogradištanac Ivan je Slišurić, kao najstariji član ovoga programa, pročitao prozu putovanja vlakom s Remom, od Broda do Osijeka, koji mu je na kraju putovanja, u onim trenutcima kada se pogledava sat, rekao "Sjedi, još malo. Stići ćeš. Ima još vlakova", značajno zagledan kroz okno u dvorište restorana… i dalje u pejzažnu noć.

Vera je Erl pročitala svoje nostalgično i faktografsko pismo sjećanja naslovljeno TI, JOZA, MIRO, MARCEL, MIKI, NUNA, JOLE I JA, te istaknula da je njezina jedina knjižničarska i povjesničarska strukovna želja, i ponovno ju potpisuje, sljedeće godine ovdje nastupiti u Gradskoj knjižnici Vladimira Rema Slavonski Brod.
Male scene 20. stoljeća

Dvoje književnih znanstvenika iz Osijeka nastupilo je s autoreferencijalnim esejnim liremima. Nagrađivani i također i jedini autohtoni i rođeni osječki dramatolog i teatrolog Ivan Trojan te iznimna osječka mediostilistička književnoznanstvenica Sanja Jukić, pročitali su svoje minimalističke eksperimentalne eseje, koji su osvijetlili cijelu priču o djelovanju Vladimira Rema. Trojan je istaknuo da je Removo tekstno vođenje kroz povijest slavonskoga teatra presudno za reljefno vidjeti slavonske male scene dvadesetoga stoljeća, a Sanja je Jukić rekla da bez Remova uvođenja u najfiniji rad prirediteljstva tekstova drugih autora nikada ne bi toliko blisko poželjela misleno ostati u književnom tekstu kao jedinom Zauvijek.

U izvedbi programa odsutna unuka Paula, prozna mediofantastičarica, poslala je knjigovnoj družbi Transkript iz dida Vladinih videošetnji s njom i bratom Benjaminom, pa je krug tekstualnih igara ove knjige publici izmamio stotinjak osmijeha.

Program je cijelo vrijeme uokvirivan medijskim projekcijama strip-kvadrata Dubravka Matakovića, čiji je otac doslovce s Vladimirom Remom, u vinkovačkom danas Gradskom kazalištu "Joza Ivakić", upisivao znakove umjetničke identifikacije Vinkovaca gotovo četvrt stoljeća, pa je on to humorno pokrenuo kvadratom.

Druga je projekcija tekla iz dokumentarne fotografije Brođanke Dunje Vanić, pa ju je kao dinamičan i vedar poantan prošireni "potpis pod fotografiju" i pričom događajno iščitala, a ukupni je smisao programu bitno upisao medijski umjetnik Ivan Šeremet, čiji je rad bio trećom i nosećom projekcijom programa, a njegova je fotopredmetna prazna klupa ispred samostana u kolornim i crno-bijelim varijantama označila da je nezaustavljivo tužno otići, ali i još nužnije ostaviti poziv toj praznoj klupi primiti dah kreativnosti kakav je razvijao, uvijek dajući drugima, Vladimir Rem.
Dug pljesak, stotinu posjetitelja, pozdrav Grada, fin mladežni posjet, Remova nasmijana supruga Jasenka u prvom redu publike te svečan i dostojanstven dvosatni program koji je prošao za tren.
Narcisa Vekić
Dobro bi mu pristajao epitet Panonski
Ružica je Martinović Vlahović rekla da bi imenu književnika Vladimira Rema dobro pristajao epitet Panonski, ponajprije zbog unutarnjeg usmjerenja, osobnoga i profesionalnoga, s kojim je uporno, sa strašću i do samoga kraja svojega života proučavao, skupljao i pisao o Slavoniji, poglavito njezinim šokačkim krajevima, gradovima i selima.

Pjesnik je Franjo Džakula pročitao svoju pjesmu jednostavna naslova – Vladimir Rem - poslavši priču o egzistenciji koja je prešla u metafiziku u kojoj pjesmin glas prikazuje Ja koje s radošću očekuje taj vedri susret s četrnaest Vladinih panonskih labudica koje će pjevati ravničarsku vječnost.
Stjepanović: Šokadiju ne će ništa satrti!
Đakovčanin Adam Rajzl pročitao je pjesmu koju je nazvao Djetinjstva kuća i koju je, veli, pisao punih osamnaest godina i nikako nije znao kako ju dovršiti - sve dok nije stigao poziv u ovu prijateljsku i knjigovnu družbu. Tada je shvatio da je to posveta i njegova sreća.

Županjski član Društva hrvatskih književnika Zvonimir Stjepanović pročitao je u sklopu programa naslovljenoga Uglazbljene pjesme Vladimira Rema, posvete - Josipova javna proba, pjesničke posvete dirljivu posvetnu pjesmu nazvanu Saonik, saone, Vladimir Rem, koja je bjelinom motivskoga snijega svu svoju tihu uskličnu energiju eruptivno zasjekla u stih - Šokadiju ne će ništa satrti!
Zavičajni
odjel nosi ime Zbirka Rem
Možda ste propustili...

SLADETIĆ I ŠABIĆ IZLAŽU U VINKOVCIMA

Radovi koji se smiju dirati

CIKLUS AUTORA, KOREOGRAFA I PLESAČA

Ferlin i kanoni dramske umjetnosti

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

29. IZDANJE KAZALIŠNO-TEATROLOŠKE MANIFESTACIJE

Svakom znanstveniku koji se bavi hrvatskim kazalištem važno je biti sudionikom Krležinih dana

2

U SURADNJI S DOKTORSKOM ŠKOLOM U OSIJEKU

20-ak mladih istraživača glazbe iz osam zemalja

3

ZA KNJIGU "PREDSMRTNI DNEVNIK"

Nagrada "Janko Polić Kamov" pripala Igoru Mandiću