Zašto? Gospodine Morrow, zašto ste to napravili? Koji su točno razlozi zbog kojih ste odlučili staviti vaš potpis na ugovor za novu sezonu “Života na sjeveru”. Nije valjda problem u novcima? Koliko vam uistinu treba? Načuo sam priče da jednom kada dođeš do velikog novca, nikada ti nije dosta. Ima i u našoj banana-državi mnogo takvih primjera. Pohlepnika kojima nikada nije dosta moći, novca, zemlje, a posljednjih godina vidim i da se hrane ljudskom patnjom. Ali gospodine Morrow nikada vas nisam smatrao takvim pohlepnim čovjekom. Možda je problem što ćete za mene uvijek biti dr. Joel Fleischman - čovjek koji je obilježio moje odrastanje u jednakoj mjeri kao Kurt Cobain ili Charles Bukowski. Stoga, ako uistinu imate problem s novcem, javite nam. Prijatelji se poznaju u nevolji, a mi (ne, ovo nije plemenito ja) koji smo poštovatelji vašeg lika i djela pa smo iz pijeteta prema dr. Fleischmanu gledali i “Brojeve”, odlučni smo u tome da organiziramo humanitarnu akciju s telefonskim pozovima i koncertom na nekom od trgova u našim gradovima uoči Božića kako bi vam za blagdane poslali novce.

Želio sam cijeli ovaj tekst napisati u obliku pisma Robu Morrowu, a onda sam tijekom nekoliko besanih noći, koje sam provodio listajući njegovu knjigu fotografija iz serijala “Život na sjeveru”, koju čuvam kao zjenicu oka svoga i zbog koje sam prekršio zavjet kako nikada ništa neću kupiti preko interneta, došao do spoznaje da bih trebao ignorirati sve vijesti oko nove sezone “Života na sjeveru”. Ali jednostavno ne ide. Previše se žuči nakupilo posljednjih mjeseci, a vijesti o još jednoj revitalizaciji - ovaj put serije, uz koju nas vežu tolike uspomene, kap je koja je prelila čašu. No, krenimo redom. Ako slučajno nikada niste gledali “Život na sjeveru”, moja osobna preporuka je da ni ne pokušavate jer vremenski odmak od dvadeset i tri godine, koliko je naime prošlo od emitiranja posljednje epizode, veći je od generacijskog jaza, X-generacije i milenijalaca.

Američka dramska televizijska serija ‘’Život na sjeveru’’ emitirana je prvi put u Hrvatskoj od 1992. do 1995. godine. Poslije je reprizirana nekoliko puta u raznim terminima. Naslov izvornika je ‘’Northern Exposure’’, glavni producenti su Joshua Brand i John Falsey, a tekstualni sadržaj oblikovao je niz scenarista, među kojima su se isticali Andrew Schneider i Diane Frolov, David Chase (kasniji producent Sopranosa) i Bob Egan. Prvotno su autori (Brand i Falsey) došli na ideju da kreiraju seriju o nesretnom doktoru u močvarama Louisiane, okruženom aligatorima i čudnim potomcima francuskih došljaka, no ubrzo su shvatili da bi takav scenarij bio odveć pitom i romantičan. Stoga priču sele u brutalnije krajeve Aljaske, među sobove i jelene. “Život na sjeveru” imao je šest sezona, 110 epizoda, od kojih je posljednja emitirana u lipnju 1995. na američkoj televiziji CBS.

Osnovni zaplet vrlo je jednostavan: neurotični njujorški liječnik Joel Fleischman, vezan ugovorom o financiranju studija koji je potpisao sa saveznom državom Aljaskom, mora poslije završetka školovanja ‘’odraditi’’ četiri godine medicinske prakse, i to ne u nekom gradskom aljaškom središtu nego u Cicelyju, maloj naseobini (oko 800 stanovnika) u planinskoj zabiti. Bogatstvo i složenost serije, u kojoj se uspješno spojilo više sastavnica, učinilo ju je omiljenom, gotovo kultnom TV igranom serijom. Neke od značajki serije su humor, katkad satirični i zajedljiv, katkad samilostan, obilje referencija na američku i svjetsku kulturu, od trivijalne do ‘’visoke’’ (od Prousta i Shakespearea do MacArthura i rock-kulture), pristup koji je inkorporirao elemente iz suvremene književnosti magičnog realizma, kao i fantazijsku zaigranost (u jednoj se epizodi kao lik pojavljuje Franz Kafka - u Cicelyju) te, ponajviše, spiritualno-mudrosni odnos prema životu prožet svjetonazorom Junga i Campbella (pa i new age figura poput Carlosa Castanede) - sve je to od ‘’Života na sjeveru’’ učinilo jedinstven hibrid.

Glavni tvorci serije pohađali kalifornijski institut Esalen, a i školovani su na klasičnoj književnosti, napose ruskoj. Time je serija dobila jedinstven okus mudrosno-meditativnog, fantazijski-nadrealnog, drastično-satiričnog i toplog ljudskog prikaza općeljudske sudbine, danog kroz optiku doživljaja u imaginarnom mjestašcu situiranom negdje u zabiti Aljaske. S obzirom na to da je od početka prikazivanja serije prošlo mnogo godina, a ja sam u međuvremenu umjesto rokenrol zvijezde ili slavnog romanopisca postao zajedljivi gospodin u godinama, ipak ću reći kako je meni najdraža serija ikad snimljena. Možda je mali problem i nostalgija jer bila je to serija uz koju sam odrastao...

No, posljednji put gledao sam ju prošle godine. Razlog? Želio sam se odmoriti od postmoderne koju nam nabijaju na nos u gotovo svim novim serijalima. I bilo je to prekrasnih 38 sati. Međutim, “Život na sjeveru” savršeni je proizvod 90-ih. Seriju, koja je u svojoj srži proizvod nekog davnog, skoro zaboravljenog vremena, na trenutke je bilo gotovo bolno gledati naivnošću i optimizmom koji su pokušavali prodati autori serijala. Ali bilo je to takvo vrijeme - naivno. Cijela jedna generacija mislila je kako će 90-e biti vrijeme velikih promjena (Douglas Coupland je to divno opisao u knjizi “X-generacija”), no otriježnjenje je bilo toliko surovo da se još uvijek oporavljamo od pijanstva vlastitom naivnošću. Ali mladi su uglavnom sanjari koji na kraju postanu licemjeri.

Kao što je čovjek s početka teksta postao licemjer kada je potpisao ugovor za novu sezonu serije. Jer bez njega, iskreno se nadam, nikada ju ne bi snimili. Ali taj vlak je otišao, ekipa se okuplja i snimaju se nove epizode. A u mojoj košmarnoj glavi je sto pitanja. Tko je umro? Nije valjda Holling koji je sa sedamdeset proživljavao krizu srednjih godina. Kako će autori prirodnu ljepotu Maggie O’Connell pronaći u plastičnom licu Janine Turner. Hoće li Ed Chigliak i dalje biti “izgubljeni” Indijanac koji želi biti redatelj ili čudak koji još nije pronašao svoje pleme? Hoće li ironičnu vrckavost zamijeniti zajedljiva gorčina vremena u kojemu živimo. Kako će nam CBS u politički korektnom dobu “prodati” lik kao što je Maurice Minnifield? Ako je Chris Stevens još uvijek radijski voditelj, znači li to da smo kao ljudi napredovali ili nazadovali kao civilizacija. Hoće li Sarah Pallin biti član postave ili glavna meta svakog scenarističkog bijesnog ispada naspram republikanaca. Hoće li skrivene poruke biti vidljive svim generacijama ili samo onima koji razumiju Carla Gustava Junga? No, s obzirom na to kako je Amerika u većini saveznih država legalizirala marihuanu, možda samo budu konstantno napušeni. Naime, iz današnje perspektive gledajući stare epizode, većina likova izgleda kao korisnik nekakvih droga. Lakših ili težih. Možda, ali čisto sumnjam, Brand i Falsey zaigraju na kartu koju su nam tako izravno odigrali David Lynch i Mark Frost, a to je demistifikacija mitologije i karikiranje nostalgije. No, to bi tek bilo porazno jer bi bilo totalno suprotno od svega što (je) “Život na sjeveru” predstavlja(o) jednoj generaciji.

Što je sljedeće? Claire Danes kao Angela Chase nakon što je posmicala pola Bliskog istoka susreće Jareda Leta kao Jordana Catalana na godišnjici mature i optuži ga za terorizam jer je njegovo neshvaćeno biće prouzročilo nemir u srcima mnogih nekoć tinejdžerica, a danas žena u najboljim godinama. Ili obitelj Walsh (Brandon i Brenda s obiteljima) postaju prvi naseljenici Marsa - ili bar oni tako misle - a kad tamo na Crvenom planetu Dylan McKay je vođa pobunjenika koji žele srušiti kraljicu Kelly Silver (rođena Taylor) s trona. Sve je moguće. Jer, nažalost, sve je na prodaju.