Magazin
USPORENI INTERVJU

Alan Uzelac: Prilika za reorganizaciju, nove inicijative i prilagođavanje izazovima modernog društva
Objavljeno 27. listopada, 2018.
DR. SC. ALAN UZELAC, REDOVITI PROFESOR U TRAJNOM ZVANJU NA PRAVNOM FAKULTETU SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

U uvodu svoga rada "Je li uređenje predstečajnog postupka bilo sukladno s Ustavom? Post festum analiza više neriješenih procesnih i ustavnih problema" prof. dr. sc. Alan Uzelac, između ostalog, piše kako je Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnim nagodbama bio predmet mnogih stručnih, političkih i javnih kontroverzi.

Možete li navedeno malo šire objasniti, što je od toga aktualno, da se tako izrazim, i danas?- Zakon koji je uređivao predstečajne nagodbe sada je naizgled prestao biti aktualan, ali iz te epizode u hrvatskom zakonodavstvu može se mnogo toga naučiti. Predstečajne nagodbe, koje su zapravo prisilne nagodbe, uvedene su u razdoblju između 2012. i 2015. zato da se ublaži kriza opće prezaduženosti i praksa dugotrajnih blokada u gospodarstvu tako da se dio vjerovnika prisili da se odrekne dijela svojih tražbina prema dužnicima koji se nađu u financijskim teškoćama kako bi se oni rasteretili i nastavili poslovanje. Opravdanje za predstečajne nagodbe bilo je u tome da se izbjegnu stečajevi tamo gdje bi, uz reprogramiranje obveza, bilo moguće da dužnici - posebno velika trgovačka društva s mnogo zaposlenih - prežive i nastave poslovanje. Tvrdilo se da bi time i za društvo u cjelini i za vjerovnike društava u financijskim teškoćama, bio postignut povoljniji učinak negoli da dođe do stečaja.
IZNAD ZAKONA
Samo po sebi to nastojanje nije upitno. Mnoge europske zemlje uvode posebne insolvencijske postupke sa sličnim namjerama. Problem je, međutim, bio u načinu izvedbe, a možda i u stvarnim motivima uvođenja predstečajnih nagodbi. Naime, radi toga da se u što kraćem vremenu postignu rezultati koji bi se mogli politički kapitalizirati, predstečajne su nagodbe bile uvedene tako da su umjesto rješenja proizvodile nove probleme. One su dužnicima omogućavale manipuliranje kroz priznavanje i osporavanje duga, čime su neki vjerovnici dovođeni u povlašten položaj, a neki su sami završavali u financijskim teškoćama. Nedorečeno uređenim postupkom u bitnome su upravljale administrativne strukture i politička tijela, uz nedovoljnu mogućnost djelotvorne sudske zaštite za one čija su prava bila povrijeđena. Cijena rješavanja krize prezaduženosti je, pojednostavljeno, bila stvaranje mnogih novih nepravdi, uz lošu ukupnu poruku. Naime, velika trgovačka društva koja su loše poslovala mogla su kroz predstečajne nagodbe nastaviti poslovati tako da su svoje lojalne vjerovnike - dobavljače, poslovne partnere i mala trgovačka društva - prisiljavala da se odreknu svojih tražbina. Time ne samo što su oni koji su korektno poslovali mogli sami završiti u poslovnim teškoćama zbog nagodbi koje su bili prisiljeni sklopiti nego su nerijetko i oni koji su radili kvalitetno plaćali cijenu pogrešnih poslovnih poteza drugih.Kako se onda taj problem pokušao riješiti?- Kada se to počelo uviđati te kada su podnesene brojne inicijative za preispitivanje ustavnosti Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnim nagodbama, promijenjen je zakonski model. Posebne odredbe o predstečajnim nagodbama integrirane su u Stečajni zakon, dane su veće ovlasti sudu, a ukupan broj predstečajnih nagodbi postupno je padao. Međutim, negativni učinci iz dotadašnjih postupaka nisu poništeni. Što je najgore, nije došlo do osvješćivanja potrebe da odgovornost i posljedice za loše poslovanje snose oni koji su ih prouzročili. Upravo suprotno, čini se da je pouka koja je tada bila izvedena bila sljedeća: Ako loše poslujete, ali ste politički važni ili bliski vladajućim elitama, možete se uvijek izvući tako da se donese zakon koji će prebaciti teret vašeg poslovnog neuspjeha na nekoga drugoga. Na taj je način sudbina modela predstečajnih nagodbi pripremila teren za slučajeve Agrokora i, sada, Uljanika. Kod Agrokora ponovno je došlo do pripreme prigodnog, ad hoc zakona koji u bitnome prebacuje teret preživljavanja jedne velike poslovne grupe na njezine vjerovnike, uz političko arbitriranje oko toga tko će od njih biti u više ili manje povlaštenom položaju. A nakon lex Agrokor otvoren je prostor i za lex Uljanik. Pitanje više nije je li takav način postupanja ispravan, raspodjeljuje li pravedno rizike za poslovni neuspjeh, dovodi li do društveno najpovoljnijih rezultata: jedino je važno je li neki poslovni sustav dovoljno blizak političkoj vlasti ili je dovoljno važan za njezin opstanak da bi zavrijedio "svoj" zakon - i time bio stavljen iznad zakona.Što konkretno znači primjena insolvencijskih postupaka (i u slučaju Uljanika) koje omogućuje hrvatsko zakonodavstvo?- Insolvencijski postupci koje predviđa hrvatsko zakonodavstvo sadržani su u zakonima koje je donio Hrvatski sabor, redovito na prijedlog same Vlade. U državi koja poštuje vladavinu prava zakoni se donose tako da uređuju buduće slučajeve na općenit, ali dovoljno precizan način. Na nove slučajeve primjenjuju se zakoni doneseni u skladu s Ustavom, a ne da se donose novi, za pojedinačan slučaj skrojeni zakoni. To je bit izreke da zakon treba jednako vrijediti za sve. Naravno da postojeće insolvencijsko zakonodavstvo nije bez mana. Njega bi trebalo mijenjati i prilagođavati novim okolnostima - no najbolje je vrijeme za to onda kada kriza prođe, kada se bez političkih pritisaka može na stručan i sustavan način oblikovati model koji će biti spreman za nove izazove. Dok ne dođe do promjene zakona, trebalo bi primjenjivati sadašnji zakon, i to na način koji će izazvati najmanje nepovoljne rezultate.U vezi sa sudbinom Uljanika nemamo nikakvih preciznijih i sustavnijih analiza o tome što bi, kratkoročno i dugoročno, bile posljedice ako dođe do stečaja (što je sada i najizglednije). K tomu, aktualno stečajno zakonodavstvo, uz predstečajne nagodbe, omogućuje i više različitih stečajnih scenarija: jedan je likvidacija dužnika i prodaja njegove imovine, drugi je prodaja dijelova društva u cjelini ili u dijelovima, uz zadržavanje djelatnosti i dijela radnika, a treći je preustroj - sklapanje stečajnog plana koji na kraju, nakon restrukturiranja, dovodi do nastavka rada društva u obliku u kakvom sada postoji ili u nekom sličnom obliku. Prije izmišljanja novih zakona namijenjenih rješavanju pojedinačnog slučaja trebalo bi ispitati sve potencijale aktualnih propisa, koji su sigurno nastajali duže i sustavnije negoli oni čije se ekspresno donošenje sada predlaže. Nije isključena ni mogućnost da se za nekoliko godina utvrdi da bi primjena stečajnih propisa u slučaju Agrokora dugoročno i za državu i za gospodarstvo bila izazvala povoljnije učinke od onih koje bude izazvao lex Agrokor.
STEČAJ NIJE PROPAST
S obzirom na nagomilane probleme u gospodarstvu, može li se konstatirati kako je i stečajno zakonodonavsto u Republici Hrvatskoj u krizi, odnosno provodi li se ili ne provodi stečajni zakon efikasno i transparentno?- Točno je da je stečajno pravo u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko desetljeća u krizi. Uzrok najčešće nije loše stečajno zakonodavstvo, nego upravo nespremnost da ga se dosljedno primjenjuje. Ta nespremnost dobrim je dijelom izazvana odsutnošću političke volje da se prihvati uređenje koje će i u ekonomskoj sferi poticati sposobnost i izvrsnost te sankcionirati poslovne promašaje. Stečaj nije propast, nego prilika za reorganizaciju, nove inicijative i prilagođavanje izazovima modernog društva.Naravno, treba stvarati pretpostavke za to da se prilagodbe brzo i što bezbolnije obave, omogućujući brzo osnivanje novih društava, prekvalifikaciju i zapošljavanje radnika te amortizaciju socijalnih posljedica stečajeva. Tako se stvaraju pretpostavke za ekonomski rast - a nije slučajno da upravo u ekonomski najkonkurentnijim državama imamo i najviše stečajeva, ali i najbrže mogućnosti za nove ekonomske početke. Ako se, umjesto brze, djelotvorne i pravedne primjene stečajnog zakonodavstva, sve čini na tome da država izbjegne provoditi zakone koje je sama donijela, neće biti ni gospodarskog rasta, a slučajeve uspješnog preustroja i dalje će se moći nabrojiti na prste jedne ruke.(D.J.)
U vezi sa sudbinom Uljanika nemamo nikakvih preciznijih i sustavnijih analiza o tome što bi, kratkoročno i dugoročno, bile posljedice ako dođe do stečaja (što je sada i najizglednije).
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana