Vjerojatno vam je poznata engleska skraćenica VIP. Ona u prijevodu znači “jako važna osoba”. To su oni odabrani, posebni. Tako postoji VIP loža u kazalištu, na stadionima, VIP ulazi i prolazi u zračnim lukama. VIP-ovci nisu obični ljudi. Oni su posebni, oni su štićene osobe…

Ne bih ulazio u opravdanost takvih postupaka. Oni su, možda, u nekim slučajevima razumljivi. Međutim, kao da se Isusu VIP-ovci baš i ne sviđaju. O onodobnim važnim i posebnim osobama - farizejima i pismoznancima - Isus govori: “Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!” Bog nije stvorio ljude i nadljude, one obične i one zaslužne, patricije i plebejce, robove i slobodne, plemiće i pučane. Kad god se čovjek izdiže iznad čovjeka, kada u sebi misli: “Drugo sam ja!”, kada uzdignuta prsta važno govori: “Znaš li ti tko sam ja?”, pogrđuje Boga, odnosno onaj red stvaranja prema kojem svaki čovjek ima jednako dostojanstvo. Ali sada slijedi i ono gore. Ti isti pismoznanci, uvažene osobe, kaže Isus, proždiru kuće udovičke.U ono vrijeme, kada pravne države praktički nije bilo, lako je bilo zelenaškim pozajmicama ugrabiti kuću siromašne i nezaštićene udovice. I sve je to bilo po zakonu! I sada dolazi ono najružnije. Sve su to činili “pod izlikom dugih molitava”. Sve u prevelikoj pobožnosti, jer formalno - mislili su oni - nisu prekršili neku pozitivnu zapovijed. Međutim, u svome srcu čovjek dobro zna što je smisao zakona a što je izigravanje zakona. Nije bitna forma i doslovni izričaj zakona, nego njegov smisao. Kada čitamo Stari zavjet - a i Isus je na toj liniji - vidimo da se tamo osobito oštro okomljuju na one koji izrabljuju siromahe i nezaštićene - makar to bilo formalno po zakonu. Knjiga izlaska vrlo oštro govori: “Ne cvilite udovice i siročeta! Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice a djeca siročad.” Važno je stoga da se svatko od nas - u svom malome svijetu - ne oholi i ne čini zlo svome bližnjemu. Nije dovoljno gledati samo slovo zakona, nego njegov duboki smisao - poštovanje prema svakom čovjeku, a osobito prema onom malenom i nezaštićenom. Sva ljudska slava i sve bogatstvo proći će. Ono neuništivo, ono plemenito, ono dobro koje ostaje kroza svu vječnost isključivo su naša dobra djela učinjena s ljubavlju. Sve drugo je ispraznost nad ispraznostima.