Kad dobar novinar napiše dobru knjigu, probitak je to i za novinarsku profesiju, ali može se reći i za književnost uopće, napose publicistiku, u što smo se mogli uvjeriti čitajući primjerice epohalno djelo "A Reporter‘s Life" velikog i neponovljivog Waltera Cronkitea, da spomenem samo tog Amerikanca, kao nezaobilaznog svjedoka povijesnih zbivanje iz 60-ih i 70-godina prošlog stoljeća.

Tim Marshall nije, naravno, Cronkite i nije Amerikanac nego Britanac, zapravo Englez rođen u Leedsu, no da je vrstan novinar i slično Cronkiteu svjedok povijesnih, ali ovodobnih političkih zbivanja diljem svijeta, u to nema nikakve sumnje. Dokaz tomu je ne samo bogat Marshallov novinarski, reporterski i urednički životpis nego i knjiga "Prisoners of Geography" (2015.) - "U okovima geografije", nedavno objavljena u hrvatskom prijevodu zahvaljujući zagrebačkom nakladniku Znanje. Knjiga je razultat golemog znanja autora, njegove narativne vještine da i najsloženiji problem predstavi široj publici na razumljiv način, upućenosti u svjetska zbivanja, problematiku prošlosti i sadašnjosti. Knjiga je fascinantno dokumentarističko štivo prožeto objektivnim tumačenjima međunarodnih odnosa, ali i subjektivnim doživljajem i razmišljanjima o svakoj od tema koje se u knjizi autor dotiče i opsežno ih elaborira, i to ne na uobičajeni suhoparni publicistički način nego kroz unikatni "dupli pas" u kojemu su glavni i najvažniji igrači politika i geografija, odnosno geostrateški interesi velikih sila (SAD-a, Rusije, Kine...) i izloženost malih naroda takvoj globalnoj raspodjeli i dominaciji moći, vlasti i profita na pozornici planete Zemlje.

Ako vas takva tema zanima, knjiga "U okovima geografije" nameće se kao obvezatno štivo, kao školski primjer publicističke literature iz koje kao na nekom satu povijesti učite pojmiti bespuća politike nekad i danas, shvatiti i najzamršenije probleme, granice država, prostore Europe, Sjedinjenih Američkih Država, Afrike, Azije, Latinske Amerike... i na kraju zaključiti kako vam je sad sve puno jasnije ili, pak, ništa vam više nije jasno. Politika i geografija su naime poput nekakvog frankenštajnskog čudovišta osuđenog na vječni suživot i vječnu međuovisnost, a što je najgore od svega, i na vječnu prijetnju ratovima, osvajanjima, širenjima teritorija na račun susjeda ili teritorija podalje od vlastitog dvorišta, konteksta i podteksta iz kojeg se onda sudnji dan nameće kao opcija koju ćemo teško izbjeći ako ne prevlada razum nad ludilom kojemu svjedočimo na svim geografskkim širinama i dubinama svijeta i civilizacije kakva je ova naša sadašnja, krcata napetostima, lokalnim ratovima (Sirija), vjerskim fundamentalizmom i terorizmom (IS) koji ne poznaje granice.

Uz kratki, ali efektni uvod Johna Scarletta, bivšeg ravnatelja (2004. - 2009.) britanske Tajne obavještajne službe (MI6), te uvoda samog autora (u kojemu se dotiče i NATO-ovog bombardiranja Srbije i Kosova), Marshall kroz deset poglavlja minuciozno elaborira međuovisnost zemljovidnih položaja i političkih interesa kroz prošlost i sadašnjost Rusije, Kine, SAD-a, Zapadne Europe, Afrike, Bliskog istoka, Indije i Pakistana, Koreje i Japana, Latinske Amerike, zaključno s Arktikom, koji se danas doima kao najveći strateški izazov za Rusiju i SAD. Uz svako od poglavlja priložen je i konkretan zemljovid pa se knjiga u svojoj cjelovitosti, i formom i sadržajem, nameće kao dinamična, sveobuhvatna i detaljizirano dokumentaristička građa koja se čita s lakoćom, premda s obzirom na količinu podataka, kao i autorovih lucidnih (nerijetko i duhovitih) zaključaka i komentara, treba vremena da se dojmovi slegnu i o svemu pomno razmisli.

Drugim riječima, ako otprije i poznajete više ili manje stvari, događaje, odnose kakvi vladaju u svjetskoj raspodjeli političkih, gospodarskih i vojnih interesa, čitajući Marshalla vjerojatno ćete se prvi put susresti s posve originalnim tezama i hipotezama, koje kad se sagledaju u svojoj cjelini, s aspekta o kojima možda i niste razmišljali (ključna važnost i uloga geografije), postaju nepobitne objektivne činjenice pred kojima jedino što preostaje jest prihvatiti surovu stvarnost kakva ona jest, koja je u svojoj biti prava slika svijeta danas (uz zaostale dubioze iz prošlosti, primjerice na Bliskom istoku, čije su granice krojile zapadne sile nakon 1. svjetskog rata), bez obzira na to što taj i takav svijet, ta i takva dugovječna veza između položaja svake od država na svakom pojedinom kontinentu, odnosno zemljovida, geografske datosti, klime, planina, ravnica, rijeka, pustinja, granica država i političkih interesa, i dalje generira teške drame kojih se završni činovi u bliskoj budućnosti teško mogu naslutiti.

Ipak, koliko god se čini da kod Marshalla gomilanje činjenica možda i ne ulijeva nadu za bolje sutra čovječanstva, na kraju knjige autora ne napušta optimizam, makar i skroman, s obzirom na okolnosti. Ili kako sam piše: "No iako smo se dosad oslobodili okova gravitacije (misli se na pothvate u svemiru, op. D. J.), i dalje smo zatočenici svojeg uma, skučeni zbog sumnjičavosti prema ‘drugima‘, a tako i praiskonskim nadmetanjem za resurse. Pred nama je još dalek put."