Zatočenici srpskih koncentracijskih logora prošli su najstrašnije patnje koje poznaje ljudski um, a filmovi strave i užasa su limunade u odnosu prema onome što se logorašima činilo u fizičkom, duhovnom i psihičkom smislu. Riječi su to prof. dr. Josipa Jurčevića iz Dokumentacijsko-informacijskog središta u Zagrebu koji je nazočio izložbi skulptura "Logoraši".

Tom izložbom započelo je ovogodišnje obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine koju su zajednički organizirali Dokumentacijsko-informacijsko središte i Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora. S obzirom na to da su, nakon poginulih i nestalih, upravo logoraši najveće žrtve Domovinskoga rata, nikoga nije začudila odluka organizatora da ovom izložbom započnu višednevni program sjećanja na dane obrane grada na Dunavu.

Govoreći iz pozicije povjesničara, Jurčević je naglasio kako je zatvaranje ljudi u logore i posljedice koje su užasavajuće torture ostavile na preživjelima jedna od najbolnijih tema u Hrvatskoj, no ostala je ispod radara javnosti. "Logoraši su tijekom europske povijesti u 20. stoljeću najzapostavljenija skupina, a među nama u Hrvatskoj živi bar 10 tisuća logoraša srpskih logora iz vremena oružane agresije na našu domovinu. Vukovar je mjesto gdje se ta sudbina najstrašnije iskazala i u brojčanom i u svakom drugom smislu. Postoje brojna svjedočanstva koja su prikupljena i od čimbenika međunarodne zajednice ranih 90-ih godina u Hrvatskoj i BiH, međutim ta je tema na neki način zapostavljena", rekao je i naglasio kako se radi o iznimno ranjivoj skupini ljudi koji su danas u poodmakloj dobi.

Josip Ivan, jedan od autora koji i dalje rade na ovom projektu, naveo je kako će u budućim izdanjima izložba sadržavati 27 skulptura. Naglasio je kako se o patnjama logoraša već dugo govori, a ove su godine umjetnici osam mjeseci radili na skulpturama u kojima će svatko od posjetitelja sam pronaći odgovarajuću poruku. "Radimo novom tehnikom, kombinacijom stiropora, gipsa i paljenih žica s armaturom. Na taj smo način dobili skulpture primjerene tom vremenu, logorima i ljudima kojima je oteta duša, kojima je uzeto sve što su imali", poručio je Ivan.

Predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora grada Vukovara Zdravko Komšić, koji je u srpskim logorima proveo devet mjeseci, istaknuo je kako ga skulpture podsjećaju na stradanja i pakao koji su hrvatski logoraši prošli u brojnim srpskim logorima tijekom Domovinskog rata. "Jedan od osnovnih alata Srbije u stvaranju etnički čistog područja bili su logori. O tomu trebamo pričati, no kod nas se o patnjama logoraša ne priča dovoljno i dojma sam kako tapkamo u mjestu. Ne smijemo zaboraviti strahote, unatoč tomu što ih Srbija ne priznaje i govori kako su to bili sabirni centri", naveo je Komšić i istaknuo podatak kako je kroz srpske logore prošlo čak oko 30 tisuća ljudi. Hrvatska je država priznala status logoraša za nešto više od sadam tisuća, odnosno samo onima koje je popisao Međunarodni Crveni križ.