Kamo bi bilo najbolje ići na rekreaciju? Pa, k Maji Diklić! Taj sam odgovor u posljednje vrijeme čula najmanje deset puta od posve različitih ljudi. Novinarski ti instinkt odmah daje do znanja da vrijedi istražiti razloge takvog jednoglasnog oduševljenja. I doista, samo površan pregled FB profila njezina Studija Eccentric - centra za dijagnostiku, terapiju i trening, otkriva kako Maju i njezin tim njihovi klijenti i klijentice - obožavaju.

Osnivačica Studija Eccentric nedavno je napunila 40 godina, no teško da bi itko u to povjerovao kada ju upozna. Sitna i dinamitna, njezin je polet zarazan. Sestra koja živi u Kanadi počastila ju je za okrugli rođendan putovanjem na Kubu, gdje je napunila baterije. Opisuju je kao ženu nepresušne energije i volje, uvijek s osmijehom. “Ako se pitate zašto se tako dobro osjećate u Eccentricu – razlog je upravo Maja”, piše na Facebooku. Skeptici će reći kako na društvenim mrežama piše sve i svašta, no svatko može provjeriti. Kad znate da ju hvali čak i konkurencija koja redovito dolazi k njoj na tečajeve i seminare, jasno vam je da kod nje nema fejkanja.

Maja je diplomirala na Pravnom fakultetu, no kako nakon pripravničkog staža nije uspjela naći posao u toj struci, odlučila je raditi nešto drugo. Karakter joj jednostavno nije dopuštao da čuči na birou i kuka. A za to drugo trebalo je također steći naobrazbu, pa je upisala kineziterapiju na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Kako joj je do diplome ostalo još samo nekoliko ispita, već je počela razmišljati o studiju fizioterapije, no suprug joj je “priprijetio” razvodom ako upiše još jedan fakultet. Šalu na stranu, Igor joj je, uz sestru i roditelje, najveći oslonac u privatnom i poslovnom životu.

Inače, Maja ima bezbroj certifikata i licenci, iza čijih se kompleksnih naziva krije mnogo osobnog odricanja i učenja, jer želi da njezini klijenti dobiju najkvalitetniju uslugu te da ponuda njezina studija ide ukorak s najboljima u svijetu. I što je jednako važno, sama se želi osjećati dobro u svom tijelu i duhu. U edukaciju, priznaje, troši najveći dio svojih prihoda, prošla je niz zanimljivih edukacija u Londonu, Zagrebu, Ljubljani, Torontu, na Tajlandu... Jednako srčano educira druge držeći radionice kolegama, ali i ostalim zainteresiranim građanima. Primjerice, bila je gost predavač na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, na Tjednu mozga i Noći knjige u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici....

Iako voli putovati, Osijek nikada nije poželjela trajno zamijeniti drugim gradom. “Iako sam imala mogućnost otići živjeti i raditi van gdje bih mogla imati veće prihode s obzirom na razinu znanja i edukacije (jer kolega u Torontu sat koji ja naplatim 170 kn naplati 150 dolara, a svoju edukaciju plati isto kao i ja), volim živjeti u našem gradu. Volim mirne ulice kada se u 22 sata vraćam kući, volim što se uvijek netko nađe da ti pomogne kad trebaš prijevoz u Zagreb, kad treba organizirati akciju za prikupljanje sredstava nekome za pomoći... Volim što mogu sama trčati po šumi iza Konjičkog, što kad odeš do grada uvijek sretneš nekoga poznatog, što s jednog kraja grada na drugi mogu ići pješice ili biciklom... Volim što, ako hoću raditi, imam posla za cijeli dan, a opet, ako malo pregorim od posla, mogu u miru uzeti slobodan dan i prošetati pod Dravom”, nabraja prednosti života u Osijeku. Slobodno vrijeme najradije provodi u prirodi, najčešće planinareći sa suprugom i prijateljima, ili u druženju sa svoja dva psa.

Majina životna filozofija glasi: Treba biti zahvalan za ono što imamo u životu. “Često me ljudi pitaju kako možeš stalno biti sretna. Pa zahvalna sam za sve što imam! Sretna sam što imam mogućnost udomiti psa iz azila, sretna sam što imam mogućnost kada netko kaže da ga nešto boli, pa mu pomognem da ga više ne boli, što imam mogućnost da netko dođe tužan, a ja mu na kraju pomognem da sretan i da veseo iziđe iz studija i tu sreću širi dalje. Mislim da živimo u divnom području s prekrasnim uvjetima i da svaki dan trebamo umnožavati vedrinu”, poručuje.