Rezultat dvomjesečnog procesa mlade je osječke umjetnice i studentice pete godine Akademije za umjetnost i kulturu Ene Janković izložba Hodali su, hodat će, predstavljena u prizemlju (budućeg) Kulturnog centra Eurodoma. Tijekom srpnja je i kolovoza na središnjem osječkom trgu Ena pozorno slušala i marljivo bilježila životne priče svojih sugrađana, koje uključuju migracije, i to ne samo one iz nužde, trbuhom za kruhom, nego i one posve samovoljne, poput odlaska na studiranje u drugi grad i sl. Dobrovoljno su joj sudionici pritom poklanjali svoju nošenu obuću.

Akciju prikupljanja nastavila je i u rujnu i listopadu, ponekad odlazeći po cipele na kućne adrese njihovih (uskoro bivših) vlasnika. Broj cipela, sandala, čizama, papuča... dosegnuo je 200 pari. Iako je uglavnom riječ o obući odraslih osoba, izloženo je i nekoliko pari vrlo dječje. Svi su bili unaprijed upoznati s Eninom misijom, a većinu je pozvala i na otvorenje. Dati svoj prinos izložbi, u obliku darovanja stare, nošene obuće koja ima svoju priču, bilo je moguće i na otvorenju izložbe u petak.


- Među pričama su i pozitivna i negativna iskustva onih koji su otišli ili se vratili u Osijek - ističe Ena, koja je dobivenu obuću potom umjetnički obradila, a to znači da ju je prvo premazala drvofiksom, kako bi zadržala oblik i napravila temelj za boju, a potom ju je sprejem bojila u bakreno.


Konačan izgled svojevrstan je spomenik Osječanima koji su odlučili dati svoj prinos Eninu projektu. Za bakrenu se boju odlučila jer asocira na spomenik. Svjesna je mlada Ena da će mnoge njezina instalacija asocirati na poznati budimpeštanski spomenik - cipele na obali Dunava, kao spomen na mađarske Židove stradale u Drugom svj. ratu.


- Ovo jest konačna brojka za moju izložbu, no nadam se da će biti još ovakvih akcija - kaže Ena, priznajući da se bez zavirivanja u bilješke ne bi sjetila baš svake priče koju kriju bakreni izlošci. No neke su joj se vrlo duboko urezale u pamćenje.


Kako ne bi bile zaboravljene, priče je zapisala i uz pomoć prijateljice ručno uvezala u knjigu. Osim u knjizi neke najdojmljivije završile su i uvećane na zidu galerijskog prostora.


No od ideje do realizacije dalek je put, često pun prepreka. Kako bi mladima omogućili pokazati svoj rad i olakšali i skratili put do izložbe, pobrinula se Umjetnička organizacija Otvoreni likovni pogon, koja ovu izložbu producira u okviru šireg projekta Umjetnički pojmovnik javnog prostora.


- Projekt je započet početkom godine, s ciljem decentralizacije umjetničke produkcije u Hrvatskoj i poticanja rada mladih umjetnika i umjetnica u sredinama koje su izvan Zagreba, Splita, koji se tradicionalno smatraju kulturnim središtima. Ove smo godine radili u Osijeku i Šibeniku, a umjetnici su odabrani preko javnog natječaja. Prijavljivali su svoje ideje, koje su potom žirirane. Na čelu je organizacije Kristina Leko, a uz nju su u odabiru sudjelovali i Nicole Hewitt, Vesna Vuković i Božidar Jurjević, koji su umjetnike mentorirali i podržavali tijekom cijelog procesa, do realizacije - kaže Jozefina Ćurković, kustosica u organizaciji, čije se djelovanje naslanja na rad i područje djelovanja umjetnice Kristine Leko - umjetnosti u zajednici, u javnom prostoru, koja doista jest javna i uključuje pripadnike lokalne zajednice i pretvara ih u aktiviste zbog nekog problema u njihovoj zajednici.


- Cilj je diskurs "umjetnost u zajednici" ojačati, s obzirom na to da u Hrvatskoj u akademskom kurikulumu baš i nije zastupljen, nedostaje literature i prakse, posebice kod mladih umjetnika. Cilj nam je izmentorirati ih u tom, usmjeriti i pomoći u produkciji projekata koji su, jer nerijetko uključuju mnogo ljudi, i kompleksni i komplicirani na trenutke, tehnički i konceptualno - dodaje Ćurković, upućujići hvala Muzeju likovnih umjetnosti, koji im je partnerski pristupio i pomogao, ali i Gradu Osijeku, koji im je ustupio prostor prizemlja budućeg Kulturnog centra Eurodoma.


Biti živa ustanova u zajednici jedan je od ciljeva MLU, kaže viša kustosica Valentina Radoš, a ovaj su projekt ocijenili vrlo vrijednim te su se s veseljem uključili kao partneri, posebice jer s Otvorenim likovnim pogonom surađuju već duže. Na tragu je to onoga što MLU kao institucija radi, a ovu inicijativu smatraju vrijednom i stoga što imaju brojne zajedničke poveznice, a i uključuje mlade umjetnike, na čemu i Muzej ustrajava, između ostaloga, ne zanemarujući ostale dobne i društvene skupine. Ovo je samo još jedan način kako pojačati rad s mladima i prema mladima.


- Dajemo im logističku podršku, uz mali udio u mentorstvu. Kao lokalni partner, bili smo zaduženi za korake u realizaciji projekta, jer kada iza nečega stoji institucija kao što je MLU, lakše je - isitče kustosica Radoš, ne krijući da u svemu i MLU ima pogodnosti.
- Mi smo institucija koju je ponekad teško "pokrenuti" pa su nam ovakve suradnje i projekti jako važni, jer nam je to dodatna inicijativa da iziđemo izvan svojih "zadanih" okvira, prostorno i koncepcijski. Muzej živi i radi u gradu, ne samo u zgradi. Muzej kao pojam, ne zgrada - zaključuje Radoš.