Svojom odlukom da kazni Iran novim paketom sankcija, još brutalnijim od prethodnih, kontroverzni američki predsjednik Donald Trump nije nikoga iznenadio. Bila je to točka na i njegove politike spram Bliskog istoka koja se temelji na snažnoj potpori američkim strateškim saveznicima u toj nemirnoj regiji, Saudijskoj Arabiji i Izraelu, ali i efektni čin nijekanja vanjskopolitičke ostavštine svog prethodnika Obame uoči odlučujućih izbora za Kongres.

Svrha ovih sankcija koje obuhvaćaju iranski izvoz nafte, brodogradnju, bankarstvo i zrakoplovni promet jest uništenje gospodarstva Irana, a Donald Trump njima želi kazniti vladu u Teheranu zbog potpore nasilnim ekstremističkim skupinama u regiji i jačanja svog vojnog potencijala. Da će sve krenuti nizbrdo bilo je jasno još u svibnju ove godine kada je američki predsjednik ostvario svoje obećanje da će se Sjedinjene Države povući iz sporazuma iz 2015. kojim se nastojalo ograničiti iranske nuklearne ambicije. Bez obzira na konkretne učinke na terenu i vanjskopolitičke odjeke ovih sankcija Donald Trump je njima odlučio poniziti svog prethodnika Baracka Obamu koji je učinio veliki napor da do spomenutog sporazuma dođe diplomatskim prisiljavanjem Irana na odustajanje od razvijanja nuklearne bombe i međunarodni nadzor njegovog nuklearnog programa.Govoreći u UN-ovoj Općoj skupštini u rujnu ove godine Trump je rekao kako "Iran širi kaos, smrt i uništenje" po Bliskom istoku. Objašnjavajući svoju vanjskopolitičku filozofiju nove američke samodostatnosti i unilateralizma Donald Trump kao da je posegnuo za već pljesnivim frazama pokojnog jugoslavenskog komunističkog diktatora Josipa Broza ističući kako je pravo Amerike da ide svojim putem u svijetu. Obraćajući se šarenom auditoriju u Općoj skupštini praćen podsmjehom dijela nazočnih rekao je i ovo: "Poštujem pravo svake nacije u ovoj dvorani da radi po svojim običajima, vjerovanjima i tradicijama. Sjedinjene Države vam neće reći kako da živite, radite ili koga da obožavate. Samo tražimo da zauzvrat poštujete naš suverenitet". Nažalost, nesuđeni novi predvodnik Pokreta nesvrstanih nije do sada nikome uspio objasniti dokle seže američki suverenitet, jednostavno se plašimo da on dopire do svačijeg praga na ovome svijetu. Dakle, živite vi po svom, ali naša je zadnja, ako prosudimo da ste nečime povrijedili naš suverenitet, kao da je to suptilna poruka koju je Trump odaslao s govornice na East Riveru. Srećom, kada je riječ o Hrvatskoj naši skromni interesi se ne protive strateškoj zamisli Sjedinjenih Država u ovom dijelu svijeta tako da se ne moramo bojati američkih bombardera, defolijanata, navođenih raketa i osiromašenog uranija. No, kako izgleda živjeti u sjeni američkog suvereniteta na Bliskom istoku to najbolje zna svaki prosječni stanovnik te uzavrele regije čiji je život pretvoren u pakao.Iran je glavni negativac, to nam želi poručiti američki predsjednik nakon što je neočekivanim ubacivanjem Rusije u ovu priču propao projekt Sjedinjenih Država, Izraela, Saudijske Arabije i Turske o političkoj rekompoziciji Bliskog istoka likvidiranjem Sirije i Iraka u korist tzv. Islamske države koja je sebe proglasila kalifatom. Cijelo vrijeme postojanja te maligne tvorevine utemeljene na načelima najekstremnije inačice političkog islama i salafističkog džihadizma, koju je u jednom trenutku Marinski korpus američke vojske naoružao hrvatskim pješačkim naoružanjem, postavljalo se pitanje kako je moguće da taj opaki režim sebe uspješno financira prodajom nafte. Odgovor je došao u trenutku kada su irački Kurdi najavili održavanje referenduma o neovisnosti. Tada su američki naivni saveznici ne samo dobili odbijenicu nego im je vrlo jasno poručeno kako ni u snu neće moći računati na korištenje usluga naftovoda koji započinje u Kirkuku u sjevernom Iraku, a završava u turskoj luci Ceyhan u Sredozemnom moru. Upravo je taj naftni koridor koji najvećim svojim dijelom prolazi kroz teritorij tadašnje američke saveznice Turske bio tajna uspjeha Islamske države. Podli plan potpore tom nakaznom režimu jedno je od najsramnijih poglavlja suvremene američke politike. Zato Iran kakav god bio s nefunkcionalnim i nedemokratskim teokratskim režimom i ne valja jer je pružio aktivnu potporu slamanju tog užasa. Osim što je postao žrtvenim jarcem američke unutarnje politike, Iran treba uništiti jer također smeta Izraelu koji želi u regiji biti monopolist kada je riječ o nuklearnom oružju, ali i zločinačkom režimu Saudijske Arabije koji nesmetano ubija novinare poput Džemala Kašogija u Istanbulu, ali i brojne civile u Jemenu, mahom šijite koji se nalaze na meti saudijskih intervencijskih snaga poslanih u tu zemlju s američkim blagoslovom i logističkom potporom. Rezultat te vojne kampanje je masovna glad u Jemenu milijuna tamošnjih ljudi koja baš nikoga ne briga uključujući i zapadne medije.Američki izlazak iz nuklearnog sporazuma te nametanje sankcija Iranu nije samo još jedan bahati čin predsjednika Donalda Trumpa koji će izazvati patnje običnih Iranaca te možda ugroziti svjetski mir nego i još jedan nož u leđa atlantskom partnerstvu. Naime, kao što je poznato europske zemlje nisu slijedile američki primjer i ostale su privržene potpisu na sporazumu iz 2015. (pacta sunt servanda), no europske tvrtke nalaze se pod američkim pritiskom da će i one biti sankcionirane, ako budu kršile američki embargo protiv Irana.Pravo je pitanje hoće li pod udarom sankcija opstati vladavina umjerenjačkog i reformističkog iranskog predsjednika Hasana Rohanija ili će se na vlast u Teheranu opet popeti nekakav radikal poput Mahmuda Ahmadinedžada nakon čega je sve moguće pa čak i rat s Amerikom te zatvaranje Hormuškog tjesnaca o čemu ovisi svjetska opskrba naftom. Trumpove sankcije protiv Irana još jednom su pokazale da su Americi važniji opskurni zahtjevi saveznika na Bliskom istoku od mišljenja političkih partnera u Europi. Dapače, on je spreman otići i korak dalje te čak oplesti sankcijama one europske tvrtke koje budu nastavile poslovati s Iranom. To nije ništa drugo nego čin neprijateljstva ili, ako hoćete, svojevrsnog rata. Potraje li Trumpova vladavina, ideja američkog soliranja mogla bi znatno potkopati ideju transatlantskog savezništva i međusobno udaljiti Ameriku i Europu, na štetu jednih i drugih. Bio bi to i snažan udarac ideji Zapada kao sustava zajedničkih vrijednosti.