ERDUTSKI SPORAZUM - 23. GODIŠNJICA
Objavljeno 12. studenog, 2018.
Ravnatelji boljim ističu model prema kojemu su djeca u redovitoj nastavi, ali dodatno uče srpski jezik
Prvi put ove školske godine u osnovnoj školi osječkog prigradskog naselja Tenja nije upisan ni jedan učenik na nastavu srpskog jezika. Prijašnjih godina upisivalo ih se i do desetero. OŠ Darda od 1998. sve do 2001. imala je cijele razredne odjele na srpskom jeziku, a danas ima tri prvašića, i to u redovitoj nastavi s hrvatskom djecom. Bio je to povod da uoči 12. studenoga, 23. obljetnice potpisivanja Erdutskog sporazuma, istražimo - je li i u pravom smislu riječi završio proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, službeno okončan 1998.
Danas je u sustavu obrazovanja na srpskom jeziku 3000 učenika, gotovo tisuću manje no prije deset godina, ali se povećava broj škola koje nude tu mogućnost. Istovremeno, roditelji srpske nacionalnosti sve manje žele da im djeca budu odvojena od hrvatskih učenika u posebne razrede, a sve više ih se odlučuje za školovanje u redovitoj nastavi na hrvatskom jeziku uz njegovanje srpskog jezika i kulture. Jedino u Ernestinovu, odnosno Područnoj školi Šodolovci, petnaestak djece sluša dvojezičnu nastavu.
Jednake mogućnosti
- Od 1999. prvašići se više nisu upisivali u razredne odjele na srpskom jeziku, a 2003., kada sam postao ravnatelj, iz škole je izišla posljednja generacija učenika koji su nastavu pohađali prema Modelu A, u cijelosti na srpskom jeziku i ćirilici - priča Janoš Boni, ravnatelj OŠ Darda. Otada je, kaže, uvedeno tzv. njegovanje srpske kulture i jezika prema Modelu C - privukao je 70-ak učenika, koji srpski jezik i književnost slušaju dva sata tjedno. Roditelji više nisu željeli odvajati djecu.- Dali smo mogućnost upisa i prema modelima A i B, a mogli su imati pet sati nastave srpskog jezika uza sve što se sluša u redovitoj nastavi na hrvatskom, međutim, nije bilo zainteresiranih - objašnjava ravnatelj Boni. No broj učenika i u tom je modelu varirao, prije četiri godine pao je na manje od 20, ali već iduće godine počeo je rasti. Danas je u nastavu na srpskom jeziku uključeno 59 učenika od 1. do 8. razreda u školi koja ima oko 430 učenika. Ravnatelj to pripisuje inicijativi nove učiteljice, no tu je, ističe, vjerojatno učinak imalo i Vijeće srpske nacionalne manjine Darda, koje roditeljima pomaže u sufinanciranju dijela pribora. U OŠ Dalj ove je godine upisano 11 prvašića na srpsku nastavu, ističe ravnatelj Marko Stanić. U toj školi je 270 učenika, a 90 djece srpske nacionalnosti školuje se prema Modelu A - srpska djeca su u a razredima, a hrvatska u b i c, ali izvannastavne aktivnosti zajedno slušaju. Ravnatelj daljske škole smatra da je dobro djeci dati jednake mogućnosti učenja i njegovanja svoga jezika, običaja i kulture, no mišljenja je da su učenici u Modelu A preopterećeni.- Gledao sam svoje dijete kako se muči s učenjem tiskanih i pisanih slova na latinici i zamišljam kako li je tek teško prvašićima koji paralelno uče i ćirilicu - kaže Stanić. Ne smatra da srpska djeca uopće ne bi trebala učiti ćirilicu, dapače, ali misli da bi idealan za djecu bio sve popularniji Model C, naročito kada je riječ o nastavku školovanja - kada bi željeli u srednju dvojezičnu školu, izbor im je dosta sužen. Dodajmo da se djeca pripadnici mađarske manjine u toj školi obrazuju prema modelu C, a u Srednjoj školi Dalj zastupljen je i A i C model srpske nastave.Staniću se sviđa i varijanta u kojoj djeca uz redovnit nastavu upisuju pravoslavni vjeronauk i tako čuvaju dio kulture - to su najčešće djeca iz "miješanih brakova". Ipak, najveći problem prelaska na C model bio bi što bi mnogi učitelji, ne samo u Dalju nego i u drugim mjestima, ostali bez posla i organizacijski je to, misli Stanić, neizvedivo. A ostajali su bez učenika i bez posla 1998. i 1999. i u Dardi - "neki su dobili otkaz, neki premještaj u druge škole", kaže Boni.- Godine 2002./2003. Ministarstvo obrazovanja rješavalo je takve složene situacije tako da su ti učitelji dobivali velike otpremnine - kaže Boni.Stanić kaže kako su od sredine 2000-ih i u Dalju roditelji sve manje upisivali djecu na srpsku nastavu, ali je taj broj sada porastao. Nije tajna, kaže, da su tome kumovali pritisci određenih političkih struktura i opcija. Ima i onih koji se pribojavaju da bi, u sredini koja je izgubila velik dio srpskog stanovništva, asimilacijom mogli izgubiti identitet svoga naroda.
Očuvanje identiteta
- Imate tako roditelja srpske nacionalnosti čija su djeca završila školu na hrvatskom, a drugo ili treće dijete upisali su na nastavu na srpskom - ističe Stanić. Dobra je ideja, smatra Stanić, i pokretanje tzv. prosvjetnog centra, kakav imaju Mađari u Osijeku. Na taj način bi se, ističe, i djeci srpske nacionalnosti u Osijeku, gdje ni jedna škola nema mogućnost školovanja na srpskom jeziku (osim Tenje), omogućilo očuvanje identiteta.U Vukovaru se na srpskom jeziku i ćirilici školuje trećina ukupnog broja učenika na srpskoj nastavi u Hrvatskoj, a srpski i hrvatski osnovci idu u odvojene smjene. U Borovu je najbrojnija osnovna škola u Hrvatskoj u kojoj se izvodi nastava na jeziku manjine - pohađa ju na srpskom jeziku oko 270 učenika.
Jasenka Pejaković
reintegracija
3041 UČENIK LANI SE OBRAZOVAO NA SRPSKOM
Vrkić: Roditeljima dati mogućnost izbora
Sadašnji gradonačelnik Osijeka Ivan Vrkić zajedno s tadašnjim prijelaznim upraviteljem hrvatskog Podunavlja, generalom Jacquesom Paulom Kleinom, vodio je proces mirne reintegracije kao predstojnik Ureda privremene uprave za uspostavu hrvatske vlasti u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnome Srijemu. On kaže da je, ako je cilj i osnovni zahtjev zaštita manjina kroz njihov identitet, logično da postoje dvije mogućnosti. Jedna je da roditelji izaberu na kojem će jeziku njihova djeca pohađati koju školu, a s druge strane, ako se pragmatično razmišlja, normalno je, kaže, da ljudi razmišljaju kako će njihovoj djeci, ako misle živjeti i zapošljavati se ovdje, biti pametnije da se obrazuju na domicilnom jeziku, u ovom slučaju hrvatskom. “Međutim, ono što država treba napraviti jest dati tim roditeljima mogućnost izbora, a na njima je da donesu odluku koja njima najviše odgovara. Osobno mislim da je dobro to osigurati, a ako u nekim sredinama nema onih koji žele učiti na srpskom jeziku, onda je vjerojatno prevladao pragmatizam koji sam spomenuo. Mislim da dolazi vrijeme tolerancije, ali kroz koji će se oblik ona iskazivati - kroz to da se uči samo na jednom jeziku ili na dva, to ostaje za raspravu i vječno će biti tema, spram koje će jedni biti za jednu, a drugi za drugu varijantu. Ima mogućnosti da se to rješava i alternativnom nastavom, gdje se u nekom dopunskom, slobodnom izboru može omogućiti da djeca uče srpski jezik ako to žele. No najgora je varijanta ako se bilo što radi pod pritiskom, a ne vjerujem da se na tu odluku može na taj način utjecati”, kaže Vrkić. I.Bošnjak
VIŠE ŠKOLA S NASTAVOM NA SRPSKOM JEZIKU
U Hrvatskoj se školske godine 2008./2009. na srpskom jeziku obrazovalo 3838 učenika (pretežito osnovaca), a lani njih 3041, pokazuju to podatci Ministarstva obrazovanja. Prije deset godina prema Modelu A nastave na srpskom jeziku školovao se 3341 učenik, prema Modelu B ni jedan, a prema Modelu C njih 526. Lani je u Modelu A bilo više od tisuću djece manje nego prije deset godina (2259), u Modelu B 15, a u Modelu C vidljiv je rast na 773 učenika. I broj se škola koje nude upis nastave na srpskom jeziku u proteklom desetljeću povećao, sa 48 na 61, čak 12 od njih su osnovne. Osim jedne zagrebačke, sve škole koje danas nude Model A na području su istočne Slavonije, Baranje i Srijema - Tenja, Dalj, Beli Manastir, Bijelo Brdo, Bobota, Trpinja, Bršadin, Borovo, Vukovar, Jagodnjak, Negoslavci, Mirkovci, Stari Jankovci, Ilača i Markušica. Na kraju osmog razreda djeca u Modelu A dobit će dvojezičnu svjedodžbu (na latinici i ćirilici), takvu bi imali i u Modelu B (prirodoslovna skupina predmeta je na hrvatskom, a društvene skupine na srpskom jeziku), a u Modelu C svjedodžba je na hrvatskom jeziku i latinici i u nju je uveden predmet srpski jezik. Što se tiče sustava odgoja na srpskom jeziku, broj vrtićaraca posljednjih deset godina stalno je varirao, no nije padao ispod 420 ili rastao iznad 500.
NEMA ODVAJANJA U ZAJEDNICI I MEĐU DJECOM
Ravnateljica OŠ Tenja, Draženka Šebek, kaže kako ni jedan prvašić ove godine s početka priče ne znači da ih u toj školi neće biti sljedećih godina - možda ih, kaže, bude i više. Zapravo i jest bio jedan učenik, koji je inicijalno prijavljen za nastavu na srpskom jeziku, koju inače sluša 50-ak djece u Modelu A, no od toga se odustalo jer bi prvašić bio sam u razredu. U Tenji, kaže Šebek, ljudi normalno koegzistiraju, druže se i nema odvajanja ni u zajednici ni među djecom u školi. Tako je, kažu i u Dalju, i u Dardi, ali i drugim mjestima. U rujnu 1997. Janoš Boni, sadašnji ravnatelj OŠ Darda, bio je među prvim prosvjetnim povratnicima u Dardu. “Ni tada većih tenzija nije bilo, iako je Darda jako mješovito mjesto bila i prije rata”, ističe ravnatelj multikulturalne škole u kojoj se školuje i 98 učenika romske nacionalnosti.