Povremeno se u nogometnom eteru pojavljuju priče o osnivanjima nekakvih europskih superliga u kojima bi sudjelovali samo oni najbogatiji kontinentalni klubovi ili nas zasipaju idejama o Regionalnoj ligi u kojoj bi igrali klubovi s prostora bivše države. Priča o takvoj ligi već je pomalo izlizana, a i primjeri iz drugih sportova jasno pokazuju kako je ona zapravo posve nepotrebna. No, posljednja glasina koju je plasirao Football leaks uzdrmala je nogometnu Europu.

Taj izvor tvrdi, što su, naravno, prenijeli svi relevantni europski mediji koji se bave nogometom, kako će se 2021. godine formirati Superliga u kojoj će zaigrati 16 najbogatijih europskih klubova te da će UEFA-ina Liga prvaka postati stvar prošlosti. Naravno, ne treba naglašavati kako bi osnivanje takvog natjecanja značilo kraj odnosa u nogometu koje poznajemo danas. Iskreno, bila bi to čista katastrofa za FIFA-u, za UEFA-u, za nacionalna prvenstva, ali i za reprezentacije. Zapravo, nastao bi pravi mali rat jer čisto sumnjam kako će svjetska i europska krovna nogometna organizacija osnivanje takvog natjecanja gledati prekriženih ruku i ne poduzeti konkretne korake. Koliko elitizacija može biti štetna vidjeli smo na primjeru košarke gdje FIBA i ULEB vode otvoreni rat u kojemu najviše gubi - košarka.Naravno, ideja za osnivanje takve lige došla je iz SAD-a, gdje se vrijednosti mjere isključivo u novcu. Potencijalni američki investitori u europskom nogometu vide zlatni rudnik, a da pri tome uopće ne mare za tradiciju i sustav vrijednosti u nogometu koji je trenutačno na snazi. Ne kaže se uzalud kako novac prolazi i tamo gdje svrdlo ne može, ali eventualno pokretanje takvog natjecanja iza sebe bi ostavilo milijun otvorenih problema. Čak se usuđujem reći kako bi u nogometnom poretku zavladao ozbiljan nered u kojemu bi jedina žrtva bila sama igra, ali bi negativne posljedice bile još dalekosežnije. Problem bi vrlo vjerojatno poprimio i političke konotacije jer bi europske države gubile na porezima, potencijalno bi moglo zavladati nezadovoljstvo narodnih masa jer nogomet nije samo, kako mu se tepa, najvažnija sporedna stvar na svijetu. On je jedna od najvažnijih stvari na planetu i zato ga se mora sačuvati u ovom obliku koji postoji danas. Amerikance jednostavno ne zanima temelj na kojemu nogomet počiva, a to je tradicija i rivalstvo. U SAD-u su profesionalni klubovi obične franšize koje mogu i ne moraju biti vezane uz određeni grad. Ako vlasnici nisu zadovoljni infrastrukturom koju im nudi grad ili ako su nezadovoljni posjetom stadionima ili dvoranama, jednostavno se presele negdje gdje im se nudi više novca i bolji uvjeti. Nadalje, u SAD-u se mladi igrači stvaraju kroz školski i sveučilišni sport, nema kupoprodaje igrača, a samim time ni odšteta pri transferima. Kod njih su temelj razmjena ili draftovi na kojima klubovi biraju igrače prema utvrđenom redoslijedu, ali postoji kontrola potrošnje novca za plaće kroz sustav "salary cupa" koji, recimo, Europa ne poznaje. Dakle, posve je drugačiji način funkcioniranja sporta i promišljanja u odnosu prema europskim navikama i pravilima. Zato Europa mora udružiti snage - sportske, političke i institucionalne - kako bi se othrvala konačnoj elitizaciji nogometa. Osnivanje eventualne Superlige sigurno bi donijelo daleko veću štetu nego korist, a to se čak odnosi i na klubove koji bi bili unutar tog natjecanja. Već sada postoji suficit velikih utakmica u Ligi prvaka, a Superliga bi ga samo dodatno pojačala.Zapravo sam siguran kako ta ideja ni u ovom navratu neće proći. Prije svega jer bi ona ozbiljno ugrozila nacionalna prvenstva i reprezentativni kalendar. Svjedoci smo kako u košarci igrači koji igraju u ULEB-ovim natjecanjima nisu participirali u kvalifikacijama za SP koje vodi FIBA. Nešto slično bi se dogodilo i u slučaju osnivanja Superlige. Ili bi FIFA i UEFA odgovorile zabranom nastupa u natjecanjima pod njihovom ingerencijom igračima i sucima koji bi participirali u Superligi ili bi klubovi koji su unutar nje sami spustili rampu igračima kada su u pitanju reprezentativne akcije. Druga strana medalje su rivalstva između klubova u nacionalnim prvenstvima koja ne bi ni približno tako emocionalno bila izražena u Superligi. Upravo su ta snažna rivalstva i važnost osvajanja nacionalnog prvenstva jedan od temelja na kojima počiva nogomet. Europska natjecanja su u početku bila zamišljena samo kao bonus onim najboljima u svojim domaćim ligama. No, s vremenom su prerasla u ovo što imamo danas, i to opet samo zbog novca. Ni današnji sustav Lige prvaka nije idealan, ali se išlo "niz dlaku" bogatima kako bi im se omogućila veća zarada. No, toj pohlepi nema kraja i zato se stalno provlače priče o nekakvim superligama. Možda je to i alat kojim se FIFA-u i UEFA-u tjera na izdašnije nagrade koji je dosad bio uspješan.Naime, svaki put kada bi se pojavila nekakva priča o ligi za bogate, UEFA bi modificirala sustav u Ligi prvaka i pojačala nagrade. Međutim, i tim bi se ucjenama već jednom moralo stati na kraj jer će se prije ili kasnije dogoditi trenutak u kojemu će UEFA izgubiti mogućnost manevarskog prostora. Međutim, čvrsto sam uvjeren kako čelnici krovnih nogometnih organizacija već imaju pripremljen plan kako odgovoriti na eventualno formiranje tih paraliga. I zato sumnjam kako će se one i dogoditi. Bar ne u dogledno vrijeme jer od sustava koji u nogometu vlada danas previše raznoraznih "parazita" ima golemu korist i teško je vjerovati kako bi je se odrekli bez "ispaljenog metka". Na kraju dana, vrlo je vjerojatno kako bi ta Superliga na koncu pojela samu sebe jer bi jednostavno bila - dosadna. Kada je nogomet u pitanju, definitivno nije u novcu sve, a to je najbolje pokazala Hrvatska na World Cupu u Rusiji, zar ne?