Iako u Osijeku živi i radi tek deset godina, može se reći da je prof. dr. sc. Damir Matanović, dekan Fakulteta odgojnih i obrazovnih znanosti, već učinio velike stvari za osječko sveučilište, a samim tim i za grad Osijek, jer sveučilište je jedna od njegovih svijetlih točki.

Ovaj Bošnjačanin, rođen u Vinkovcima 1970. godine, nakon studija komparativne književnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, zapošljava se na Hrvatskom institutu za povijest, gdje ga je 2008. godine zatekla ponuda za posao pristigla s tadašnjeg Učiteljskog fakulteta. Upravo zahvaljujući profesoru Matanoviću i njegovim suradnicima, taj je fakultet u kratkom roku, osim promjene imena, doživio potpunu transformaciju i danas se ubraja u red najpopularnijih, ponajviše zahvaljujući činjenici da mnogi njegovi studenti pronalaze posao i prije nego što su diplomirali, čime se može pohvaliti malo koja obrazovna institucija u Hrvatskoj.

Unatoč nekim protivljenjima, imali smo viziju, kako sa studijem kineziologije, tako i sa studijem predškolskog odgoja, znajući koje su potrebe našeg društva. To su danas najpotentniji studiji, sudeći prema interesu studenata. Na predškolskom odgoju imali smo 12 kandidata na jedno mjesto, na kineziologiji nešto manje, ali već na prvom roku popunili smo kvotu. Što se tiče kineziologije, nju u perspektivi treba promatrati kao zaseban fakultet. Mi ćemo taj studij odnjegovati, a onda, kada dođe do određene razine, vjerojatno će postati zaseban fakultet, kao što je slučaj na zagrebačkom i splitskom sveučilištu”, iznosi nam planove prof. Matanović.

Privatno, u sretnoj je vezi, iz prijašnjeg braka ima 18-godišnjeg sina Ognjena, kako nam kaže, prekrasnog dečka koji završava srednju školu, nakon čega planira otići u Dansku, gdje će se školovati za programera videoigara.

“Osim rada na Fakultetu, predsjednik sam Fonda Dragutina Tadijanovića u zakladi HAZU-a, gdje sam angažiran oko književnosti i pjesništva. Član sam i Upravnog odbora HPD-a Lipa iz Osijeka, pa kroz međunarodnu suradnju s drugim pjevačkim društvima često putujem… Ono malo slobodnog vremena najradije provodim s obitelji i prijateljima”, dodaje profesor.

Kao što smo uvodno istaknuli, prije deset godina postupio je suprotno trendovima, Zagreb je zamijenio Osijekom. U današnjoj situaciji potez koji će mnoge vjerojatno iznenaditi, međutim, prof. Matanović vjeruje u ovaj grad. “Po struci sam povjesničar i ako sam išta naučio, to je da se stvari ciklički mijenjaju. Ako je nešto trenutačno loše, ne znači da će tako biti i sutra. Osijek je divan grad, grad prilagođen čovjeku po jako mnogo stvari, i svi koji ga posjete iznenade se tom slikom. Jedini je problem što brzo odu”, kaže.

Smatra da definitivno moramo poraditi na mentalitetu. “To je, prema mome mišljenju, prva točka. Mentalitet koji je ovdje bio do prije 100 godina, onaj srednjoeuropski, koji uključuje rad, red i poštenje, to moramo vratiti. Dok god imamo balkanski mentalitet, neće biti dobro”, dodaje profesor, pa nudi konkretno rješenje za gospodarsku situaciju s kojom smo suočeni. “Svatko treba, da bi se stvari pomaknule s mrtve točke, biti što bolji u svom području djelovanja. Na Fakultetu odgojnih i obrazovnih znanosti svjesni smo svijeta u kojem živimo i nastojimo mijenjati navike. Ne školujemo studente samo za javne službe, gdje oni uđu u školu ili vrtić i tamo rade do mirovine, nego ih pokušavamo potaknuti na poduzetništvo. Pokrenuli smo studije koji su namijenjeni isključivom privatnom sektoru, kao što su ekološki vrtići. Student koji završi taj studij osposobljen je da pokrene privatni vrtić. Mogli bismo još mnogo više da je država drukčija, no i dalje živimo u prilično birokratiziranoj zemlji i za svaku promjenu programa, svaku ideju koju imamo, do realizacije treba proći nekoliko godina, nakon čega čovjek izgubi energiju. Birokracija je očajna, mi smo kao Fakultet htjeli otvoriti vrtić koji bi nam služio kao vježbaonica, gdje bismo i zaposlili najbolje studente, a ljudi u prostoru kampusa i bolnice na raspolaganju bi imali vrtić, što je dobra poslovna ideja, ali papirologija je jednostavno nemoguća za riješiti”, zaključuje prof. Matanović.

Svaka diploma koju u svojim rukama s fakulteta iznesu mladi ljudi umnožava šanse za uspjeh Škole za život. Prof. Matanović kao dekan tome pridonosi.