Posljednji u nizu proznih tekstova Jasne Horvat roman je Atanor, objavljen u travnju 2017. Premda je objava pozdravljena na prošlogodišnjoj Kreativnoj riznici Ekonomskog fakulteta u Osijeku, prvo javno predstavljanje doživio je u Studijskog čitaonici GISKO-a.
Povod za predstavljanje Mjesec je hrvatske knjige, koji je ove godine u znaku glagoljice, a kako je Jasna Horvat hrvatska književnica koja u svoje književne tekstove ugrađuje nadahnuće glagoljicom, predstavljanje Atanora bilo je prilikom doznati je li glagoljica prisutna i u ovom.
Predstavljanje je moderirala Ivana Rab Guljaš, a o književnim odlikama teksta govorila je pogovarateljica Milica Lukić, sveučilišna profesorica i prodekanica Filozofskog fakulteta u Osijeku, naglasivši kako je opus Ars Horvatiana "sada već usložnjen i razgranat te uglavljen u model teorije sustava, a izrastao iz autoričinih književnoprojektnih laboratorijskih zadataka s izvorištem u različitim znanostima."
Pametne knjige igračke
Milica je Lukić uočila kako je vlastiti opus Jasni Horvat postao temeljnim izvorom inspiracije, ali i da među svojim brojnim nadahnućima podjednako često poseže i za znanošću i za umjetnošću te citirajući izvore svojih nadahnuća vješto koristi postmodernističke strategije kojima proizvodi pametne knjige igračke. Prelistavajući Atanor, ukazala je na brojne QR kodove kojima je ispremrežen tekst te zaključila kako je roman istodobno književno vrijedna proza, leksikon kemijskih elemenata, eksperiment za propitivanje književnih potencijala, kao i tekst za višestruka, raznovrsna čitanja.
Da je doista riječ o rijetkom književnom eksperimentu u kojemu je periodni sustav elemenata ponio pripovjednu strukturu potvrdila je Josipa Mijoč – autoričina dugogodišnja suradnica na EFOS-u, ali i jedna od junakinja romana, koja svojim životopisom izgrađuje kemijski element francij. Josipa je Mijoč izjavila da joj je ulogu junakinje donijela prestižna suradnja s Jasnom Horvat ostvarena u polju kvantitativne ekonomije i svakim danom sve više u polju kreativne industrije. Prinosi koje zajedničkim snagama ostvaruju u znanosti prelijevaju se i u umjetničke pothvate Jasne Hovat, koji svojim duhovnim temema čitateljima omogućavaju daleka misaona i književna putovanja.
Jasna je Horvat podsjetila kako su znanost i umjetnost združene od njihova postanka te kako je Atanor okvir za čitanje njezinih osobnih naklonosti, izbora i zaokupljenosti.
- Jasna je Horvat svojedobno izjavila kako se obraća zahtjevnijim čitateljima, utvaram si kako sam među njima. Ovdje, za razliku od ostalih sudionica predstavljanja, govorim s komotne pozicije tzv. običnog čitatelja. Kako sam joj se povjerila pri upoznavanju, još od Pisma u pismu u otvorenom sam dijalogu s njezinim književnim djelima, napose baš s Pismom u pismu, jednom od mojih "The Knjiga". Kad je o Atanoru riječ, s Jasnom dijelim biografsku činjenicu da smo obje kćeri kemičara. Naime, moji su roditelji to svoje zanimanje često prenosili iz svoje poslovne u privatnu stvarnost, zbog čega mi se Atanor činio toliko bliskim, poznatim i razumljivim već na prvo čitanje. Primjerice, Jasna je svojim junacima dala imena po kemijskim elementima, čime je determinirala i njihove karakterne osobine i njihove postupke. Moja mama često čini baš to – koristi kemijske elemente kao metafore. Osim toga, životne situacije, odabire i odluke često ostvaruje kao da se drži periodnog sustava i formula, precizna kao da koristi instrumentarij iz laboratorija. Tata je, pak, bio kemičar/alkemičar koji je proizvodio nevjerojatne količine "pogonskih goriva" za naše pojedinačne atanore i za našu obiteljsku kozmičku peć. Dakle, potpuno se slažem s Jasninim tatom Perom Horvatom kada kaže: "Uvijek je sve povezano, samo je pitanje što je kome poznato" - istaknula je Ivana Rab Guljaš, čija je druga poveznica s romanom "snažna melankolija" koju, prema njezinoj junakinji Sunčici Davorki Završnik, posjeduju tiskane knjige i novine, a treća vjera u kemiju odnosa, i to ne u smislu često izgovarane floskule "između njih ima kemije", nego vjera u istinsku povezanost ljudi koji nesebično dijele i prožimaju proizvode kemijskih procesa (svakodnevnoživotnih, znanstvenih, umjetničkih) u vlastitim atanorima.
Neosporna filmičnost
- Kako sam i filmski kritičar, četvrto je moje sidrište u Jasninu romanu vezano uz njegovu neospornu filmičnost i televizičnost. Zamislite TV seriju koju bi prema Atanoru režirao, primjerice, David Lynch. Ne zvuči loše, zar ne? Peti je razlog moje fascinacije činjenica kako taj zahtjevni roman uspijeva biti knjigom igračkom svima nama, dosljednim zaljubljenicima u tisak (unatoč preljubničkom odnosu s novim tehnologijama). Atanor, kao i druge Jasnine knjige, treba posjedovati jer ih valja svako malo otvoriti - i nalaziti u njima do tada neotkriveno - kaže Rab Guljaš, komentiravši kako je rijetkost imati priliku razgovarati s junakinjom romana, koja je uz to i kemijski element (francij, radioaktivan element).
- Uloga koju mi je namijenila autorica u romanu nimalo nije jednostavna jer nisu ni naše uloge u stvarnom životu. Obje jedna drugoj igramo nekoliko važnih uloga, a kada sve sažmem što činimo, objema nam je zajednička istraživačka radoznalost. To ne znači da se slažemo oko istraživanja. Svjedočiti kao suradnik znači sudjelovati, ali bojim se da književnici i istraživači ne pitaju svoje junake žele li biti dijelom romana, već da se te suradnje događaju! Ono što je meni autoričina književnost otkrila, nove su dimenzije, nova kemija, koju sam mogla sjajno povezati, nadovezati na ekonomiju, statistiku, kvantitativnu ekonomiju. Tako se u konačnici dogodila i Kreativna riznica. U istraživanjima ova povezivanja radimo zajedno, a u književnosti vam se dogode uloge. Tako sam ja u romanu unaprijeđena u kemijski element – i to onaj radioaktivni. A jesam li vjerodostojna? Teško je suditi iz moje perspektive jer je i meni bilo iznenađenje kakvom me autorica vidi. Nisam očekivala da sam radioaktivni element, ali to ima određeno značenje. To je dio autobiografskog zapisa naše autorice, jer nisam izmišljen lik, vjerodostojna sam u suradnji s autoricom - kroz smiješak ističe doc. Mijoč, dodajući kako poglavlje nije veliko, ali je njime stavljen prevelik teret na leđa francija: on zna gdje je nestala glavna junakinja.
U povodu Mjeseca hrvatske knjige, Knjižnica EFOS-a i voditeljica Jasminka Mihaljević postavile su izložbu Život glagoljice. Prostor EFOS-a, nakon katedrale u Zagrebu, drugi je po veličini zatvoreni prostor u Hrvatskoj oslikan glagoljicom. Prostorom će (12. studenoga u 13 sati) voditi Jasna Horvat i Josipa Mijoč, autorice murala meandrirane glagoljice.