Kad se radi o brodogradilištima, konkretno pulskom Uljaniku i riječkom 3. maju, posljednjih tjedana i mjeseci stalno slušamo o lošem stanju u tim firmama. I dok se mogućnost za spas vidi u novom strateškom partneru, najavljuje se i stečaj kao jedna od varijanti, koju, međutim, radnici teško prihvaćaju i traže opetovano pomoć od Vlade.

S cijelom situacijom u vezi, jedno naizgled banalo pitanje, ali pretpostavljam da čitatelje zanima: kada se i zašto mora pokrenuti stečaj u nekoj tvrtki?- Stečajni postupak pokreće se kada postoji stečajni razlog. Dakle, sam stečajni razlog, kao financijsko stanje dužnika koje inicira pokretanje i vođenje stečajnog postupka, predstavlja pravno relevantnu činjenica da dužnik nije u mogućnosti trajnije izvršavati svoje dospjele zakonske obveze. Pitanje kada se dolazi u stanje insolventnosti nije na jedinstven način regulirano ni u doktrini ni u praksi, tj. kriteriji s pomoću kojih se utvrđuje insolventnost, postojanje stečajnih razloga i otvaranje stečajnog postupka razlikuju se među zakonodavstvima. Štoviše, ni MMF, Svjetska banka ili UNCITRAL koji se bave stečajnom regulativom, nemaju jasno stajalište koji je od financijsko-pravnih indikatora najprimjereniji za praktičnu primjenu. Stoga se kao opći i najčešći stečajni razlog za pokretanje stečajnog postupka uzima dužnikova trajnija nesposobnost za plaćanje (insolventnost) koja se manifestira u njegovoj obustavi plaćanja dospjelih tražbina te prezaduženost koja postoji ako je imovina dužnika pravne osobe manja od postojećih obveza.Što se tiče brodogradilišta Uljanika, 3. maja ili bio kojeg brodogradilišta, teško mi je govoriti o konkretnim situacijama jer nisam upoznat s mnogim specifičnostima situacije. Sintagma da je stečaj najgore rješenje je, nažalost, u hrvatskim uvjetima točna jer se stečajni postupak doživljava kao fatalni ishod, odnosno "smrt" trgovačkog društva. U pravnom smislu, stečaj je izvanparnični sudski postupak u kojemu se vrši kolektivno namirenje svih vjerovnika iz imovine insolventnog dužnika bilo kroz likvidacijski stečajni postupak, što je laički govoreći "smrt" trgovačkog društva, ili kroz neki model reorganizacije (stečajni plan ili predstečajni postupak).Izrada stečajnog plana vrlo je složen i kompleksan pravno-ekonomski projekt, no nije lak ni predstečajni posao?- Što se tiče predstečajnog postupka, kao drugog modela reorganizacije, on se pokreće u slučaju postojanja predstečajnog razloga. Tu je cilj, po uzoru na modele u europskim zakonodavstvima, pomoći subjektima koji su u osnovi financijski zdravi i imaju poslovnu perspektivu, ali im je glavna prepreka za dalji napredak nepovoljan odnos u bilanci. Dakle, primarni ekonomski postulat reorganizacije dužnika nalaže da vjerovnici stečajnim planom ili predstečajnim postupkom moraju primiti vrijednost koja je kvantitativno najmanje jednaka onome što bi primili tijekom stečajnog postupka koji kao krajnji rezultat ima likvidaciju, dakle brisanje ili "smrt" dužnika. Nažalost, moramo konstatirati da se modeli tzv. reorganizacije nisu pokazali uspješnima kao u europskom okružju. Zbog toga je hrvatski zakonodavac još 2011. za brodogradilišta i implementirao lex specialis, Zakon o uređenju prava i obveza brodogradilišta u postupku restrukturiranja koji bi regulirao navedenu problematiku prije i izvan stečajnog postupka. Ipak, ulaskom RH u punopravno članstvo EU-a (1. lipnja 2013.) stupio je na snagu novi, stroži Zakon o državnim potporama pa je danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestao važiti i Zakon o državnim potporama na koji se pozivao Zakon o uređenju prava i obveza brodogradilišta u postupku restrukturiranja. Drugim riječima, postrožena su pravila o državnim potporama. Uz ovakav osvrt također treba biti svjestan da stečaj brodogradilišta ima neke svoje pravne specifičnosti, odnosno da sustav u kojemu bi se takav stečaj provodio, u zakonskom smislu, ni izdaleka nije dovršen.Kad smo kod stečajeva u RH, kako smo se kao država, odnosno u ekonomskom i poslovnom smislu, nosili s tim problemom unatrag posljednjih 20 i više godina? Bilo je, naime, i dramatičnih situacija, ljudi su ostajali bez posla, završavali na ulici?- Hrvatski je zakonodavac nizom reformi posljednjih 20-ak godina pravnu regulaciju iz područja stečaja uskladio sa stečajnom legislativom zapadnoeuropskih zemalja te su stvoreni normativni preduvjeti za funkcionalizaciju stečajno-pravne zaštite (kraće trajanje stečajnog postupka, veće namirenje tražbina vjerovnika te niži troškovi postupka). Štoviše, paralelno s promjenama stečajnog okvira uređen je i Zakon o trgovačkim društvima, a izvršena je i reforma ovršnog postupka. Time se legislativno formirao zaokružen pravni okvir koji treba omogućiti ili restrukturiranje dužnika ili učinkovit izlazak s tržišta. Također, učestale promjene u stečajnom postupku vezane su i uz pokušaj osiguravanja socijalnog mira, posebice nakon što je velikom broju radnika prestao radni odnos otvaranjem stečajnog postupka nad njihovim dotadašnjim poslodavcem. Međutim, treba prihvatiti činjenicu kako insolvencijsko pravo nije mjesto gdje se rješava složena struktura socijalnih, pa i radničkih prava. Dakle, radi se o amortizaciji snažnih udaraca insolvencije trgovačkih društava, nažalost, bez dugoročnih rješenja.Koliko je zapravo bilo uspješno provedenih stečajnih nagodbi u RH do sada, koje bismo mogli istaknuti kao dobre primjere, bar neke, o kojima imate saznanja? Mnogi ističu Pevec kao primjer uspješno provedenog stečaja...- Nisam upoznat sa stečajnim postupkom Peveca, a što se tiče predstečajnih nagodbi, ili tzv. Linićevih nagodbi, nezahvalno je govoriti o statistikama jer su Ministarstvo financija i institucije javne vlasti (FINA kao pravna osoba s javnim ovlastima, Upravni sud, Trgovački sud) imali parcijalne nadležnosti u svezi s predstečajnim nagodbama i nije jasno tko je bio nadležan za postupak u cjelini pa posljedično tomu ne postoji jedinstven sustav praćenja stanja predstečajnih predmeta ni povezanih statistika koje bi služile kao polazna točka za ocjenu primijenjenih politika i adekvatno formuliranje novih. Ipak, uzimajući u obzir notornu opterećenost trgovačkih sudova, i tada i sada, kao i dugotrajnost "klasičnih" stečajnih sudskih postupaka, svakako je razumljivo opredjeljenje zakonodavca za model kao što su predstečajne nagodbe. Naravno da je poradi niza nedorečenosti dolazilo i do zloporaba. Stoga je 2015. navedeni institut i ukinut te su odredbe o predstečajnoj nagodbi iz Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnim nagodbama prešle u novi Stečajni zakon, ali pod nazivom predstečajni postupak.U javnosti je pojam stečaja umnogome na zlu glasu i ljudi, uposlenici, boje ga se. No, koliko je takav negativan predznak u neku ruku mit, zabluda, krivo poimanje stečaja. Sudeći prema Donaldu Trumpu, on je u više navrata ulazio u stečajeve, pa se iz toga s lakoćom izvukao. To pitam zato što je vjerojatno institucija stečaja u SAD-u i RH umnogome drukčija, ili nije?- Načela stečaja su ili bi trebala biti identična u modernom svijetu. Međutim, pri reviziji zakona redovito se pojavljuje pitanje treba li slijediti tradicionalno kontinentalno-europske modele ili pak angloameričke modele, kojima katkad doktrina daje pridjev "modernijeg". Mišljenja sam da pravo regulira konkretna društva, društva koja imaju svoju tradiciju i probleme u čemu se umnogome razlikujemo od SAD-a. Tako da je priča oko D. Trumpa i američkog modela stečajnog postupka zanimljiva, ali nama nebitna. Naime, analizirajući cjelokupni hrvatski stečajni sustav i sustav organiziranja trgovačkih sudova, podatci ukazuju kako se u 2015., 2016., 2017. i 2018. riješilo oko 25-30 % predmeta u odnosu prema primljenima.Navedeno je posljedica implementacije novoga Stečajnog zakona 2015., kao i zatečenog stanja. Pri tome se očekuje daljnji rast priljeva stečajnih predmeta (kao izravna posljedica izmjena SZ-a) te je stoga potrebno hitno poduzeti korektivne mjere kako bi se trgovački sudovi, u razumnim rokovima, mogli nositi s povećanim priljevom predmeta. To je zapravo i najveći nedostatak, tj. ograničenost institucionalnog kapaciteta za provođenje stečajnih postupaka, u prvom redu "stečajnih" sudova (stečajnih sudaca) i stečajnih upravitelja. Dakle, iz praktične perspektive, iako je ostvaren normativni i infrastrukturalni napredak u domeni stečajnih propisa, doktrina i struka upozorava kako je nužno učiniti vjerodostojnije napore.(D.J.)