Kultura
PRAIZVEDBA “EMETA” 10. STUDENOGA U HNK-U

Šojat: Zvučim uvlakački, ali Samo me oborio s nogu
Objavljeno 8. studenog, 2018.
Osim režije 52-godišnji Slovenac Samo M. Strelec potpisuje i scenografiju

Vezani članci

MATEA & ANTONIO U “EMETU”

Ovo je priča svakog od nas

Nedugo nakon prve premijere (također praizvedbe - Richarda III. Grbavog Damira Mađarića) i 15-ak dana prije Bizetove Carmen u osječkom je HNK-u već spremna nova predstava. U subotu, 10. studenoga, u režiji će Same M. Streleca biti praizveden Emet Ivane Šojat. Bila je to prigoda da autorski i glumački ansambl, kao i vodstvo HNK-a, predstave proces i iskažu svoje planove i očekivanja.

Intendant Božidar Šnajder odmah je na početku evocirao 2012., kada su (također na isteku njegova tadašnjeg mandata) postavljali Unterstadt iste autorice, predstavu koja je u režiji Zlatka Svibena postala uistinu antologijskom kada je o ovom kazalištu riječ. Na tragu je toga, kaže Šnajder, svoj radni vijek zaokružiti još jednom domaćom praizvedbom. Prvotno je planirao da to budu Agregatna stanja, no izbor je u konačnici pao na zbirku kratkih priča Emet. Slovenski redatelj Samo M. Strelec na ponudu osječkog HNK-a nije pristao na prvu, prije nego što je knjigu pročitao, no pročitavši ju, javio je da pristaje na suradnju. Prvi mu je to put da surađuje s kazalištem istočnije od Virovitice.

- Ne znam hoće li i ova biti antologijska, no uvjeren sam da će biti gledana. Vjerujem u predstavu jer vjerujem u protagoniste. Ovo se kazalište može pohvaliti trima naraštajima glumaca, koji se međusobno uvažavaju i dopunjuju - zadovoljan je Šnajder.

Zadovoljan je bio i redatelj Strelec shvativši da se radi o posebnoj tematici i da se u riječima Ivane Šojat krije mnogo humanosti. Bilo je to dovoljno da pristane na suradnju u gradu u kojem nikada nije bio i u kazalištu u kojem nikoga nije poznavao. Stoga je i podjelu prepustio ravnatelju Drame Miroslavu Čabraji. Osim režije 52-godišnji Strelec potpisuje i scenografiju jer su, kako kaže, prostor i vrijeme jedna kategorija.

- Ovo je suptilan posao, za koji s druge strane treba imati otvorene ljude, ne samo umjetnike, jer su u pitanju osjetljive, neopipljive stvari - kaže redatelj, koji je sve to uspio spojiti pa se danas smije, ne plače.Za razliku od njega, strah i paniku osjećala je autorica, veću nego kada su prije šest godina postavljali njezin Unterstadt. Tada su kalkulirali kako cijelo stoljeće smjestiti u predstavu a da ne traje predugo i da ne bude nešto od čega će publika zazirati.

- U ovom procesu sve počiva na glumcu. Dobro su Matea i Antonio u intervjuu za Glas Slavonije rekli da je ovo priča u kojoj će se mnogi prepoznati, priča svakoga od nas. Znam da će ovo zvučati uvlakački, no Samo me oborio s nogu - zadovoljna je autorica. Razlog je u tome što je tekstu i predstavi pristupio na duhovnoj razini, a glumci su na sceni doživjeli metamorfoze. Neki su utjelovili uistinu užasne likove, poput Davora Panića, na čemu mu Ivana Šojat od srca čestita. Kao i Mateji Grabić Ćaćić, koja utjelovljuje lik Lucije i stup je oko kojega se sve gradi.Jako je Ivana Šojat ovaj put sretna jer, za razliku od Unterstadta, zna što ju čeka.

- Bit će ovo predstava prekretnica u pristupu. Nije bilo nedoumica: što je pisac htio reći - sa smiješkom dodaje autorica, nakon koje je Šnajder ponosno nastavio istaknuvši zadovoljstvo što prepoznaju kvalitetu koju imaju - u kući. Odnosi se to i na Ivanu Šojat, ali i na Igora Valerija, koji je i ovaj put glazbeni suradnik, ali i na Tomilava Kobiju, oblikovatelja svjetla.Kako kaže Valeri, Samo M. Strelec vratio je izvorni teatar, teatar koji je živ i kao takav ima koncepciju koja zahtijeva živog glazbenika. Istaknuo je Igor Valeri i važnu ulogu mladog glumca i glazbenika Lina Brozića, koji posjeduje silan senzibilitet za scenu. U predstavi su istaknuli glazbeni minimalizam.Krešimiru Tomcu (1994.) ovo je prvi samostalni i prvi profesionalni kostimografski projekt, a prije njega surađivao je na brojnim predstavama. Trenutačno je student diplomskog studija Kostimografija na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Zahvalan je mladi Virovitičanin i na pruženom povjerenju i kreativnoj suradnji.Tekst je dramatizirala Maja Gregl. Ulogu Bake igra Ljiljana Krička Mitrović, Mama je Anita Schmidt, Magdalena, čudna gospođa bit će Ivana Gudelj Tešija, Aleksandar Bogdanović glumi Tatu, Davor Panić Djeda, Armin Ćatić inspektora Mustapića, Antonio Jakupčević je Franjo i Marijan, Lino Brozić je pomoćnik, a Zrinka Stilinović susjeda.

Narcisa Vekić
I glave i srca na pravom mjestu
Gost iz Slovenije, redatelj Samo M. Strelec (rođen 1966. u Ptuju, gdje i danas živi i radi), napomenuo je kako je Miroslav Čabraja odradio dobar posao s podjelom uloga. Svjestan je da umjetnost ipak ne može mijenjati svijet, ali se nije odlučio za uključivanje u neku političku stranku, nego za građansku inicijativu u rodnoj Sloveniji. Prema njegovim riječima, riječe je o tekstu koji se na daske može postaviti bilo gdje u svijetu. Oduševljen je onim što je i kako Matea napravila, puna dva sata noseći predstavu. Bez nje, kaže, ne bi ni bilo ove predstave. “Želim joj veliku karijeru”, naglasio je Strelec, pohvale uputivši i cijelom ansamblu, za koji kaže da ima i glavu i srce na pravom mjestu.

Jedini koji se ničega nije plašio, kako sam kaže, ravnatelj je Drame Miroslav Čabraja, jer zna s kakvim ansamblom ima posla. Dostigli su razinu na kojoj se ne bave realnim, nego nerealnim, što i jest uloga teatra i umjetnosti.

“Bavimo se svojom percepcijom stvarnosti i kazališta”, zaključio je Čabraja.

U ponedjeljak i utorak, 12. i 13. studenoga, reprizne su izvedbe Emeta, u 20 sati.
Šojat: Nema života onkraj istine
Emet na hebrejskome znači istina, a istina bez prvog slova premeće se u met, odnosno smrt. Bez istine smo mrtvi, a mrtvi govore samo istinu, jer ona je sve što duša sa sobom može ponijeti u onostrano.

Slikaricu Luciju koja slika anđele posjećuju njezini mrtvi koji je odvlače u prošlost kako bi istinom popunila mračne predjele zaboravljenog.

Ima u toj istini ubojstva, samoubojstva, ali i tragične, prerane i nagle smrti. U jezovitome ozračju obiteljske kuće mrtvi govore ono što se za života nisu usuđivali govoriti. Konačno se svi razgolićuju i stvari post mortem sjedaju na svoje mjesto, jer Istina poput zapisa u genima neprestano lebdi oko nas poput nerazgovijetnog šapta, a traume koje smo potisnuli um gnječe daleko od stanja u kojem smo ih racionalizirali.

- Zato nema života onkraj istine, onkraj glasa kojim bismo je objavili - piše Šojat.
10

likova gradi pomalo mračnu priču koju je napisala Ivana Šojat
gledana
bit će predstava, tvrdi Šnajder
Možda ste propustili...

HRT: NOVI KONCERT “U OZRAČJU TAMBURE”

Izvest će i “Meetup”

Najčitanije iz rubrike