ZMAJEVAC

Krajem prošlogodišnjeg lipnja u rad je pušten sustav za navodnjavanje Baranje, koji vodu crpi iz dvonamjenskog lateralnog kanala Zmajevac - Kneževi Vinogradi. Riječ je o, istaknuto je tada, najvećem sustavu za navodnjavanje na području Hrvatske, vrijednom 129 milijuna kuna, koji može navodnjavati 5000 hektara površina i odvoditi oborinske vode s površine od desetak tisuća hektara. Njegovom puštanju u rad nazočni su bili ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, generalni direktor Hrvatskih voda Zoran Đuroković, župan osječko-baranjski Ivan Anušić i brojni drugi. No nešto više od 3 i pol godine otkako je tadašnji premijer, Zoran Milanović, otvorio lateralni kanal te godinu dana nakon puštanja u rad cijelog sustava za noavodnjavanje rijetki su baranjski poljoprivrednici koji su se odlučili koristiti vodu iz njega.

- Koliko znam, osim Belja, ovu vodu ne koristi nitko - kaže jedan od seljaka koji u okolici ima približno 180 hektara zemlje. Osnovni razlog zbog čega se ne odlučuju na priključak preveliki su iznosi koje bi morali izdvojiti za vlastite sustave.

- Prema našim računicama, opremanje sustava za navodnjavanje koštalo ni nas približno tisuću eura po hektaru, što znači da bi morao izdvojiti oko 180 tisuća eura. Mislim da je svima jasno zašto se nitko ne priključuje - kaže naš sugovornik iz istočnog dijela Baranje. Ne slaže se ni s načinom izvedbe cijelog sustava (sporednih kanala), tvrdeći kako je ogroman novac bačen u vjetar.

I njegov kolega slično razmišlja.

- Osobno, u sustav za navodnjavanje trebao bih uložiti stotinjak tisuća eura, čemu treba dodati još i pogonsko gorivo te sve ostale ‘‘sitnice‘‘ koje ovu investiciju čine neisplativom - priča, naglašavajući kako prije svega treba reći da je navodnjavanje tradicionalnih kultura "utopija". Tvrdi kako je navodnjavanje prihvatljivo za povrtlare, kojih je na ovom području malo. Objašnjava kako oko kanala i sustava zemlju ima 15-ak poljoprivrednika, a veličina površina kreće se od 30-ak do 200-tinjak hektara.

- Kada se sve zbroji i oduzme, jasno je za koga je sve skupa napravljeno. Za one velike, koji jedini navodnjavaju poljoprivredne površine vodom iz sustava - komentira. Da tome nije tako, dodaje, netko bi se sjetio i ponudio popratne sadržaje, poput potpisivanja ugovora sa seljacima o eventualnom otkupu nekih povrtlarskih kultura, primjerice.

- U tom bi se slučaju sigurno odlučili prenamijeniti površine i uzgajati povrće, a samim time i investirati u navodnjavanje - naglašava.

I Đuroković se slaže kako sustav nije iskorišten koliko je moguće.

- Poljoprivrednici nisu iskoristili sve mogućnosti. Poznato je kako cijena vode nije upitna, a budući da je sve u probnom radu, za početak bi bila besplatna. U budućnosti bi se za vodu nešto trebalo izdvajati, ali male iznose, dovoljne za održavanje sustava - kaže Đuroković, naglašavajući kako je 130 milijuna državnih kuna uloženo u pokretanje razvoja navodnjavanja. Podvlači kako lateralni kanal ipak ima svoju funkciju, a to je odvodnja meliorativnih voda. Podsjeća na milijunske štete koje su poljoprivrednici imali prije nekoliko godina zbog poplava u tom dijelu Baranje te tvrdi kako se tako što više ne bi trebalo dogoditi jer je kanal spreman prihvatiti sav višak voda.

I dok se priča oko kanala i sustava za navodnjavanje odvija kako se odvija, ratari muku muče sa sušom. Zbog nedostatka oborina, naime, dio obradivih površina nalikuje betonu, dio seljaka morao je presijavati sjeme, a za oranje su potrošili goriva kao rijetko kada do sada…

O navodnjavanju obradivih površina upit smo poslali i Belju, iz kojeg je stigao samo kratak odgovor kako na području Baranje navodnjavaju 1000 hektara ratarskih površina i koriste se lateralnim kanalom za dovod vode do parcela koje se navodnjavaju.