Migracije su zasigurno globalno važno političko pitanje te snažan izazov za nacionalne političke elite. Svjedočimo sudaru dva koncepta: svijeta bez granica kojeg oblikuju moćni međunarodni akteri, poput UN-a, EU-a, korporacija i nevladinih organizacija (zametak tzv. "svjetske vlade"), kojem je sve otvorenije suprotstavljen koncept obrane nacionalnih država - kaže dr.sc. Jadranka Polović, te dodaje:

- Izvore naše orwellovske budućnosti možemo potražiti u intervencionizmu političkih elita SAD-a i moćnih europskih država s početka tisućljeća. Naime, strategija "redizajna" Bliskog istoka zahtijevala je usitnjavanje regije, tj. slabljenje i razbijanje velikih arapskih država, dakle stvaranja konstruktivnog kaosa te formiranje luka nestabilnosti od Libanona, Sirije, Iraka, Perzijskog zaljeva, Irana, Afganistana, sve do Kine. Danas, kao što vidimo, nestabilnost regije postala je permanentno društveno stanje, a razorni potencijal prisilnih migracija suočio je zemlje Europske unije s masovnim priljevom imigranata s područja Sjeverne i Subsaharske Afrike te Bliskog istoka i Azije.

Gdje je u tome svemu "dobra stara Europa"?


- Sada je na redu i Europa! Slabljenje, potkopavanje stabilnosti, s potencijalom disolucije europskih država, posebice zapadnoeuropskih, dio je globalističke agende koja se zahuktala od 2015. godine kada je krenula biblijska "seoba naroda". Razmišljajući zdravorazumski, ovom su se konceptu odlučili suprotstaviti lideri istočne i srednje Europe koji ne žele Mad Max situaciju na teritoriju svojih država. I američki, medijski sotoniziran predsjednik Trump, odbacuje ideologiju globalizma te odbija predati američku suverenost u ruke globalne birokracije. Pod velikim se pritiskom našao zbog politike "nulte tolerancije" prema ilegalnoj migraciji, zbog čega su raznovrsni globalistički akteri odlučili testirati tehnologiju "obojenih revolucija" u svojim nastojanjima da oslabe Donalda Trumpa. Tako je, uz Europu, velika, organizirana, usmjeravana i obilno financirana "seoba naroda" zahvatila i Sjedinjene Države.



Koliko su migranti, odnosno migracije, i geostrateški problem svijeta danas? Prema nekim analitičarima, Marakeški sporazum o migracijama besmislen je bez SAD-a i cijelog EU-a. Znači li to nastavak podjela u EU-u? Kako se tu treba postaviti RH?


- Kao što sam rekla, riječ je o svojevrsnom preustroju svijeta, projekt zamjene i miješanja stanovništva je na djelu, a migranti su must have politički alat. Da se odmaknem od teorije, Marakeška deklaracija pravo na migracije prvi put definira kao temeljno ljudsko pravo, a vrlo različite kategorije migranata kao ranjive skupine. Ciljana skupina nisu legalne migracije, budući da su one već potpuno uređene nacionalnim zakonodavstvima, u Europi dodatno i legislativom EU-a. Nisu to ni izbjeglice iz ratnih područja čiji status definira Ženevska konvencija. Predmet interesa jesu ilegalni migranti koji čekaju pred vratima EU-a, SAD-a, ili Australije. Kompakt koji će se 2019. pretvoriti u obvezujuću rezoluciju UN-a briše jasnu granicu između legalnih i ilegalnih useljanika, dakle onih koji u zemlju ulaze poštivajući često zahtjevnu, pa i kompliciranu proceduru useljavanja, i onih koji pristižu bez ikakvih dokumanata (dakle, u potpunosti je out provjeravanje radi li se o teroristima, pripadnicima ISIL-a, ili kriminalnih skupina). Ako zemlje izrasle na migraciji, poput SAD-a ili Australije, odbijaju prihvatiti ovu političku deklaraciju, zasigurno nešto nije u redu. Isto tako, treba poštovati pozicije članica EU-a poput Poljske, Mađarske, Češke, Slovačke i Bugarske koje nemaju iskustvo migracija i koje odbijaju otvoriti svoje granice za prihvat ilegalnih migranata. Dakle, kvalificirati njihove lidere kao autoritarne populiste, radikalne nacionaliste, fašiste, rasiste, ili im lijepiti etikete s vrijednosno negativnim konotacijama, potpuno je neopravdano i vrlo opasno. Govoriti o usponu radikalnih ideologija u Europi, a "radikalne ideologije" odnose se na protivljenje nekontroliranim migracijama, mislim da je deplasirano. Posebice ako o tome govore oni koji su problem proizveli i koji na njegovom produbljavanju neumorno rade. Da, na pitanjima migracija, politika azila, kao i zaštite vanjskih granica Europske unije, 28 članica duboko je podijeljeno.


Što se tiče Hrvatske, i bez pristupanja ovom "Globalnom kompaktu", a osobito s njim, Hrvatska se nalazi u nezavidnoj situaciji u kojoj se kontekst migrantske krize nametnuo kao humanitarno pitanje zaštite ranjivih skupina koje snažno opstruira ideju zaštite nacionalnih (time i EU) granica.
Podjele su i u RH, slušamo oprečna tumnačenja predsjednice i premijera. Kako to komentirate? To nam našoj vanjskoj politici baš i ne služi na čast...


- Marakeška deklaracija podigla je veliku buru u hrvatskoj javnosti, dokument je postao i razlogom javnih razmirica između predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović i Vlade, odnosno, u ovom trenutku, isturenog Ministarstva vanjskih i europskih poslova i ministrice Marije Pejčinović Burić. Kako vidimo, predsjednica se kao sukreatorica vanjske politike RH iznenada "izvukla" iz protokola pristupanja Deklaraciji, budući da su se "promijenile okolnosti". Promijenjene okolnosti odnose se, vjerujem, na nekoliko dimenzija globalnih migracija: 1.) činjenicu da su "ekonomski" ili "prinudni" migranti okupirali zapadni Balkan te udaraju na granicu Hrvatske; 2.) odluku Sjedinjenih Države, Australije, Švicarske, Austrije, Mađarske, Poljske, Češke i Slovačke (posljednje četiri pripadaju u europskim razmjerima sve utjecajnijoj Višegradskoj skupini kojoj je predsjednica preko Inicijative Tri mora sve bliža), da se suprotstave propaloj globalističkoj agendi; 3.) pod utjecajem prijepora koje je spomenuti dokument izazvao u javnosti, predsjednica je odlučila ne izazivati daljnje podjele u hrvatskom nacionalnom biću.


Smatram da je njena odluka više nego pozitivna i u interesu nacionalnih interesa te nacionalne sigurnosti Hrvatske. To su učinile i vlade drugih zemalja poput Austrije ili Češke koje su proteklih godina radile na Kompaktu, a koje su odjednom zdravorazumski zaključile da je vrag odnio šalu. Međutim, predsjednica svoj stav treba jasno obrazložiti javnosti, ovo je pitanje na kojem sigurno ima snažnu potporu javnosti. Politički nedefiniran odnos prema ovom problemu, manipulacija odgovorima i čekanje sa strane, doista joj ne idu u prilog.


Dojam je da hrvatska policija radi dobro svoj posao štićenja granice, no neki mediji oko pitanja migranata neprestance dramatiziraju kao da je RH pred opsadnim stanjem, s obzirom na val migranata iz BiH. Vaš komentar na takvu prezentaciju problema?


- Očekivati od hrvatske policije koja marljivo i odgovorno odrađuje vrlo zahtjevan posao da zaustavi ulazak migranata, zaista je smiješno. Njeni napori svakodnevno su potkopani od strane politike i medija. Migranti svakodnevno u povećim skupinama prelaze hrvatsku granicu, a policija nema stvarne ovlasti prema njima. Nakon što neke od njih vratili u BiH, oni im samo mahnu i uz smješak kažu - See you tomorrow! Situacija je već viđena i preslikana iz zapadnih - njemačkih, švedskih i drugih medija - o ovom aspektu krize zapravo se ne piše, postoji prešutna cenzura, policijske su izjave zapravo PR. Međutim, problem će eskalirati, upravo zbog činjenice da se nama susjedna regija, zapadni Balkan, sve češće spominje kao mogući hot spot. Samo prije mjesec ili dva na prostoru između Grčke i Albanije, nalazilo se više od 60.000 migranata. Nesumnjivo, dio bogatih zemalja europske jezgre potpuno je odlučan u stvaranju getoa izvan njihovih utvrđenih granica. Iako bi možda većina zemalja regije željela reći ne, EU uvijek ima načine kako ih primorati da postanu potencijalni geto. Očekujući prijam u Europsku uniju, ucijenjena Albanija već razmatra novu poziciju luke Drač koja se zbog svog kapaciteta za prihvat velikih brodova spominje kao moguće odredište na koje bi migranti pristizali "elegantno" morskim putem (u duhu regularnih i sigurnih migracija).

Kako je Bosna i Hercegovina međunarodni protektorat, zgodno se nameće tek kao kontejner-država, dakle geto iz kojeg migranti koji pristignu više ne izlaze. Azilantska naselja već se grade u Makedoniji, a Srbija je nizom sporazuma tijekom pristupnih pregovora obvezana na ustupke, od kojih je prihvatni izbjeglički kamp tek manji. Granice južne i jugoistočne Europe, ili zapadnog Balkana, otvorene su i potpuno nemoćne, što predstavlja sigurnosnu prijetnju za Europu, ali i za Hrvatsku, a o čemu hrvatske političke elite svakako trebaju voditi računa.(D.J.)