Vezani članci
TEMA TJEDNA: UDRUGE CIVILNOG DRUŠTVA (I.)
USPOREDNI INTERVJU
Civilno društvo obuhvaća organizacije i građanske inicijative koje djeluju između države, tržišta i obitelji. Budući da organizacije civilnog društva ne djeluju prvenstveno zbog profita, i često se bave društvenim pitanjima koja nije moguće rješavati na komercijalnoj osnovi, naziva ih se i neprofitnim sektorom. To, naravno, ne znači da se u organizacijama civilnog društva djeluje samo volonterski, u njima se možete zaposliti i primati plaću te one mogu imati neke djelatnosti samofinanciranja - napominje dr. sc. Jasmina Božić, docentica na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te dodaje:
- Neprofitni sektor obuhvaća udruge, ustanove, zaklade i fundacije, druge pravne osobe ili pravne osobe sui generis te neke vrste zadruga. Npr., Hrvatski Crveni križ je udruga. Uz formalne organizacije, civilno društvo čine također i društveni pokreti kao oblici društvenog djelovanja koji iznose važna nova pitanja u javnu sferu, primjerice pokret protiv utrke u nuklearnom naoružanju, pokret protiv odumiranja šuma, pokret protiv siromaštva itd.
Čemu služi civilno društvo u demokratskoj državi?
- Prvo, ono je "pas čuvar" koji nadzire državne institucije jer povijesno iskustvo govori da svaka moć nosi rizike zloporabe, pa tako i državna. Civilno društvo po svojoj funkciji "psa čuvara" mora "lajati", tj. podsjećati državne institucije i dužnosnike na ispunjenje danih obećanja, nadzirati državne i javne institucije i s njima surađivati. Drugo, civilno društvo ima legitimirajuću funkciju - daje državi i vladi legitimitet. Zašto predsjednici republike, od Stipe Mesića preko Ive Josipovića do Kolinde Grabar-Kitarović žele biti viđeni "na kavi s građanima" i u mnogim prigodama pozivaju udruge na Pantovčak? Ako je državni dužnosnik okružen građanima ili predstavnicima udruga građana i razgovara s njima o problemima koji ih muče, to znači da taj dužnosnik ima legitimitet, građani imaju povjerenja u njega ili nju. Treće, participativna funkcija - primjerice, ako kao roditelji želimo postaviti na dječje igralište nove ljuljačke i obojiti klupe u parku, ne moramo se zbog toga učlaniti u političku stranku. Te ciljeve možemo ostvariti tako da se udružimo s drugim zainteresiranim roditeljima u udrugu ili neformalnu građansku inicijativu i poduzimamo korake u realizaciji našeg plana. Drugim riječima, naše sudjelovanje kao građana u rješavanju društveno važnih pitanja ne smije biti svedeno samo na političko sudjelovanje, moraju postojati mogućnosti civilnog sudjelovanja. U slobodnom demokratskom društvu vi, susjed i ja moramo moći, ako to želimo, osnovati udruženje npr. za skrb o uličnim mačkama, igranje šaha ili KUD za tradicijske plesove našeg kraja. Osnovati zakladu, pokrenuti banku, financijski je silno zahtjevno i to kao građani obično ne možemo, ali za osnivanje udruge u demokratskom društvu nema i ne smije biti nikakvih većih zahtjeva ni prepreka. Četvrto, preko djelovanja u civilnom društvu ujedinjujemo se, civilno društvo djeluje integrativno jer moramo raditi zajedno s drugima da bi se naš glas čuo.
RAZVOJNI PUTEVI
Civilno društvo u Hrvatskoj, kakvo je tu stanje, jesmo li tijekom 27 godina nezavisnosti RH uspjeli razviti i izgraditi civilno društvo i institucije civilnog društva prema demokratskim standardima EU-a i Zapada?
- Vlada je 1998. uspostavila Ured za udruge, što je bilo ključno za stvaranje povjerenja i konstruktivnog dijaloga između hrvatske Vlade i nevladinih organizacija. Sabor je 2002. donio Zakon o priređivanju igara na sreću i nagradnih igara (danas Zakon o igrama na sreću) kojim je regulirano da 50 % godišnje i mjesečne naknade od priređivanja igara na sreću u kasinima, od igara klađenja, igara na sreću na automatima i lutrijskih igara na sreću ide za programe organizacija koje promiču razvoj sporta, pridonose borbi protiv zloporabe droga, bave se socijalnom i humanitarnom djelatnošću, bave se osobama s invaliditetom, tehničkom kulturom, kulturom, izvaninstitucionalnom naobrazbom i odgojem djece i mladih, pridonose razvoju civilnog društva. Republika Hrvatska je 2003. posebnim zakonom osnovala Nacionalnu zakladu za razvoj civilnoga društva kao javnu mješovitu zakladu sa svrhom promicanja i razvoja civilnoga društva u Republici Hrvatskoj. Budući da je Ured za udruge jedan od Vladinih ureda, te zbog svoje bliske povezanosti s Vladom nema dovoljno neovisnu poziciju, uspostavljena je Nacionalna zaklada. Godine 2011. RH je osnovala zakladu Kultura nova radi razvoja civilnog društva u području suvremene kulture i umjetnosti. To su samo neki od kamena temeljaca godinama pomno izgrađivanog hrvatskog sustava podrške organizacijama civilnog društva, zahvaljujući kojemu je Hrvatska već gotovo dva desetljeća primjer ostalim zemljama regije Jugoistočne Europe i zbog toga trebamo biti ponosni. Primjerice, pogledajmo web-stranicu Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva - kalendar natječaja objavljuje se godinu dana unaprijed, tako da udruge mogu planirati kada će pisati neki projektni prijedlog i znaju sve rokove, priložena je sva natječajna dokumentacija, svaka udruga kao potencijalni prijavitelj ima unaprijed uvid u obrazac prema kojemu će njezinu prijavu bodovati procjeniteljsko tijelo, što će nositi koliko bodova, objavljuju se rezultati natječaja. Uz potpore za projekte, važno postignuće su tzv. institucionalne potpore kao višegodišnje potpore kojima udruge mogu pokriti troškove hladnog pogona. Više od 50.000 udruga u Hrvatskoj obavlja najrazličitije društveno važne djelatnosti, u velikoj mjeri preko volonterskog rada.
BOLJE LICE HRVATSKE
S kojim se sve problemima civilno društvo u RH suočava posljednjih godina?
- Nacionalno financiranje sve se više uvjetuje time da organizacija prijavitelj na javni natječaj već ima europske projekte i osmišljene programe samofinanciranja, što ima manjina udruga. Organizacije traže način da ostanu neovisne u svom djelovanju i zadrže svoju kritičku ulogu, ali istodobno da zadrže i javno financiranje. To je legitimno nastojanje i u njemu su organizacije inovativne, što pokazuju brojni primjeri.
Mnogi civilno društvo poistovjećuju s civilnim udrugama pa se onda provlače teze da takve institucije žive na račun poreznih obveznika, da je u udrugama (i općenito u civilnom društvu; Soros i dr.) previše politike, demagogije... Vaš komentar?
- Jedan svoj tekst objavljen u Jutarnjem listu 21. listopada 2017. Jurica Pavičić naslovio je "Da nije uhljeba i parazita, istina o Gazdi nikad ne bi izašla na vidjelo". U njemu pokazuje da su ključni akteri medijske deblokade financijskog kraha Agrokora bili neovisni novinari, funkcionalna javna kinematografija, mreža neprofitnih kina i "parazitske udruge", jer tržište i ostale društvene snage bez civilnog društva nisu u stanju samoregulirati moć velikog biznisa preko tržišne samokontrole. Nadalje, danas organizacije civilnog društva moraju imati razvijene profesionalne kompetencije pisanja projekata i transparentnog upravljanja projektima, od njih se očekuje ne samo da rade sa svojim korisnicima nego i da pridonose prijedlozima za formuliranje javnih politika u području kojim se bave. Hrvatska se u sferi socijalnih prava opredijelila za model tzv. kombinirane socijalne politike, u kojemu država nastoji financirati socijalne programe, a oni se odvijaju dijelom preko državnih i javnih ustanova, dijelom ih preuzimaju organizacije civilnog društva. Primjerice, Zajednica Saveza udruga osoba s invaliditetom Hrvatske okuplja 14 saveza udruga, svaki od njih pak okuplja desetke udruga, pomažu osobama s invaliditetom na tisuću načina i bez tih udruga većini osoba s invaliditetom život bi bio nemjerljivo, neusporedivo lošiji. Inače, 21. studenoga ove godine s kolegama Ivanom Šprajcom i Marinom Škrabalo na 10. konferenciji o društveno odgovornom poslovanju u organizaciji Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj predstavljamo naše istraživanje o dodjelama donacija i sponzorstava organizacijama civilnog društva od strane poduzeća u stopostotnom vlasništvu Republike Hrvatske. Istraživanje je pokazalo da ni jedno od tih poduzeća nije svoje akte i postupke doniranja u potpunosti uskladilo s relevantnom Vladinom Uredbom iz 2015., što znači da nije učinilo sve da se minimaliziraju mogućnosti koruptivnih radnji preko tih donacija. Te točke sustava podrške organizacijama civilnog društva treba unaprijediti, ti propusti nisu odgovornost organizacija civilnog društva.
Kad se sve uzme u obzir, kakva je budućnost civilnog društva u svijetu kakav je danas, krcat problemima, uključivo i eskalaciju desnice u EU-u?
- Agencija za temeljna prava Europske unije ove godine upozorila je na fenomen "prostora koji se sužava" - prostor slobode djelovanja organizacija civilnog društva za ljudska prava sve je ograničeniji. Rad u takvim organizacijama prekarne je naravi. Civilno društvo - to smo mi, građani, kada se samoorganiziramo i djelujemo na rješavanju društvenih problema koji nas muče. Npr. udruga Roda nedavno je Ministarstvu zdravstva uručila opise više od 400 građanki diljem Hrvatske o nehumanim praksama u pogledu zaštite reproduktivnog zdravlja žena u hrvatskim bolnicama. Roda je svoje učinila time što je u kratkom roku prikupila velik broj svjedočanstava građanki i snažno upozorila javnost na to. Idući koraci su na Ministarstvu. Civilno društvo ne može i ne treba zamijeniti političke stranke i demokratski izabrane predstavničke institucije, ali civilno društvo, odnosno mi građani, kada djelujemo organizirano, imamo nezamjenjivu ulogu u rješavanju nebrojenih društvenih pitanja. Osim toga, uloga organizacija civilnog društva treba biti usklađena s duhom Ustava, ono mora djelovati u skladu s najvišim vrednotama našeg ustavnog poretka iskazanim u čl. 3. Ustava. Ako djeluju usuprot njemu, nastojeći ograničiti postojeća prava manjinskih društvenih skupina, onda su to organizacije civilnog društva samo po formalnopravnoj registraciji, ali ne i u supstancijalnom smislu, po svom etosu. Naposljetku, želim reći da solidarnost koju hrvatski građani iskazuju svojim djelovanjem u više od 50.000 udruga diljem zemlje, a o čemu mediji izvještavaju neusporedivo premalo u odnosu prema intenzitetu, učestalosti i važnosti tih aktivnosti, jest bolje lice Hrvatske, ono najbolje što Hrvatska jest i što hrvatski građani svojim djelima žive.(D.J.)
SVEN MARCELIĆ
MIJEŠANJE POLITIKE JE SVEPRISUTNO
Kad govorimo o civilnom društvu u Hrvatskoj, možemo primijetiti da je njegova razvijenost snažno vezana uz različite ekonomske i demografske kategorije. Gustoća udruga građana tako je najveća u najrazvijenijim krajevima države kao što su Zagreb, Istra i priobalni pojas Dalmacije. S druge strane, ruralno stanovništvo puno je manje sklono udruživanju i ima puno manje udruga građana (mjereno brojem udruga na tisuću stanovnika).
Nadalje, civilno društvo jače je u onim dijelovima u kojima ima više visokoobrazovanog stanovništva i više zaposlenih u tercijarnom sektoru. Drugim riječima, civilno je društvo najrazvijenije tamo gdje je i Hrvatska najrazvijenija.Takva je situacija problematična zato što je jedna od osnovnih uloga civilnog društva da rješava probleme na lokalnoj razini i vrlo su često u zemljama zapadnog svijeta udruge one koje se bave malim, lokalnim i specifičnim temama koje su važne za zajednicu.Ukupno gledano, stanje civilne scene u Hrvatskoj nije loše, postoji više od pedeset tisuća registriranih udruga, za njihovo financiranje brine se niz institucija, kako financijski, tako i organizacijski, a civilni sektor i zapošljava nezanemariv broj ljudi. Ako ćemo gledati prema tim kriterijima, možemo smatrati da je ostvarena misao američkog sociologa Jeffreyja Alexandera da što je društvo demokratskije, to više omogućava različitim skupinama da definiraju svoje specifične načine života, a istovremeno i legitimira neizbježne interesne sukobe koji proizlaze iz njih. Naravno, Hrvatska ima i svoje posebnosti pa se tako jedan važan dio civilnog društva formirao oko ratne i poratne situacije, ali to je opet pokazatelj da civilno društvo odražava društvenu ukupnost.Ono što je u tako postavljenoj situaciji neizbježno je i političnost određenih udruga. Premda se velika većina članova organizacija civilnog društva bavi nepolitičnim ili bar ne deklarativno političnim pitanjima kao što su sport, različiti oblici kulture, obrazovna i socijalna pitanja, neke su ipak i aktivni politički akteri. To opet nije neuobičajeno, jer se u svim razvijenim demokracijama udruge itekako uključuju u politička pitanja, koja su im često i u samoj definiciji djelovanja. Ne treba zaboraviti da je snažan impuls civilnom društvu dan šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća, kad su ciljevi civilnog sektora bili izrazito emancipacijski i samim time politički, od ekoloških i antinuklearnih pokreta preko borbe za rasna prava do borbe za ravnopravnost spolova. Zato ne čudi da se i danas jedna važan dio političkog djelovanja u Hrvatskoj, ali i u drugim demokracijama, odvija upravo preko njih. S druge strane, i udruge su dale značajan obol razvitku hrvatske demokracije, unatoč ne uvijek prijateljskom raspoloženju, i pridonijele onome što indijsko-američki ekonomist i nobelovac Amartya Sen naziva vladanjem kroz diskusiju.S druge strane, visoka politika, nažalost, često kreira odnos prema civilnom sektoru koji bi trebao biti prije svega slobodan prostor kreiranja i promišljanja vlastitih interesa te provodi pritisak na one koji nisu u skladu s trenutnim ideološkim smjerovima. To je ujedno i najveći problem civilnog društva u Hrvatskoj, koje je ipak ostvarilo razmjerno visok stupanj funkcioniranja u onome što mu je osnovna uloga - udruživanje ljudi oko zajedničkih, često lokalnih i specifičnih, interesa. Nažalost, miješanje politike je u tom pogledu sveprisutno, čak i na razini malih lokalnih zajednica, pa tako redovito i na izborima za mjesne odbore gledamo kako liste redovito slažu najveće parlamentarne stranke, kao da se politička moć mora kapilarno prožeti kroz cijelo društvo. Stoga je i političko djelovanje udruga "političkije" nego što bi realno trebalo biti jer u državi u kojoj se (stranačka) politika miješa u sve razine često je i civilno društvo žrtva konfrontacije s visokom politikom ili pak akter podrške političkim udrugama s čijim se djelovanjem slaže.
Piše: Sven MARCELIĆ
MARKO KOVAČIĆ BORBA ZA DUŠE
Kao i drugi segmenti države i društva, i civilno društvo nije statična kategorija, već se mijenja ovisno o društvenoj dinamici i političkom kontekstu. Moje mišljenje je da je civilno društvo u Hrvatskoj u posljednjih pet godina prošlo kroz veliku tranziciju čiji kraj još nije došao.
S jedne strane, dogodio se preokret u prioritetima organizacija civilnog društva. Hrvatska je 2013. godine nakon dugih pregovora ušla u Europsku uniju. Upravo su organizacije civilnog društva odigrale važnu ulogu u trasiranju pojedinih elemenata pregovora Republike Hrvatske. Naime, od 2005., kada je Hrvatska službeno počela s pregovorima o pristupanju EU-u, brojne organizacije civilnog društva fokusirale su se na policy domenu, zagovarajući, lobirajući, agitirajući i koristeći tzv. conditionality mehanizam za postavljanje pojedinih prioriteta u normativne i policy dokumente.
OTUPLJIVANJE OŠTRICE
Ulaskom u EU, policy agenda prestaje biti primarna te se, pod utjecajem društvenih kretanja u Europi i svijetu, fokus vraća na društvene vrijednosti. Danas upravo svjedočimo svojevrsnoj "borbi za duše" između različitih vizija društva, jednog utemeljenog na tradicionalno-konzervativnoj filozofiji i njezinoj alternativi - svojevrsno liberalnoj koncepciji. Iako je jasno da je binarnost redukcionizam te da je više riječ o spektru, u javnom diskursu uvriježila se ta pomalo ograničavajuća distinkcija.Nastavno na to, valja reći da se u Hrvatskoj, u posljednjih pet godina, prostor civilnog društva otvorio prema inicijativama i udrugama koje prije nisu bile toliko prominentne. Riječ je o konzervativnim udrugama koje su postigle zapažen uspjeh, kako u aktiviranju određenog dijela društva, tako i u utjecaju na javne politike. Upravo ti konzervativni akteri prepoznali su civilnodruštvenu sferu kao prostor za ostvarivanje vlastite agende budući da je od samostalnosti Republike Hrvatske civilno društvo uglavnom bilo percipirano kao sfera udruga i inicijativa lijevoliberalne provenijencije. Ono što je jako zanimljivo jest način na koji su etablirane organizacije civilnog društva odgovorile na pojavu tih novih aktera koji su, uzgred rečeno, preuzeli i modificirali diskurs upravo tih tradicionalnih organizacija. Drugim riječima, konzervativni akteri civilnog društva oduzeli su monopol na ljudskopravaški diskurs dosadašnjim organizacijama koje se, moram reći, nisu snašle u toj promjeni. Osim toga, konzervativne inicijative i organizacije prvi su put u javnom diskursu počele koristiti modus operandi iskrivljavanja činjenica, plasirajući tzv. fake news i de facto odbijajući postulate znanosti. Time argumentirana rasprava u javnom diskursu postaje nemoguća jer kriterij kvalitete biva nemoguće postaviti. Velikim financijskim dotacijama iz inozemstva te političkom potporom konzervativnih stranaka, civilnodruštvena scena iz korijena se promijenila na način da su konzervativni akteri postali gotovo pa nezaobilazni dionici društvenog procesa i svojevrsni sukreatori društvenog mnijenja.Mislim da bi bilo nepravedno reći da civilno društvo u Hrvatskoj nije razvijeno te da je bitno drukčije od drugih država s kojima se možemo uspoređivati. Organizacije civilnog društva danas su utjecajni akteri koje se uglavnom konzultira u procesima donošenja javnih politika. Svjedoci smo brojnih građanskih inicijativa koje su se formile u cilju adresiranja i/ili rješavanja pojedinog društvenog problema, bilo na nacionalnoj ili lokalnoj razini. Iako i tu prostora za napredak ima prilično jer aktualna politika prema civilnom društvu nije adekvatna.Nota bene, već dvije godine Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva od 2017. do 2021. nije donesena, odnosno Ministarstvo rada i mirovinskog sustava se već duže vrijeme nije očitovalo o konačnom prijedlogu Nacionalne strategije, čime je onemogućeno slanje ovog ključnog strateškog dokumenta za razvoj civilnog društva u daljnju proceduru.Osim toga, nemoguće je ne spomenuti travestiju oko financiranja organizacija civilnog društva. Naime, još od Oreškovićeve vlade kad je donesena skandalozna Uredba o raspodjeli dobiti od igara na sreću koja je i sadržajno i proceduralno odstupala od uvriježenih demokratskih procedura (smanjivanje sredstava za pojedine sektore, posebice one koji imaju naoštriju oštricu usmjerenu prema Vladi) preko kašnjenja s imenovanjem upravnog odbora i upraviteljice Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva u mandatu premijera Plenkovića, neobjašnjenih kašnjenja i neotvaranje natječaja iz Europskog socijalnog fonda (primjerice i dalje se ne zna kad će i hoće li biti raspisan natječaj za tematsku os Građanski odgoj i obrazovanje koji je trebao ići prije gotovo tri godine), permanentna kašnjenja s objavom natječaja, pa i rezultata natječaja pri brojnim ministarstvima, marginaliziranja Vladina savjeta za razvoj civilnog društva, zabrinjavajuće antagonizirajuće izjave pripadnika vladajućih stranaka o civilnom društvu itd. Sve to pokazuje da Vlada, iako nominalno podržava civilno društvo, zapravo želi otupiti njegovu oštricu. Podsjećam da je upravo premijer Plenković tada novoimenovanoj ministrici Divjak, nakon dva prosvjeda koji su ukupno mobilizirali više od 75.000 ljudi diljem Hrvatske u svrhu potpore cjelovitoj kurikularnoj reformi, rekao da ne želi više ljude na ulici. Premda se ovo može shvatiti kao briga za obrazovanje, to bi bilo naivno ako se uzme u obzir sve već navedeno.
KOREKTIV VLASTIMA
Civilno društvo danas tako se suočava s egzistencijalnim pitanjima održivosti zbog nemara ili aljkavosti državne vlasti prema njemu, iako paradoksalno, neki sektori (primjerice socijalna politika) gotovo pa ovise o implementacijskim kapacitetima pojedinih organizacija civilnog društva.Udruge i građanske inicijative uistinu jesnu najvažniji entiteti civilnog društva bez kojih je nemoguće imati kvalitetnu demokraciju. Očekivati da će se svi složiti sa svim odlukama koje donosioci odluka predlože bilo bi iluzorno, dapače i opasno. Naime, potrebno je imati zdravo i vibrantno civilno društvo koje može biti korektiv nepovoljnih odluka za društvo od strane političkih elita. Posve je jasno da političkim elitama ne odgovara stalno propitkivanje, pa čak i stopiranje određenih javnih politika te je jednostavno lakše pasivizirati ih i/ili demonizirati. Ako nam je cilj opće dobro, onda moramo biti spremni čuti različita mišljenja. Samim time država mora osigurati okruženje u kojemu će se čuti glasovi različitih strana te onda, u cilju općeg dobra, odlučiti koju stranu poslušati. Etiketiranje pojedinih organizacija kao antihrvatske, šoroševske i drugim sličnim difimacijskim epitetima znak je pomanjkanja kvalitetne argumentacije. Vrijednosna neutralnost ne postoji i ne treba bježati od toga, ono od čega treba pobjeći je uništavanje opozicije institucionalizirane u civilno društvo jer takav pristup vodi samo u nedemokratske režime.Mislim da je budućnost civilnog društva usmjerena na postavljanje bitnih pitanja na društvenu i političku agendu te bivanje korektiva vlastima. Osim toga, državama je danas nemoguće ispuniti sva socijalna i ina obećanja i pružiti usluge te su brojne države osuđene upravo na entitete civilnog društva u tome. Mislim da su upravo brojni društveni problemi (odnos prema klimatskim promjenama, pitanje migracija, ugroza temeljnih prava, iskrivljavanje srži ljudskih prava) prilika za civilno društvo da opravda svoje postojanje permanentno upozoravajući na opasnost tih problema i mogućnost nuđenja alternativne dominantnim politikama.
Piše: Marko KOVAČIĆ