Zagreb, Rijeka, Varaždin, Virovitica kazališta su u Hrvatskoj s kojima je Samo M. Strelec (Ptuj, 1966.) bezbroj puta surađivao. Premda se s njegovim redateljskim rukopisom upoznala i pubilka u Beogradu, ali i u Grazu i Trstu, u Hrvatskoj istočnije od Virovitice nije postavljao komade na kazališne daske. Sve dok mu aktualno vodstvo osječkog HNK-a nije ponudilo suradnju koju nije mogao odbiti. Od sutra će osječka publika moći ocijeniti kako je gost iz Slovenije pročitao Emeta Ivane Šojat. Praizvedba je u subotu, 10. studenoga, u 20 sati.

Jeste li odmah znali čime vas kane namamiti u Osijek?
- Kada ga pozovu na suradnju, redatelj si umišlja da je potreban, dobar, da je netko njegov posao vidio i pomisli kako će sigurno dobiti neki dobar komad Ibsena, Strindberga, Shakespearea.

A onda ga stvarnost demantira?
- Onda nastupi brutalna realnost i kažu ti da ćeš režirati Emeta, a ti ne znaš ni tko je Ivana Šojat! Iako ne znam hrvatski baš tako dobro, pročitavši komad, pristao sam režirati ga jer sam osjetio da u tekstu ima duboka humana nota. Prihvatiti na neviđeno nije dolazilo u obzir. Prije toga sam nešto režirao u Ptuju i Gavelli pa mi se baš - iskreno - nije radilo. Trebalo mi je odmora i nisam htio prihvatiti nešto samo da bih radio, daleko od kuće - a već me pola godine nije bilo i k tomu gdje nikoga ne poznajem. Jednostavno, nije bio pravi trenutak.

Pokazalo se da je Emet vrijedan dolaska?
- Da, vidio sam velik izazov u tom, jer još nikada nisam radio dramatizaciju, uglavnom su to već drame. Ovdje sam na dramatizaciju Maje Gregl morao "smišljati" režiju. Cijelo sam ljeto na moru čitao kao prvoškolac.

Praizvedba je uvijek redateljski izazov, pun zamki. Može biti boom ili debakl, nemate se za što uhvatiti, čak ni za promašene inscenacije.
- To je točno, no ako ćemo biti iskreni - druga je strana te medalje da je zbog svega toga sve još uzbudljivije! Defloracija je ružna riječ, no ide uz ovaj komad. Ništa ne znaš, sve je potpuno novo i na neki način oslobađa.

Od prvog čitanja do premijere dug je bio put. Jeste li zadovoljni svojim dijelom posla?
- Razmišljam trebam li to iskreno reći, jer ću zvučati egoistično, no jesam, zadovoljan sam, u pozitivnom smislu.

U ranoj je fazi vaše viđenje Emeta dobilo etiketu senzibilnoga. No, s obzirom na brutalnu tematiku, bilo je ili tako, čistom emocijom, ili grubo, čizmom.
- Kada pogledate predstavu, shvatit ćete da je ne bi bilo bez glumaca. Nikada predstava i ne može biti bez njih, jer oni izlaze na pozornicu, ali oni tamo mogu doći s više redateljskih uputa, odluka što i kako napraviti. Vanjska režija može biti jako vidljiva i čitljiva, što može u konačnici biti i dobro, no ovdje mislim na to da su glumci sukreirali proces od početka. Uzeli smo knjigu i dramatizaciju te počeli osmišljavati priču, jer autorica piše zanimljivo. To nije literatura s linearnom pričom, u čemu i jest čar pisanja Ivane Šojat, koji je vrlo poseban. Tu posebnost trebalo je pronaći i na pravi ju način prezentirati. Istkali smo to tkanje s glumcima. U pravu je intendant, za ovo treba imati senzibilitet i ne gaziti glumce, jer tada ništa ne izraze. To je kao da ideš u vrt, nešto je počelo nicati, klijati, a ti sve ili pogaziš čizmom, ili, pak, previše zalijevaš pa sve probuja, izraste kako ne treba. Opcija je i da počupaš prerano ili da se biljkom ne baviš uopće pa opet ne valja.

Koliko sam čula, vi s tim vrtlarenjem nemate nikakvih problema. Kod vas je sve umjereno i sve buja.
- Da, da, ja sam po zanimanju vrtlar. Sve je ekološki i biološki, bez puno otrova. (SMIJEH)

Nadamo se da ste u ovom vrtu uzgojili neke egzotične orhideje. Kako vam se Osijek svidio?
- Nevjerojatan je to grad. Posao od mene traži pozorno gledanje i slušanje ljudi, a hobi mi je fotografiranje gradova. Mnogo vremena provodim sam i imam vremena. Osječka je secesija, priroda uopće, divna. U Ptuju je ove godine mnogo drveća brutalno posječeno. Imam osjećaj da je ovdje na visokoj razini svijest o ekologiji. Osijek je jako zelen i lijep grad, nije prevelik. Divan mi je trg u Tvrđi.
Ne moramo strahovati da ćete odbiti novu suradnju ako vam ju ponude?! Kakva ćete iskustva ponijeti iz Osijeka?
- Kazališnu suradnju ili za vrtlarenje? (SMIJEH) Ponijet ću iz Osijeka najljepša moguća iskustva, ovo mislim bez ikakvoga dodvoravanja. Rekao sam već da sam sȃm sebe iznenadio, priznajem, ali i samosvjesno mogu reći da sam doista sretan. Imao sam super ljude u glumačkoj podjeli. Ravnatelj Drame Miroslav Čabraja napravio je glumačku podjelu, jer ja ovdje nikoga nisam poznavao prije. Imam ja kolega po Hrvatskoj, od Dražena Ferenčine do Mirana Hajoša iz Virovitice, koje sam mogao pitati. Kada sam dvojio trebam li prihvatiti ponudu doći u Osijek - grad koji mi se činio kao da je na kraju svijeta, to kažem jer nisam bio istočnije od Virovitice - Zagrepčani su mi govorili: vidjet ćeš da je u Osijeku super, samo idi, bez straha. Ipak, sve se poklopilo i ispala je jako lijepa suradnja, čak i izvan kazališta i predstave. Volio bih jednom suprugu i dijete dovesti ovamo. Ja sam se u Ptuju bavio građanskom inicijativom, zelenim akcijama. Bio sam u Kopačkom ritu i moram reći da je to nevjerojatno uređeno, na visokoj razini. Bez imalo patetike, oduševljen sam. Mlad sam i nadam se da će me još netko zvati, do mirovine moram još nešto napraviti. (SMIJEH)
Imate li tremu od premijere?

- Ne! Jako volim gledati predstave s ljudima, zanima me što će i kako biti. Tremu imam s glumcima, tijekom rada, kada svojim suradnicima pokazujem svoj donji veš, gaće, intimu, ono što te osobno zaokuplja i zanima. Taj dio je bolniji, premijera je formalnija nervoza koja je neizbježna.

Rekli ste da ste zadovoljni, a onda i trema može biti samo pozitivna?!
- To je krajnje uzbuđenje, kao prije porođaja. I Bogu hvala da je došlo, jer smo već svi nervozni.

Narcisa Vekić