Završila sam novinarstvo, došla na HRT i ostala, radila sam i u Zabavnom i u Informativnom programu, javljala se uživo, vodila terenske i studijske emisije, a onda se zainteresirala za film
Redateljica i bivša HRT-ova novinarka Andrea Buča prepoznatljiva je prema otvorenom i neposrednom pristupu sugovornicima te izboru tema iz svakodnevice koje su često mnogima nepoznate. Nakon serijala “Bučom u glavu” i “Sudar svjetova”, novi putopisni serijal “Stani u Lici!” nastavlja izdvajati Buču kao autoricu koja svojim pristupom te opuštenim i vedrim tonom osvaja sugovornike. U trajanju od 26 minuta, gledatelji HRT-a u osam epizoda otkrit će priče koje će ih zasigurno zabaviti, a možda i natjerati da se zaustave u Lici te otkriju njezine čari.
Lepeza iskustava
Što gledatelji moraju znati o serijalu “Stani u Lici!” prije nego što pogledaju prvi nastavak?
- Ako govorimo o gledateljima koji poznaju moj rad i stil, onda ne moraju znati ništa prije gledanja. Trebaju se udobno smjestiti u naslonjače, ispeći kokice i paziti da se ne udave dok serijal ne počne, jer će biti zabavnih trenutaka. Onima koji ne poznaju moj rad i stil, njima mogu garantirati da se neće pokajati okrenu li HRT 1 srijedom u 20.50 sati. Odmorit će i dušu i mozak.
Kakva su vaša iskustva sa snimanja u Lici, što ste sve doživjeli od kolovoza kad ste počeli snimati?
- To je čitava lepeza iskustava, no ako me pitate koji su dojmovi, oni su točno onakvi kakvi su bili i prije snimanja, jer ja sam Liku upoznala kroz godine rada i terena, znala sam gdje idem i što me čeka. Bilo je divno ponovno vidjeti sva ta poznata lica i upoznati nova, kušati najfinije šljivovice, škripavce, delicije, pjevati ličke pjesme, smijati se ličkom humoru. Jako su duhoviti, gostoljubivi, vedri. Kod njih je turizam u povojima, svaki gost je dragocjen, svaki putnik namjernik, jer Lika je još neotkrivena. Ja ju volim točno takvu.
Serijal predstavlja zanimljivosti tog kraja, no ima li Lika i neke nedostatke?
- Prije 100 godina u Lici je živjelo 200 tisuća ljudi, danas ih nema ni 50 tisuća. Golemo područje, a prazno. I svaki dan ljudi odlaze, slična sudbina svih ruralnih sredina. A politika kroji i nije vješt krojač. Nedostaje turističkog menadžmenta koji je u stanju od Like napraviti destinaciju, jer ima sve potrebne uvjete da svaki Ličanin bude kotačić, važna stavka u uspješnom turizmu. Pritom ne mislim na konfekcijski turizam s naše obale, nego onaj u kojem gost visoke platežne moći godišnji odmor provodi aktivno, u nacionalnim parkovima ili parkovima prirode, u ribolovu na Gackoj, leteći paragliderom, raftajući na Uni, kušajući ličke specijalitete, uživajući u gostoljubivosti domaćina.
Najljepši scenarij
Vaš prvi angažman bio je odmah na HRT-u, kojemu ste ostali vjerni sve ove godine...
- Završila sam novinarstvo, došla na HRT i ostala. Radila sam i u Zabavnom i u Informativnom programu, javljala se uživo, vodila terenske i studijske emisije, a onda se zainteresirala za film. Zato sam upisala Akademiju dramske umjetnosti i završila dokumentarnu režiju. Dakle, moj novinarski put završio je u režiji - najljepši mogući scenarij.
Prema čemu ćete pamtiti nekadašnju suradnju s legendarnim Joškom Martinovićem?
- Ja sam povremeno radila za “Globalno sijelo ”, izričajem mi je bio najbliži, jako sam ga voljela i mogu reći da je i on mene smatrao svojom. Malo tko je bio toliko duhovit, slobodouman, kreativan i zabavan. Kad sam dobila novinarsku nagradu koja nosi njegovo ime, srce mi je bilo veliko k‘o kuća. Neopisivo mi nedostaje i privilegij je bio poznavati ga.
Što generalno mislite o današnjem novinarstvu takvom kakvo jest?
- Budući da me novinarstvo kao takvo više ne zanima, moj stav nije relevantan.
U čemu biste se još voljeli okušati?
- Voljela bih biti pilot. To mi je, možda, jedini neostvareni san...
Zanimljiva pustolovina
Iza vas su uistinu brojni, ali i raznovrsni TV projekti. Da se ‘sutra‘ bilo koji od njih može ‘oživjeti‘ u novoj sezoni, koji bi to bio i zašto?
- Često se sjetim “Bučom u glavu”, niza intervjua kojima sam pristupala s toliko žara, pripremala se satima u novinskoj arhivi, kopala, smišljala pitanja i situacije, bez dlake na jeziku i ostalih ograničenja. Više nisam ta novinarka i ne bih se vraćala ni u jedan projekt. Radila bih nove stvari, bavila se dokumentarnim filmom i televizijskim formama koje graniče s istim. Trenutačno sam u najkreativnijoj fazi tako da oni koji bi trebali to će zasigurno znati iskoristiti.
Koje anegdote pamtite sa snimanja reportaža u svojoj karijeri?
- Ako ne svako, onda svako drugo moje snimanje zapravo je anegdota. Od onog da se budim u Chateau du Saran, dvorcu milijardera Bernarda Arnaulta. Ja na zadatku, snimam reportažu u Dom Perignonu i vinogradima Champagne. U 7 sati u sobu ulazi francuska sobarica, donosi najfinije, tek pečene kroasane. Kroz prozor gledam vinogorje pinota, pijem kavu, sve miriše na tek lansirani Diorov J´doire i mislim, kolika sreća, a ja ju nemam s kim podijeliti! A onda odem u Vrliku i s Josipom Diplarom i njegovom Marijom u njihovoj kužini smijem se anegdotama i jedem masne uštipke. Ili onomad, s tetkom Luke Modrića, pastiricom Marijom, čuvam ovce u podvelebitskom kamenjaru. Ili kad sam s Čevuljama iz Škabrnje - najpoznatijim boy bandom nakon Saše, Tina i Kedže, snimala videospot u traktoru. Tu su i špica s Benkovačkog pazara, svako snimanje s Macolom je urnebes, kozarici Kati iz Lovinca izgubila sam koze u šikari... Svega je tu bilo, od mondenih mjesta do čarobne divljine, vrhova, jama, smijeha i suza. Da sad okrenem novi list, rekla bih - bila je to zanimljiva pustolovina!
Nikola Kučar
INTERVJU
Često se sjetim “Bučom u glavu”, niza intervjua kojima sam pristupala s toliko žara, pripremala se satima u novinskoj arhivi, kopala, smišljala pitanja i situacije, bez dlake na jeziku
SURFANJE U MAROKU
Koja vam je najdraža svjetska destinacija koju ste posjetili, a koja vas najviše privlači?
- Barcelona i Berlin gradovi su kojima se rado vraćam. Kad smontiram posljednju epizodu serijala idem u Maroko naučiti surfati, istražiti planinu Atlas, doživjeti zvjezdano nebo u Sahari. Neopisivo se veselim.