Može se reći da je svako putovanje uspjelo ako ste imali dobro društvo, a naročito je dobro imati i osobu koja živi u zemlji koju posjećujete. Moje odredište bio je Bruxelles, a onda (ne)očekivano i Amsterdam, dok priželjkivani Pariz i vožnju brzim vlakom ostavljam za drugi put.

Na putovanje u Bruxelles krenula sam iz zračne luke Budimpešta, poznatije kao Međunarodna zračna luka Ferenc Listz, a koja se nalazi 16 kilometara jugoistočno od središta mađarskog glavnog grada. Nakon ukrcaja u avion dva sata leta proletjela su u trenu, a onda je uslijedio šok u zračnoj luci Charleroia. Ugodnih đurđenovačkih i budimpeštanskih 20 stupnjeva Celzijevih zamijenila je kiša i vjetar koji je još više pojačavao hladnoću. Temperatura je bila samo 4 Celzijeva stupnja. Charleroi je, inače, druga gradska zračna luka i nalazi se oko 50 kilometara od Bruxellesa. Ako vas ne dočeka nitko od rodbine ili prijatelja, do Bruxellesa možete na tri načina: Shutle busom po cijeni od 17 eura (ili 14 eura ako kupite online), kombinacijom autobusa i vlaka za cijenu od 14 eura i taksijem. Taksi je, naravno, najprikladniji i najbrži, ali najskuplji prijevoz i platit ćete 160 eura!

Na spomen Bruxellesa svi zamišljaju Europsku uniju, jer u njemu se nalazi veći dio europskih institucija. Iako EU službeno nema glavni grad, prema ugovoru iz Amsterdama Bruxelles je službeno sjedište Europske komisije (izvršne vlasti) i Vijeća Europske komisije (zakonodavno i izvršno tijelo). Službeno sjedište Europskog parlamenta nalazi u se Strasbourgu, gdje se održavaju glasovanja, no i u Bruxellesu se održavaju sastanci političkih i odbornih skupina, ali i oko tri četvrtine zasjedanja parlamenta.

Najveći dio zgrada Europske unije nalazi se u tzv. Europskoj četvrti i samo Europska komisija zauzima prostor od impozantnih 865.000 četvornih metara, što je četvrtina ukupne uredske površine u gradu. Komisija, koju možemo smatrati nekom vrstom europske vlade, daje prijedlog odluke, koja će, kad bude prihvaćena od svih instanci, značiti donošenje novih zakona. Prvo o prijedlogu odluke mišljenje daju predstavnici lokalnih i regionalnih vlasti, a zatim taj prijedlog Komisije i mišljenje Odbora regija idu u proceduru i raspravu u Europski parlament, a prije toga otvorena je i javna rasprava o njemu.

Bruxelles se s punim pravom zove glavni grad Europe, u kojem europski administrativni aparat od 40.000 ljudi svakodnevno donosi odluke koje utječu na život pola milijarde državljana ujedinjene Europe. Na njegovim ulicama možete čuti francuski, nizozemski, engleski, njemački i druge europske jezike, a i azijske i afričke. Ako bilo koji grad u Europi zaslužuje naziv multikulturalnog središta Staroga kontinenta ili, kako se to često u engleskom jeziku naziva, "melting pota", onda je to svakako glavni grad Belgije, umjetne države stvorene kao zajednice Flamanaca i Valonaca. Naravno, Bruxelles nije multikulturan grad samo u okvirima Belgije, već je to međunarodno središte ne samo EU-a nego i NATO-a, čiji se glavni stožer nalazi u Monsu, gradu udaljenom 30-ak kilometara od Bruxellesa. U Bruxellesu je sjedište Svjetske carinske organizacije i Eurocontrola. Također i jedan od gradova s najvećim brojem imigranata u cijeloj Europi, u kojem se mogu pronaći stanovnici iz gotovo cijeloga svijeta, više od 150 nacionalnosti.

Doznala sam da u Bruxellesu živi zajednica od oko četiri stotine Hrvata, uglavnom zaposlenih u europskim institucijama. Radi se od 9 do 17 sati, a vikendi su naravno slobodni i koriste se za izlet i druženja. A na jednom takvom više mi je sugovornika reklo da je upravo iskustvo života u kozmopolitskom gradu u kojem se neizbježno miješaju jezici, narodi i rase ono najbolje što Bruxelles nudi te da život ovdje sigurno ima jednu drukčiju dinamiku.

Ulice krasi raznolika arhitektura koja se sastoji od srednjovjekovnih građevina na Grand Placeu do postmodernih zgrada institucija EU-a. Nisu me toliko očarala ona suvremena i moderna, nego su mi pogled mamila pomalo aristokratska zdanja, a pogotovo flamanske i secesijske kuće. Vjerojatno najveća atrakcija je Grand Place, golem glavni trg koji je sa svake strane okružen impozantnim zgradama bogato ukrašenih pročelja. Na trgu je gotička Gradska vijećnica te katedrala sv. Mihovila i Gudule, koje su na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine. Naravno, tu je i Royal Palace, Kraljevska palača belgijskog kralja Philippa i kraljice Mathilde. S obzirom na značenje koje ima Bruxelles u administrativnom i financijskom svijetu, ne čudi što je grad postao popularna shopping-destinacija. Poznati brendovi renomiranih svjetskih marki imaju svoje velike trgovine upravo u ovome gradu. Ipak, Bruxelles je prije svega poznat po čokoladama i pivu, dvama tradicionalnim belgijskim proizvodima. Najfinije čokolade nalaze se u luksuznim dućanima u Les Galeries Royales Saint–Hubert, prvom natkrivenom shopping-centru s predivnim arkadama još iz sredine 19. stoljeća, a koji me oduševio. Paketić izvrsnih čokoladica Neuhaus od 150 grama stoji deset eura. Izbor piva je doista nevjerojatan. Svaka vrsta ima svoju priču okusa, a najzanimljivije je crveno pivo. Cijene manjih boca piva kreću se od 3 do 6 eura. U gradu je puno i raznih restorana, a morski specijaliteti su nezaobilazni, jer Belgija je zemlja na moru.

Na prozorima ćete rijetko vidjeti spuštene rolete i zavjese, ali ni rublje na balkonima nećete vidjeti jer je kazna 200 eura. Na ulicama, ispred zgrada možete vidjeti smeće u prozirnim vrećama različite boje, pa i odbačeni glomazni otpad. Ali i velik broj beskućnika i prosjaka svih vrsta. Ima ih posvuda. Po cijele dane i noći, čak i u strogom centru grada, obitelji s djecom sjede i leže na spužvama, kartonima i dekama.

Bruxelles se uvijek budi s oblacima. Najtopliji mjeseci su srpanj i kolovoz sa 17 Celzijevih stupnjeva, a prosječna godišnja temperatura je 9 stupnjeva. U godini imaju oko dvjesto kišnih i samo 80 sunčanih dana.

Vjetar je nemilosrdan, a pogubno je djelovao na moje sinuse. Nakon povratka sedam dana koristila sam Augmentin i Belogent.

I da, ne očekujte ljubaznost. U kafićima, trgovinama i restoranima ljudi se baš ne trude previše oko vas, a neki idu toliko daleko da, iako ga znaju, na engleskom ne žele progovoriti ni jednu riječ. Iako je povijesno nizozemski bio jezik grada, danas većina stanovnika Bruxellesa govori francuski kao materinski jezik. Oba ova jezika imaju službeni status, a govori se i njemački.

Iako je Bruxelles prepun pješačkih zona, pa se možete prepustiti i uživanju u gradu bez razmišljanja o autima i prometu, vozači ipak moraju biti strpljivi. Zbog pojačanog prometa kolone vozila su uobičajene u jutarnjim i večernjim satima, kada se poslovni ljudi vraćaju kući. Upoznala sam što znači prijeći dužinu od tri kilometara u koloni vozeći se 20 minuta. Sve u svemu, Bruxelles je kraljevski grad koji spaja urbani, multikulturni i poslovni svijet sa šarolikom ponudom sadržaja koju se svakako isplati vidjeti i doživjeti.