Zdravstveni djelatnici kažu da ruke treba prati ne samo nakon odlaska na toalet nego i nakon svakog povratka kući izvana, nakon brisanja nosa, kihanja, kašljanja, kontakta sa životinjama, iznošenja smeća, dodirivanja predmeta kontaminiranih tjelesnim izlučevinama ili krvlju..., no jedna njemačka anketa pokazala je poražavajuće rezultate.

Među više od 4000 sudionika ankete, koju je proveo njemački Savezni centar za zdravstveno obrazovanje, 50 posto ispitanika kazalo je da uvijek ili gotovo uvijek pere ruke nakon povratka kući, 25 posto ih je kazalo da to čini često, a ostatak je odgovorio da to čini vrlo rijetko ili nikada.

Za usporedbu, 96 posto ih je odgovorilo da uvijek ili gotovo uvijek pere ruke nakon odlaska na toalet.

Ispitanike su upitali zašto su tako nemarni kada je posrijedi pranje ruku nakon povratka kući izvana. Njih 75 posto odgovorilo je kako smatra da to nije potrebno.

Anketa je pokazala da higijenu ruku nakon kontakta sa životinjama uvijek ili gotovo uvijek održava samo 48 posto ispitanika, a 26 posto ih je odgovorilo da to čini povremeno. Među onima koji su priznali da ruke nakon kontakta sa životinjama peru rijetko ili nikada, 72 posto odgovorilo je da smatra kako to nije važno ni potrebno. Pokazalo se da je postotak onih koji su oprali ruke nakon brisanja nosa, kašljanja ili kihanja još niži. U takvim je slučajevima ruke uvijek ili gotovo uvijek opralo samo 31 posto ispitanika. Oni koji su kazali da u takvom slučaju ruke peru rijetko ili nikada imali su cijeli dijapazon zanimljivih izlika zbog kojih to nisu činili. Najčešće, odnosno u 70 posto slučajeva, navodili su da nisu bili u prilici oprati ruke jer su bili, primjerice, u tramvaju, 61 posto ih je odgovorio da su na pranje ruku zaboravili, a 49 posto ih je smatralo da je to posved nepotrebno. Medicinsko osoblje i stručnjaci za higijenu ističu da je održavanje higijene ruku važna mjera prevencije infekcije.

Kratko pranje ruku samo vodom nije dovoljno za zaštitu od navedenih infekcija, koje prouzročuju razni mikroorganizmi. Tijekom svakodnevnih aktivnosti ruke se kontaminiraju mnoštvom mikroorganizama iz okoline - kontaktom s kontaminiranim površinama, predmetima, ljudima, životinjama...

Potencijalni uzročnici bolesti mogu se preko kontaminiranih ruku unijeti u organizam kroz probavni sustav (usta), dišni sustav (nos), spojnicu oka ili preko oštećene kože (veće ili manje rane na koži, ogrebotine).

Redovito i pravilno pranje ruku sprječava širenje većine zaraznih bolesti koje se mogu prenijeti nečistim rukama. Naviku redovitog pranja ruku treba usaditi već u ranom djetinjstvu. Pritom treba zaštititi eventualne posjekline ili ogrebotine zavojima, flasterima ili zaštitnim rukavicama, jer je oštećena koža osjetljiva na infekcije.

Zaključak je da ruke uvijek treba prati kad su vam vidljivo uprljane. No svakako se treba sjetiti oprati ih i prije jela ili pripreme hrane, dojenja ili hranjenja djeteta, aktivnosti s djetetom, posebice novorođenčetom i dojenčetom, prije dodirivanja usta, nosa ili očiju te kontakta s bolesnom osobom.

Ruke se moraju oprati i nakon uporabe toaleta, brisanja nosa, kašljanja, kihanja i slično, mijenjanja pelena, dodirivanja predmeta kontaminiranih tjelesnim izlučevinama ili krvlju, kontakta s bolesnom osobom, kontakta sa životinjama, nekih aktivnosti, kao što je iznošenje smeća, čišćenje, nakon povratka kući izvana (iz šetnje, igranja, kupnje...), u svim slučajevima kada su ruke potencijalno kontaminirane.