TvObzor
ANSAMBL ZA RANU GLAZBU

Capella Zriniana
Objavljeno 2. studenog, 2018.

Zahvaljujući koncertu ansambla Capella Zriniana održanom u Galeriji Waldinger u sklopu Osječke glazbene srijede Osječani su uz decentnu glazbu toga razdoblja mogli čuti zaboravljene stihove Frana Krste Frankopana te dvojice velikih Zrinskih, Petra i Nikole.

Posve nepravedno i intelektualno neprilično govor o Zrinskima i Frankopanima postao je u nas isključivo dio domoljubnog i nacionalističkog narativa, i to već izumirućeg arhaičnog tipa. Iako nema hrvatskog sela ili grada koje nema ulicu nekog od ovih velikih ljudi, vojskovođa, državnika i pjesnika koji su obilježili hrvatsku povijest 17. stoljeća, o spomenutom trojcu ne znamo ništa niti nas to zanima. Tužna je to, poprilično gubitnička i sadomazohistička priča o našemu samozaboravu, gubitku svih iluzija i ambicija, ali i dubokoj identitetskoj krizi. Ipak, trojica spomenutih puno su bolje prošla od jednog Stjepana Radića kome su indolentni i nezahvalni Hrvati zaboravili 90. obljetnicu smrti koja se navršila u kolovozu ove godine.Jedan od onih koji nam je onemogućio laki zaborav je Igor Paro, umjetnički ravnatelj ansambla za ranu glazbu Capella Zriniana. Onaj koji je posebno dobro došao u Osijek makar i u svojoj poetskoj inačici, praćen zvukom teorbe ili barokne lutnje, je hrvatski ban i vojskovođa Nikola VII. Zrinski. On se 1664. probio duboko u otomanski teritorij sve do turske utvrde Ösek u južnoj Ugarskoj gdje je zapalio glasoviti drveni most koji je spajao današnji Osijek s Dardom. No, Zrínyi Miklós, kako ga nazivaju i puno bolje od nas pamte i štuju Mađari, nije bio samo puki ratnik koji je uspješno ratovao protiv Šveđana i Francuza u Tridesetgodišnjem ratu te Turaka u Hrvatskoj i Ugarskoj. Nikola VII. koji je s bratom Petrom dobio pristojno humanističko obrazovanje stigao je biti i pjesnik. Autor je glasovitog epa "Szigeti veszedelem", koji je na hrvatski pod naslovom "Adrianskoga mora sirena" prepjevao njegov brat Petar IV. Zrinski. To se djelo bavi se junačkom pogibijom njegova pradjeda Nikole IV. Šubića Zrinskog u Sigetu. Posrijedi je prvi ep u mađarskoj književnosti, a autor je često uspoređivan s talijanskim renesansnim pjesnikom Torquatom Tassom. Dvojica braće Zrinskih i mladi Frankopan oko sebe su okupljali intelektualni krug svojih sumišljenika (tzv. ozaljski krug) među kojima su bili i Katarina Zrinska, Pavao Ritter Vitezović, Ivan Belostenec i vjerojatno Juraj Križanić. Ondje su se kovale brojne vrlo zanimljive i za to vrijeme vrlo subverzivne ideje. Zrinski i Frankopani su izgubili svoje živote, imovinu i biološku supstancu (Austrijanci su ih iz osvete do zadnjeg poubijali, a njihove žene i kćeri doživotno zatočili u ženskim dominikanskim samostanima na sramotu tom tamničarskom redu) promičući projekt koja je bio začetak ideje samostalne Hrvatske. Vitezović je pisac prvog hrvatskog nacionalnog programa "Croatia rediviva" i preteča ilirizma, Belostenec je autor zadivljujućeg rječnika "Gazophilaciuma" i jezičnog koncepta, a Križanić je po današnjoj Rusiji i Ukrajini te bespućima Sibira kamo ga je ruski car protjerao propovijedao sveslavensko bratstvo…U toj priči izvrsno se snašao gitarist, lutnjist Igor Paro okupivši ansambl koji je prvi puta nastupio prošle godine na 47. Varaždinskim baroknim večerima, a Osječani su mogli uživati u njegovom glazbovanju na široj publici manje poznatima instrumentima epohe renesanse i ranog baroka. Svojim skladbama bili su predstavljeni Girolamo A. Frescobaldi, Gaspar Sanz, Alessandro Piccinini, Giulio Caccini, Bálint Balassi, Ferenc Barakonjyi, Vinko Jelić i dr. Paro je nastupio svirajući na teorbi, baroknoj gitari i citernu. Posebnu atrakciju činio je nastup mlade sopranistice Marte Schweiger koja je plijenila svojim glasom i izvedbom. Stihove trojice pjesnika tumačio je Zoran Kelava, a za neočekivani ekskurs u tradicijsku glazbu bio je zadužen Andrija Maronić na cimbalu. Nažalost, u Osijek je stigao tek dio ovog ansambla. Rana glazba i povijesno obaviještena izvedbena praksa nisu nepoznanice u Hrvatskoj, ali je njihova recepcija za razliku od velikog dijela Europe još uvijek ograničena mnogo čime pa i mizernim novcem koji se u Hrvatskoj izdvaja za kulturu na razini siromašnih afričkih zemalja.
Draško Celing
Možda ste propustili...