Dokument Ujedinjenih naroda o migracijama, poznatiji kao Sporazum iz Marakeša, uzbunio je u posljednje vrijeme hrvatsku političku i inu javnost, a da za njega mnogi gotovo i nisu čuli, a kamoli znali što u njemu stoji. Sve se dogodilo nakon nedavne izjave predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović kako ona neće putovati u Maroko. Dokument koji se bavi najvažnijim pitanjem globalnog trenutka na samo tridesetak stranica iznosi preporuke i postupke koje svaka država može (i ne mora) primijeniti kroz zakonodavstvo. Ukratko, Marakeški sporazum zalaže se za pristup migrantskoj krizi zasnovan na ljudskim pravima, za zaštitu migranata u ranjivom položaju, za razvoj kontakata s ciljem borbe protiv ksenofobije, rasizma i diskriminacije te za borbu protiv ilegalne migracije i pomoć povratku migranata.

Inače, Hrvatska je, nakon što su granice zatvorile Austrija, Slovenija i Mađarska, postala prva zemlja EU-a prema kojoj kontinentalnom rutom nadiru migranti s istoka, a mjesecima traje kriza na granici s Bosnom i Hercegovinom gdje su se migranti našli "zatočeni". No, prema riječima eurozastupnice Dubravke Šuice, Hrvatska neće pregovarati o prihvaćanju ili neprihvaćanju ovog sporazuma, budući da su zemlje EU-a dale ovlast Bruxellesu da jednim, zajedničkim, glasom pristane na propise koje donosi dokument. Ipak, nije sasvim tako, budući da su Austrija, Mađarska, Poljska i Češka najavile izlazak iz sporazuma, a takvog je stava i SAD. Na tom tragu je, a što je najnovije, unatoč drukčijim stavovima hrvatske Vlade, a da se nije s ikim ni konzultirala, i predsjednica Grabar-Kitarović.

Pobornici ovoga sporazuma tvrde da je riječ o dokumentu koji će štititi prava sada nezaštićenih desetaka, možda i stotina tisuća ljudi koji stižu iz Azije i Afrike u jednom smjeru, prema zapadnim zemljama. Kritičari s druge strane tvrde da nije riječ o ratnim izbjeglicama ni o obiteljima koje spašavaju živu glavu, nego o kolonama muškaraca koji će, prema njihovu mišljenju, ugroziti zapadnu civilizaciju, budući da ne pristaju na integraciju u zapadno društvo. Tvrde da je jedini cilj zapadnih vođa koji su ih pozvali prije nekoliko godina, dobivanje jeftine radne snage, redom milijuna ljudi bez dokumenata, a ne zanima ih kako će se s njima nositi obični ljudi na ulici, žene koje napadaju, i kako se nositi s njihovim nepristajanjem na zapadni način života. Kao jedno od najvećih pitanja poteže se nejasno određivanje razlike između legalnih i ilegalnih migracija. Za razliku od registriranih tražitelja azila, migranti koji stižu na granicu BiH, ulaze u Hrvatsku ilegalno, bez evidencije o kojim se ljudima radi i odakle točno dolaze. Pripremljeni dokument politička je deklaracija i pravno je neobvezujući, međutim, neki članci Marakeškog sporazuma, prema mišljenju stručnjaka, sugeriraju da je to ipak obvezujući dokument.

Premijer Andrej Plenković također se nakon iznenadne predsjedničine reakcije u više navrata osvrnuo na Marakeški sporazum, pa i u ponedjeljak nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a. Postupak je takav da je Ministarstvo vanjskih poslova o dokumentu izvijestilo Vladu, a Vlada će ga zatim kao informaciju uputiti u Sabor. "Ne vidim zašto izaziva histeriju i prijepore s obzirom na to da nije obavezujući", rekao je Plenković, i dodao da je poziv za odlazak u Marakeš bio upućen izravno predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, no ona je od odlaska odustala, pa se za sada još ne zna tko će u Marakeš ići. O tome će Vlada još odlučiti. "Nema kakofonije što se tiče Vlade, što se tiče promjene stava, on se dogodio kod predsjednice", kazao je Plenković te dodao: "Nećemo podilaziti onima koji su na krajnjem spektru i koji ne pridonose napretku hrvatskog društva, nego ga vuku natrag". Usput, HDZ se i prošloga tjedna na svojoj službenoj stranici osvrnuo na rezultate anketa. HDZ-ovci su istaknuli da je predsjednica Grabar-Kitarović "izgubila četvrtinu pristaša" nakon "marakeške avanture", aludirajući tako na njezinu promjenu stava u pogledu Marakeškog sporazuma o migracijama. Predsjednica je pak odgovorila: "Ja sam jednostavno procijenila da u okolnostima koje su se u međuvremenu pojavile i zbog same tematike konferencije, da je bolje da sudjeluje netko od resora koji se izravno bave time, dakle, eventualno unutarnji poslovi, ili Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, koje je bilo nositelj cijelog postupka pregovaranja te konvencije".

Osim političkih napetosti, histerija oko migranata u Hrvatskoj dosegnula je zabrinjavajuće razmjere i kod većeg broja građana, uključujući i pojedine medije. Histerija je iznova počela kada su prije nekoliko tjedana migranti na granici s BiH, na graničnom prijelazu Maljevac, probili kordon BiH policije te pokušali probiti kordon hrvatske policije i tako ući u Europsku uniju. Nakon toga na društvenim mrežama i u nekim medijima počele su se širiti sulude lažne vijesti koje migrante opisuju kao ISIL-ovce koji će ostati u Hrvatskoj, ljude koji kradu i siluju po našoj i drugim europskim zemljama, a vjerojatno najluđa dezinformacija koja se proširila, odnosi se na migrante koji "kuhaju ljude".

Poplava raznih lažnih vijesti o migrantima dovela je tako i do panike zbog koje se u Hrvatskoj, u 2018. godini, zove policiju zbog tamnoputih ljudi na različitim mjestima. Nažalost, u takvom napetom stanju, umjetno isforsiranom, možemo očekivati još sličnih slučajeva. Ipak, oni koji se bave širenjem lažnih vijesti, a samim tim i panike među građanima, trebali bi znati što o istom kaže prekršajni, ali i kazneni zakoni. Naime, širenje lažnih vijesti te javno poticanje na nasilje i mržnju, može se procesuirati kako prekršajno, tako i kazneno, što znači da osobe koje počine navedena djela mogu biti kažnjene novčanom, ali i zatvorskom kaznom. I u Kaznenom zakonu naveden je članak 325, koji govori o javnom poticanju na nasilje i mržnju te kažnjavanju kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Odvjetnik Anto Nobilo za Index je izjavio kako se, prema njegovu mišljenju, u takvim objavama više radi o kaznenom djelu javnog poticanja na nasilje i mržnju. "Ovdje se radi o tome da se putem društvenih medija poziva ljude na mržnju, što je usmjereno prema jednoj skupini ljudi. Pravosuđe ovdje treba pooštriti kazne, jer dolazi do sustavnog širenja ovakvih objava. To će se brzo dogoditi, sustavno širenje ovakvih objava već se dogodilo u Njemačkoj gdje su mržnju širile desničarske skupine, što bi se moglo dogoditi i kod nas, da se organiziraju i šire mržnju protiv jedne skupine kako bi oni na kraju bili zaštitnici hrvatstva", rekao je Nobilo. S tim u vezi, ako pogledamo profile na društvenim mrežama nekih političara, ili njihove medijske izjave, čini se da su nanjušili priliku da populističkim izjavama prikupe neke nove glasove te da o potencijalnim kaznama, ali i cjelokupnom utjecaju koji ostavljaju na društvo, ne razmišljaju. Širenje lažnih vijesti kojima se potiče na mržnju i kojima se sije strah, gotovo je postalo predizborna strategija za sve nadolazeće izbore. Podsjetimo, najprije nas u lipnju sljedeće godine očekuju izbori za Europski parlament, a potom se možemo pripremiti na početak predizborne kampanje za poziciju predsjednika države. I tu će vjerojatno migrantska kriza nekima biti jedan od izbornih aduta, a za očekivati je i naglašavanje tog problema od strane primjerice Ivana Pernara iz Živog zida te Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih. Pernar je, naime, u jeku nove histerije oko migranata na Facebooku počeo svakodnevno dijeliti objave ljudi koji su tvrdili da su ih migranti opljačkali, ili im pokušali ukrasti vozilo. Dijelio je i poveznice nekih stranih medija koji su pisali o navodnim posljedicama koje su migranti ostavili na njihove zemlje. U cijelu priču oko migranata uključila se i pučka pravobraniteljica Lora Vidović: "Lažne vijesti o nasilju koje migranti čine i sukobima koje imaju s lokalnim stanovništvom, pokazuje koliko je važno pravovremeno komunicirati s građanima. Smatram da su tu nadležna tijela propustila dosta prilika", kazala je Vidović u Intervjuu tjedna Hrvatskog radija. Poručila je također da je sigurnost građana izuzetno važna te upitala kome je i zašto u interesu "posve neutemeljeno širenje straha i atmosfere kroz medije koje vidimo u zadnje vrijeme, a u čemu sudjeluje i dio političara". Nije željela komentirati političke prijepore hrvatske predsjednice i premijera oko te deklaracije, no drago joj je, kaže, što Vlada podržava tu deklaraciju.

Ukupno uzevši, ponovimo tko zna po koji put, Republici Hrvatskoj mora biti prioritet isključivo vlastita sigurnost i interesi. Ustalom, tog načela drže se i druge zemlje, što je posve legitimno. Pritom RH, kao članica EU-a i UN-a, mora poštovati zajedničke stavove, što međutim ne znači da u tim i takvim slučajevima, poput sad aktualnog Marakeškog sporazuma, šteti sebi i svojim interesima. Naprotiv. No, koliko god to bilo jasno, za uže skupine političkih demagoga, nekih mainstream medija, Sorosevih ljevičarskih plaćenika, domaćih politikantata i demokratskih lažnjaka, svaka priča o migracijama i migrantima svodi se na "strategiju kaosa", izazivanja napetosti i širenja krive percepcije koja je njima u interesu, a protiv stabilnosti i zdravorazumskog zaključivanja. Pritom bombastične "teorije urote" tipa da će Globalni sporazum o migracijama postati nova Istanbulska konvencija, totalna su besmislica, premda ne i jedina u kontekstu ne samo migrantskih problema, nego i svega drugoga pod fake news egidom.