Iako se posljednjih godina može steći dojam kako franšizni modeli poslovanja u Republici Hrvatskoj polako gube na popularnosti, broj davatelja, kao i primatelja franšize, ne oscilira drastično, dok hrvatskim poduzetnicima, uz financijska sredstva i razne potpore, najčešće nedostaje hrabrosti i konkretnih informacija.

Upravo nam je to objasnio dr.sc. Aleksandar Erceg, jedan od voditelja osječkog Centra za franšizu i docent na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, naglašavajući kako nema službenog istraživanja o stanju u RH, ali se prema broju aktivnih franšiznih sistema mogu donijeti konkretni zaključci.
- Broj aktivnih franšiznih sistema već se godinama kreće oko brojke 180, od čega tek možda 25 % čine domaći davatelji hrvatskog podrijetla. Najpoznatije su hrvatske franšize danas Mlinar, Baš Burek i Torte i To, dok su u Osijeku aktivna samo tri davatelja franšiza: dugogodišnji San Francisco Coffee House, pametna geolokacijska aplikacija Pointers i izvanškolski program Tinker Labs - otkriva Erceg, podsjećajući kako je kroz franšizne poslovne modele u Hrvatskoj zaposleno više od 18.000 radnika. Ove brojke ne zvuče negativno kada se pogleda stanje s početka 2010., kada je u RH poslovalo samo 130 davatelja franšiza, ali opet, ukazuje Erceg, uvelike zaostajemo za drugim europksim zemljama, kao i za pozitivnim svjetskim trendovima.

- Zapadne europske zemlje poput UK-a, Njemačke, Francuske, Španjolske i Italije, prema iskorištavanju prednosti franšiznog poslovanja daleko su ispred nas, dok brojne pozitivne priče dolaze i iz Poljske, Češke i Mađarske, gdje tajna uspjeha davatelja franšiza leži u prilagođavanju svjetskih trendova domaćem tržištu. Diljem Europske unije tako imamo oko 500.000 lokacija na kojima posluju franšize u kojima je zaposleno više od 3.3 milijuna ljudi - naglašava voditelj osječkog Centra za franšizu, apostrofirajući primjer SAD-a, gdje ima više od 2500 davatelja franšiza, dok je na 900.000 poslovnih lokacija zaposleno devet milijuna ljudi.
- Iako je u RH stanje s franšizama malo bolje nego prošlih godina, činjenica je da poduzetnici nisu dovoljno informirani o prednostima franšiznog poslovanja. Primjerice, sa strane davatelja, manji kapital je potreban za brži rast, on minimizira svoje poslovne i financijske rizike, koje preuzima visoko motivirani primatelj, koji plaća trošak otvaranja poslovnice i samostalno zapošljava ljude. S druge strane, primatelj teoretski ima manji rizik neuspjeha, jer ulazi u provjereni sustav poslovanja, o kojemu ga davatelj educira i ukazuje mu na moguće pogreške pri pokretanju posla - pojašnjava Erceg, dodajući kako ovisno o poslovnom ugovoru, primatelj franšize uzima dio prihoda, dok davatelj plaća tantijeme i dijeli profit.

Za ulazak u franšizu, poduzetnici u Hrvatskoj će morati izdvojiti između 20 i 50 tisuća eura, ovisno o samom brendu, stoga je mnogima, unatoč stručnim savjetima i pomoći iz Centra za franšizu, uvijek najbitniji taj financijski segment. Aleksandar Erceg ukazuje kako u zapadnim zemljama poduzetnici mogu zatražiti financijsku pomoć od banaka, pa tako primjerice UniCredit ima vlastite odjele za franšize u Češkoj, koji daju potporu i prate napredak novih primatelja franšiznog poslovanja.

- Centar za franšizu još je prije desetak godina nastojao razgovarati s bankama o potporama, odnosno financijskim proizvodima za franšizno poslovanje, ali nikada nismo naišli na plodno tlo. Naravno, njima je bitan broj, odnosno profit koji dolazi od takvog poslovanja, a kod nas tržište franšiza još nije dovoljno zaživjelo kako bi opravadalo taj "rizik" banaka - naglašava Erceg, smatrajući kako će, ako se neka banka prva odluči na donošenje takvog financijskog proizvoda, franšize odmah postati hit.