Broj građana s kratkotrajno blokiranim računima i iznos njihovog ovršenog duga smanjuje se od početka izlaska iz recesije i više ne predstavlja sistemski problem. U skupini građana s dugotrajno blokiranim računima dominira mali broj velikih dužnika. Nakon provedbe Vladinih mjera udjel duga desetak tisuća najvećih dužnika pao je s ranijih 63 na oko 50 posto. Mjere su najviše pogodovale malobrojnim velikim dužnicima na teret banaka i sličnih velikih vjerovnika.

Sažetak je to najnovije analize Hrvatske udruge banaka (HUB) pod nazivom "Ovršeni dug (blokade) građana: Nakon Vladinih mjera", koju su u ponedjeljak predstavili direktor HUB-a Zdenko Adrović i direktor Arhivanalitike i ekonomski analitičar HUB-a Velimir Šonje. Ova analiza usmjerena je na mjere koje se odnose na otpis dugova i obustavu ovrha koje je Vlada donijela ovoga ljeta. Zakon o otpisu dugova fizičkim osobama stupio je na snagu 21. srpnja, a njime se predviđa otpis dugova do deset tisuća kuna građanima koje su blokirali država, jedinice lokalne i područne samouprave, ili pravne osobe povezane s njima. Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima na snagu je stupio 4. kolovoza, a njime je uvedena obustava ovrhe koja nije naplaćena tri godine, uz uvjet da u zadnjih šest mjeseci nije bilo nikakve naplate po toj tražbini.Šonje je kazao da je usporedbom podataka od 30. lipnja i 30. rujna utvrđeno da se kod duga građana do 365 dana, odnosno onih koji su kratkoročno blokirani, dug i dalje polagano smanjuje i nije zabilježena neka velika promjena. Njihov broj smanjen je u tom razdoblju s 45.114 na 41.187 ili 8,7 posto, a njihov dug s 1,23 milijardi, na 970 milijuna kuna. S druge strane, velika promjena dogodila se kod dugova starijih od 365 dana, kod kojih je zabilježeno smanjenje s 41,8 milijardi kuna na 17,1 milijardu, što je pad od 59 posto. No, kako napominje Šonje, mnogo je manji efekt kad se gleda broj deblokiranih ljudi. Tako pad kod dugoročno blokiranih iznosi 16 posto, s 279 tisuća na 233 tisuće osoba. Broj građana blokiranih do godine dana, ocjenjuje Šonje, kontinurano pada, a rezultat su pozitivne gospodarske aktivnosti, a ne mjera Vlade.Rezultat ovih procesa, kao i onih koji su im prethodili od sredine 2014. i početka izlaska iz krize, kaže Šonje, jest da se važnost banaka kao vjerovnika kontinuirano smanjuje. Napominje da su banke nekada imale dominaciju u pogledu vrijednosti ukupnih blokada - početkom izlaska iz krize to je iznosilo 59,1 posto, a prema zadnjim podacima to iznosi oko 35 posto. "Jedan od razloga zašto se to dogodilo jesu i mjere provedene ovog ljeta", kaže Šonje. Ističe da se najveći dio iznosa smanjenja dugoročnih dugova koji su blokirani odnosi na dužničko-vjerovničke odnose između banaka i velikih dužnika. Tako, kada se gleda udjel sektora vjerovnika u smanjenju iznosa ovršenih dugova, gotovo 50 posto otpada na banke, štedionice i kreditne unije. Kada se, pak, gledaju dužnici kojima su najviše smanjeni iznosi dugova, najveći dio odnosi se na dužnike čiji ukupan dug prelazi deset milijuna kuna. Bilježi se i značajan efekt rasterećenja od gotovo šest milijardi kuna, onih čiji su dugovi u rasponu od sto do 500 tisuća kuna, dok je vrlo malih dugova, onih do deset tisuća kuna, paradoksalno, došlo čak do blagog povećanja ukupnog iznosa blokada."Ne želim tvrditi da Vladine mjere nisu imale efekta (...), međutim, kada gledamo širu sliku, vidimo da su efekti Vladinih mjera u gotovo 80 posto slučajeva koncentrirani kod velikih dužnika", poručuje Šonje. Kaže da Vladine mjere od ljetos imaju velik statistički efekt, no on je suštinski upitan. Upozorava da će se veliki dugovi, koji su zbog odgode ovrha izišli iz statistika, pomalo vraćati, odnosno u sljedećim mjesecima iznos blokada će rasti. Šonje upozorava i da u takvim slučajevima prijeti pokretanje moralnog hazarda, što uključuje linearne otpise bez socijalnih kriterija, koristi za velike dužnike, slabiju financijsku disciplinu, kao i mogućnost zastare. "Nikada se više ne bi smjele primjenjivati mjere bez socijalnih kriterija, ovo društvo treba uravnotežiti kriterije socijalne solidarnosti i ekonomske i pravne efikasnosti", poručuje Šonje. Kaže da je to stvar pragmatike, jer ako nisu dobro regulirani odnosi dužnika i vjerovnika, rizici u sustavu su veći, a time su i kamatne stope veće, i to za one dužnike koji se tek zadužuju. "Favorizirajući stare dužnike, društvo zapravo seli teret troška rizika sa starijih dužnika na buduće, odnosno uglavnom mlade ljude (...). Moramo imati na umu da tu nema ‘besplatnog ručka‘, nego je uvijek riječ o nekoj raspodjeli", poručuje Šonje.Direktor Hrvatske udruge banaka Zdenko Adrović izvijestio je da je dug najvećeg pojedinačnog dužnika iznosio 404 milijuna kuna, dok najdulji dug datira više od osam tisuća dana. Upozorava da ti podaci pokazuju da su institucije slabe i da se "nešto nije moglo provesti". "Je li tome kriv institucionalni okvir, ili institucije sustava, to ne znamo, no pokušajte zaključiti sami. To su kurioziteti, ima ih naravno i mnogo drugih", zaključio je Zdenko Adrović.