Krajem sljedeće godine, nakon što sredinom 2019. budu dominirali izbori za Europski parlament, u središtu pozornosti birača naći će se kandidati za predsjednika Republike. Kako mandat predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović završava 19. veljače 2020., a novi mora biti izabran (najkasnije u drugom krugu) najmanje 30, a najviše 60 dana prije toga, izbori će se održati usred blagdanskog ozračja.

Ankete govore kako daleko najbolje stoji HDZ, a SDP je već duže vrijeme u problemima pa im se prema rejtingu vrlo približio Živi zid, dok Most uglavnom stagnira, daleko iza njih. U takvim okolnostima logično je da se sada čini vjerojatnim da i sljedeći predsjednik(ca) bude iz redova HDZ-a, iako smo u kratkoj povijesti naše države upravo na predsjedničkim izborima svjedočili neobičnim preokretima u samo nekoliko mjeseci do izbora. Zasad se još nitko ne žuri s izjašnjavanjem o kandidaturi, ni kandidati, ni stranke koje bi ih kandidirale.


Najviše se priča o kandidatu HDZ-a, iako je Kolinda Grabar-Kitarović dugo na vrhu popularnosti hrvatskih političara, s obzirom na njezine stalne nesuglasice s Vladom i premijerom Plenkovićem. No, kroz nedavni istup predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića postalo je jasno da Vlada i stranka ipak neće imati ništa protiv ponovne njezine kandidature, iako je nedugo nakon toga anketa pokazala da joj je visoki rejting na trenutak uzdrman jednim u nizu njezinih nedovoljno promišljenih istupa.
Kako se SDP i dalje muči sa samim sobom, daleko je od nominacije svog kandidata pa su se mediji dosad najviše zabavljali imenom Zorana Milanovića, bivšeg predsjednika stranke koji se nakon pet izbornih poraza odmaknuo od politike. No, ne bude li promjena na čelu te stranke nakon potencijalno slabijeg rezultata na europskim izborima, sadašnji predsjednik Davor Bernardić sigurno neće dopustiti da Milanović, s kojim nikada nije bio u ljubavi, bude kandidat. Ni sam Milanović se o tome dosad nije izjašnjavao. Svi ostali, poput predsjednika Živog zida Ivana Vilibora Sinčića, koji je na trećem mjestu prošli put iznenadio dobrim rezultatom (16,42 %), najavivši uzlet te stranke, čelnika Mosta Bože Petrova, ali i Mislava Kolakušića ili Dalije Orešković, koji plijene određenu pozornost javnosti, ili pak Milana Bandića, kod kojega ništa nije nemoguće, mogu biti zanimljivi kandidati, ali je pitanje tko će od njih doista u to i ući.
Prema riječima političkog analitičara Pere Maldinija, od formiranja ove vlade iz više razloga postoji vidljiva napetost između Pantovčaka i Banskih dvora. Razumljivo je, kaže, da predsjednica na neki način želi biti jači politički čimbenik nego što joj to dopušta ustavna definicija njezine uloge. S druge strane, dodaje, evidentno je da Plenković i Vlada žele osmisliti i provesti neke javne politike, u čemu im predsjednica definitivno nije bila podrška.
- To ne bi bio problem kada bi ona kompetentno prigovarala i bila korektor tih politika. No, njezina kritika je često bila kritika radi kritike, da bi ona došla do izražaja i da se njezin glas čuje. Njezini prijedlozi u pravilu nisu bili konstruktivni niti su išli u tom smjeru. Često je koristila tu situaciju kako bi se u svojoj i inače populističkoj politici u nekoj situaciji svidjela nekoj socijalnoj ili političkoj grupaciji koja joj se u tom trenutku činila zgodnom i radila ono što cijelo vrijeme radi - kampanju za sljedeći mandat. A karakteristika njezine politike jest da od početka nema sadržaja, niti konzistencije, sve je poprilično opterećeno ozbiljnim gafovima koji su proizišli iz nedomišljenosti njezinih političkih nastupa. Naravno da je to iritiralo premijera i Vladu, koji su sve to najčešće otklanjali kao neutemeljeno, na kojem tragu je to i ostajalo. U toj situaciji ona namjerno taktizira ne želeći objaviti kandidaturu, a Plenković se u stranci i Vladi "zabavio" drugim problemima. Zasad nije vidljivo da bi stranka mogla iznjedriti nekoga drugoga kao kandidata, tako da će vjerojatno pružiti potporu Grabar-Kitarović, jer se nitko drugi ne nameće kao kandidat, premda će ta potpora više biti minimalna i formalna, onoliko koliko to bude potrebno - zaključuje Maldini, dodajući kako bi to moglo biti slično kao što je bilo između Milanovićeva SDP-a i Ive Josipovića, koji također nisu imali najbolje odnose. I ta je stranka tada, ocjenjuje, jednom oklijevajućom, minimalnom podrškom, pridonijela Josipovićevu neizboru, iako je prvenstveno, kaže, on tome zaslužan.

Maldini smatra da u SDP-u ima kandidata koji bi mogli u tu utrku, a najrelevantnijim drži Tonina Piculu, ali nije siguran da će on to htjeti, nego će vjerojatno ponovo biti kandidat na izborima za Europski parlament gdje, kaže, vrlo dobro radi svoj posao. Smatra i kako je pitanje tko uopće želi biti predsjednički kandidat ovakvog SDP-a. No, pretpostavlja da će ipak imati nekoga, iako je stranka u agoniji, jer kada ne bi išli sa svojim kandidatom, to bi značilo potpuni gubitak vjerodostojnosti.

- Sigurno će biti kandidata i iz manjih oporbenih stranaka. Ako Grabar-Kitarović ostane u prvom krugu ispod 50 posto, onda se iz sadašnje perspektive može bilo tko pojaviti kao drugoplasirani i ući u drugi krug, no ne vjerujem da mogu pobijediti. Slijedeći inerciju, građani razumiju da pozicija predsjednika nije toliko relevantna u smislu njegova utjecaja, pa i ne pridaju toliku važnost tim izborima. Premda su oni simbolički važni, jer tu političke opcije testiraju podršku - zaključuje Maldini.