Vezani članci
TEMA TJEDNA: HRVATSKI GUBITAŠI NA JASLAMA DRŽAVE (I.)
USPORENI INTERVJU
Premda sam se u posljednje vrijeme više okrenuo nekim drugim interesima i ne bavim se stečajevima nego manje deprimirajućim temama, mogu općenito reći da je u hrvatskom stečajnom sustavu bilo nekih pozitivnih promjena posljednjih petnaestak godina, a to prije svega zbog pritiska regulative Europske unije, ali sveukupno gledano situacija je i dalje poprilično loša - kaže dr. sc. Domagoj Sajter s Ekonomskog fakulteta u Osijeku te dodaje:
- Dio razloga je u tome što smo devedesetih naglo promijenili "odijelo", odnosno skinuli socijalizam i odjenuli kapitalizam, ali ispod površine premalo se toga stvarno promijenilo, a osobito mentalitet. U kapitalizmu je najnormalnije da tvrtke propadaju i da ljudi zbog toga gube posao. To je dio normalnog tržišnog ciklusa poslovanja, osobito sad u vrijeme interneta, naglih tehnoloških promjena i globalizacije. No, mi nismo naviknuli na to jer u socijalizmu radnik nije dobivao otkaz ni ako je non-stop bio pijan na poslu. Ni poduzeće nije propalo makar je bilo ekonomski totalno neefikasno i konstantno proizvodilo gubitke. Sad kad privatne tvrtke propadaju, radnici traže zaštitu države i spašavanje na račun poreznih obveznika, među ostalim i zato jer je mentalitet ostao uglavnom isti.
NAJGORE RIJEŠENJE
Tko su najveći gubitnci kada je riječ o stečajevima, pretpostavljam radnici?- Mi smo se "presvukli i odjenuli kapitalizam", ali nemamo razvijene institucije i sustav za nadzor tržišta, pa se prečesto događa da radnici nemaju osnovna prava, da ih poslodavac izrabljuje, ne plaća, a oni to trpe i šute jer je nezaposlenost velika i jer imaju bar nekakvo radno mjesto. Poslodavci se ponašaju kao da oni omogućuju egzistenciju radnicima, a ne obratno. A trebao bi postojati partnerski odnos među njima. Pa onda kad takav poslodavac poklekne, radnici s pravom erumpiraju i traže zaštitu od države i njezinih institucija. No, tko će ih zaštititi? Na položaje u državi i u njezinim institucijama zasjeli su oni čije su izborne kampanje financirali upravo ti isti poslodavci, tako da je to krug zatvorenih interesa u kojemu najviše ispaštaju radnici. Oni su u stečaju najveći gubitnici.Nakon svakog stečaja sudac nastavlja uredno primati svoju natprosječno visoku plaću, stečajni upravitelj ima priliku obogatiti se, sindikalni čelnici dođu iz Zagreba, rogobore, slikaju se, odu te i dalje dobivaju svoju plaću, bivša uprava ne odgovara nizašto, a vlasnik zadrži novac koji je izvukao iz firme i otvori novo poduzeće kao da se ništa nije dogodilo. Radnici su najveći gubitnici, a malo tko iznosi njihovu priču. I zato se s pravom trebaju bojati stečaja, ali i boriti se za sebe, jer ako se oni sami za sebe neće boriti, nitko neće. Jedini još koliko-toliko pozitivan element u svemu su pojedinačni nezavisni novinari koji tu i tamo razotkriju kriminalne radnje prije i tijekom stečaja i tako pomaknu pokoju stvar s mrtve točke, iako je većina medija sve samo ne nezavisna i mahom plasira samo PR obmane i manipulacije. Zato bi više trebali prostora davati radnicima, a manje profesorima.Trenutačno je aktualan Uljanik, ali i 3. maj, kojima prijete stečajevi. Što nam o tome možete reći?- Što se Uljanika tiče i izjave premijera da je stečaj najgore rješenje, premijer je u pravu. Ne znam samo je li svjestan da time indirektno izjavljuje, jednako kao i kod Agrokora, da je naš pravni okvir loš. Da je dobar i da u stečaju pospješuje dobre ishode ne bi se donosio novi zakon za Agrokor niti bi se u Uljaniku trebali bojati stečaja. Tu i tamo spasi se neko poduzeće u stečaju, ali to su iznimke, a ne pravilo. Pravilo su propast i otkazi. Stečajni zakon trebao bi biti pravni okvir koji bi omogućivao sustavno filtriranje i podjelu na poduzeća u problemima koja se ipak mogu presložiti; srezati, srediti, preoblikovati i nakon provedenog restrukturiranja nastaviti poslovati (iako najčešće s manjim brojem radnika i manjim opsegom poslovanja - ali ipak bar nešto opstane), i na ona poduzeća čiji su problemi nesvladivi pa je tvrtku moguće samo zatvoriti. Osobito bi trebalo prema opstanku gurati ona poduzeća koja su negdje između, u sivom. Oko takvih se treba truditi. A restrukturiranje je samo za sebe dovoljno komplicirano i u najrazvijenijim državama. Ne pomaže ni što su upravitelji uglavnom odvjetnici, koji, međutim, prečesto nemaju pojma o ekonomiji. Na ispitu za stečajnog upravitelja viđao sam osobe koje ne znaju razlike između bilance i računa dobiti i gubitka, a vodili bi stečajeve. Kad takvi dobiju predmet, gledaju samo da ga što prije zaključe - podijele otkaze i rasprodaju imovinu, i slučaj je gotov. U Slavoniji i Baranji, jednako kao i u drugim dijelovima Hrvatske, stečaj je najčešće samo eutanazija i ukop, a vrlo rijetko pokušaj liječenja. Više je razloga za to, a jedan od njih je taj što je daleko lakše i jednostavnije firmu likvidirati i zatvoriti nego podići ju na noge. Zbog toga se radnici poduzeća koje je otišlo u stečaj s pravom boje gubitka radnih mjesta - iskustvo nam pokazuje da se oni u pravilu nemaju čemu nadati jer se stečaj smatra opravdanim razlogom za otkaz. Ali treba reći i da se vrlo, vrlo često događa da stečajni upravitelji uopće nemaju što "liječiti", nego u ruke dobiju gotov slučaj, firmu koju još samo formalno treba proglasiti "mrtvom" i podijeliti otkaze jer je nepovratno uništena. Prekasno se krene u stečajni postupak i onda se više nema što spasiti. To je ta spirala: stečaj se prekasno otvara jer znači zatvaranje, a stečaj je zatvaranje jer se prekasno otvara. Zapravo, čini mi se da je stečaj toliko zagađen i otrovan pojam s morbidnim prizvukom da su u Europskoj komisiji počeli igrati na kartu psihologije - žele uspostaviti procedure koje su u naravi stečajni postupak s restrukturiranjem, ali ga ne žele nominalno tako nazvati jer je ljudima pojam stečaja odbojan i nitko ga ne želi prevaliti preko jezika, ni uprava, ni radnici, ni banke, ni itko drugi, pa smišljaju nove nazive.
DEPRIMIRAJUĆA TEMA
Što nam možete reći o Vašem radu iz 2014. "Stečaj: okvir za malverzacije, ili za namirenje vjerovnika i rehabilitaciju povjerenja?" Koliko je on aktualan i danas?- Što se tiče mog rada koji spominjete, nadležne institucije zbog njega su požurile s istragama i podigle optužnice. To me iznenadilo jer znanstvene članke malo tko čita. Nije mi bila namjera upirati prstom niti prozivati ikoga, iako je možda tako ispalo, ali sve je to samo zbog toga što sam odlučio unutra staviti i objaviti puna imena i prezimena, a ne inicijale. To sam napravio zato što je Ministarstvo pravosuđa u bazi podataka objavilo imena pa sam naivno pomislio "ako smije Ministarstvo, smijem i ja." Javljali su mi se poslije razjareni pojedinci i vrijeđali me jer im se ime našlo u radu koji je nastao na temelju analize te baze podataka, iako svatko može skinuti iste te podatke s web-stranica Ministarstva i naći njihova imena. Neki drugi su dijelove moje disertacije iskoristili pri izradi Zakona o predstečajnim nagodbama, ali bez ikakvih navodnika ili citata, za što su oni kao ekspertna skupina za izradu zakona dobili nekakve honorare, a meni je ostala samo satisfakcija da je moj rad bio društveno relevantan.Sve u svemu, stečajevi su po prirodi stvari deprimirajuća tema, ali su istodobno vrlo lukrativno područje za snalažljive lovce u mutnom, od lobističkih skupina koje pišu zakone do visokopozicioniranih dužnosnika koji su bivši stečajni upravitelji.
Darko Jerković
MILJENKO BREKALO
ZAKON NIJE POSTIGAO ZNAČAJNIJE EFEKTE
U Republici Hrvatskoj stečaj je skup pravnih pravila materijalnopravne, procesnopravne i međunarodno-privatnopravne prirode kojima je svrha uređenje odnosa dužnika kod kojega postoji stečajni razlog s njegovim nenamirenim vjerovnicima - pojašnjava prof. ddr. sc. Miljenko Brekalo te dodaje:
POZITIVNI PRIMJERI
- Stečajni postupak odvija se kao poseban izvanparnični sudski postupak, provodi se nad imovinom stečajnoga dužnika, a tijekom kojega je moguće: skupno namirenje vjerovnika stečajnoga dužnika unovčenjem njegove imovine i diobom prikupljenih sredstava; uređenje pravnoga položaja dužnika i njegova odnosa prema vjerovnicima stečajnim planom; provođenje osobne uprave stečajnoga dužnika; određivanje uvjeta i učinaka oslobađanja dužnika od preostalih obveza. Tijekom stečajnoga postupka nanosi se velika financijska šteta zaposlenicima, vjerovnicima, nacionalnom gospodarstvu, državnom proračunu i proračunima područne odnosno lokalne samouprave. Drugim riječima, stečaj ima izravne reperkusije na fiskalnu bazu države koja nakon likvidacije gospodarskoga subjekta postaje uža, a samim time kvantitativno i kvalitativno niža je razina zadovoljavanja javnih potreba zbog izostanka uplate raznih fiskalnih oblika koje je gospodarski subjekt uplaćivao do trenutka svoje insolventnosti. Međutim, potrebno je istaknuti da stečaju prethodi značajan broj kaznenih djela opisanih u Kaznenom zakonu, odnosno u glavama dvanaest - kaznena djela protiv radnih odnosa i socijalnoga osiguranja i dvadeset i četiri - kaznena djela protiv gospodarstva. U glavi dvanaest riječ je o dva kaznena djela, neisplata plaće i povreda prava iz socijalnoga osiguranja, potonje kazneno djelo manifestira se u neuplaćivanju obveznih zakonskih doprinosa za mirovinsko, zdravstveno ili osiguranja od nezaposlenosti utvrđenog zakonom ili uskraćivanju uplate doprinosa za zapošljavanje osoba s invaliditetom. S druge strane, vrlo je širok spektar kaznenih djela iz glave dvadeset i četiri koji najčešće prethodi stečaju, to su: zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju, prijevara u gospodarskom poslovanju, povreda obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga, povreda prava vjerovnika u gospodarskom poslovanju, primanje mita u gospodarskom poslovanju, davanje mita u gospodarskom poslovanju, zlouporaba u postupku javne nabave, subvencijska prijevara, zavaravajuće oglašivanje, pranje novca. Navedena glava Kaznenog zakon propisuje dva stečajna (insolvencijska) kaznena djela, to su kaznena djela pogodovanje vjerovnika i primanje i davanje mita u postupku stečaja.Kakvi su efekti predstečajnih nagodbi u Republici Hrvatskoj?- Bivši SDP-ov ministar financija Slavko Linić i tim oko njega u Ministarstvu financija idejni su tvorci instituta predstečajne nagodbe. U pravni i financijski život Republike Hrvatske predstečajna nagodba uvedena je 1. listopada 2012. stupanjem na snagu Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a koji je ex offo propisao obvezu pokretanja postupka predstečajne nagodbe za poduzetnike koji su nelikvidni ili insolventni. Ovaj zakon trebao je omogućiti dužnicima koji su postali insolventni da provedu financijsko restrukturiranje koje će ih dovesti u poziciju solventnosti. S druge strane, Zakon je trebao vjerovnicima osigurati povoljnije uvjete namirenja njihovih financijskih tražbina od uvjeta koje bi vjerovnici ostvarili da je protiv dužnika pokrenut stečajni postupak.Prema mome mišljenju, navedeni zakon nije postigao značajnije efekte, određeni dio gospodarstvenika i pravne struke ima ozbiljne primjedbe na njegov sadržaj.Kako se država nosi s problemom stečajeva posljednjih dvadeset godina?- Država se vrlo teško nosi s problematikom stečajeva posljednjih dvadeset godina, stečajevi traju godinama, najveći broj gospodarskih subjekata nad kojima je otvoren stečaj svoj gospodarski put okonča likvidacijom, a radnici završe na tržištu rada, gdje većina nikada ne pronađe novi posao. U razvijenim zemljama najveći broj gospodarskih subjekta nad kojima je otvoren stečaj pronađe novog strateškog partnera odnosno vlasnika, nakon restrukturiranja nastavi s uspješnim poslovanjem, vrlo zoran primjer su automobili Škoda i Seat koji su doživjeli industrijski procvat nakon što ih je kupio njemački Volkswagen.Koji je osnovni razlog pozitivnog ishoda stečaja u Pevecu?- U slučaju Peveca najdominantniju ulogu odigrao je stečajni upravitelj koji nije počeo s neselektivnim rasprodavanjem osnovnih sredstava, on je prodao impresivan vozni park koji je bio jedan od glavnih "utega oko vrata" u Pevecovu poslovanju. Djelomično je promijenio poslovodnu strukturu, doveo je kompetentne ljude i uspješno dovršio proces Pevecova restrukturiranja. Ja bih želio napomenuti da kod određenog dijela stečajnih upravitelja u Republici Hrvatskoj stručne kompetencije nisu na visini zadatka koji im je povjeren, velika većina počne s rasprodavanjem imovine, vrlo su rijetki koji studiozno pristupe izradi programa restrukturiranja. Zakonodavac bi trebao razmisliti o novim zakonskim rješenjima o financijskim nagradama stečajnim upraviteljima, trebalo bi stimulirati pojedince i njihove timove koji pronađu novi poslovni koncept i provedu ga na zdravim osnovama u praksu, odnosno koji uspiju spasiti poslovanje gospodarskoga subjekta i zadržati optimalan broj radnika u novome radnome procesu.
U SIVOJ ZONI
Kakva je sudbina Uljanika, 3. maja i brodogradnje u Republici Hrvatskoj?- Republika Hrvatska je pomorska zemlja koja ima višestoljetnu tradiciju brodogradnji, a čiji su brodovi vrlo cijenjeni među svjetskim brodarima. Perspektiva brodogradnje u Hrvatskoj je svijetla, ako će druga brodogradilišta učiti na primjeru Brodosplita i njegovoga vlasnika Tomislava Debeljaka. Debeljak je prije pet ili šest godina preuzeo Brodosplit u fazi poslovnoga i financijskoga rasula, svi su prigovarali da je brodogradilište dano nestručnoj osobi u ruke, to je bilo prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju. Danas je Brodosplit najbolje hrvatsko brodogradilište koje pozitivno posluje, a njegov vlasnik svakodnevno izdvaja značajna sredstva za socijalne programe koji su usmjereni na poboljšanje životnog standarda njegovih radnika. Dakle, Debeljak nije kupio Brodosplit kako bi ga zatvorio, a na njegovoj lokaciji izgradio respektabilne turističke sadržaje. Bojim se da u slučaju Uljanika i 3. maja nije ista, časna namjera, nisam siguran da se želi zadržati brodogradnja u Rijeci i Puli. Izvršna vlast nije kreirala poslovnu politiku ova dva brodogradilišta, prema tome ne treba ni isplaćivati plaće radnicima, poznata je vlasnička struktura. Godinama su davana državna jamstva za tuzemne i međunarodne kredite, treba prestati s tom praksom. U brodogradnju je uloženo višestruko više poticaja nego što je to slučaj s agrarom.Državno odvjetništvo treba provjeriti postupke nabave repromaterijala, poznato je da je ovo najveća siva zona u brodogradnji. Visina financijskih bonusa koje je dobilo poslovodstvo nije na razini poslovnih rezultata, ovo je još jedno od područja sive zone. Veliku ulogu oko sudbine ta dva brodogradilišta imat će i Europska komisija koja nimalo nije sklona dosadašnjim rješenjima na temelju kojih je brodogradnja u Republici Hrvatskoj konstantno bila na financijskim respiratorima.
(D.J.)PREDRAG BEJAKOVIĆ PREZADUŽENI POTROŠAČI
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi provelo je prije više godina istraživanje "Zaduženost građana Hrvatske: Stanje, problemi i mjere". Kod opasnosti od prezaduženosti i mjerenja prezaduženosti objašnjava se da sa stajališta ekonomske politike postoje tri različite razine zabrinutosti: makrorazina - makroekonomski rizik vezan uz pad potrošačke potražnje; razina financijskog sektora - rizik financijske nestabilnosti vezan uz nemogućnost prezaduženih kućanstava da neće moći vraćati svoje dugove; i individualna razina - rizik od prezaduženosti kućanstava.
Sa stajališta socijalne politike i isključenosti potrebno je posebnu pozornost usmjeriti na posljednju razinu zabrinutosti. Za izbjegavanje stanja u kojemu svi gube (vjerovnici svoja sredstva, a dužnici često svoje odgovarajuće mjesto u društvu i postaju socijalno isključeni) mnoge su zemlje razvile savjetodavne službe za rješavanje problema prezaduženosti te sustave povrata duga kojima se omogućava prezaduženim osobama novi početak u društvu i u ekonomskom sudjelovanju. Približno prije desetak godina u Hrvatskoj je uveden Kreditni registar koji onemogućava prezaduženim osobama dalje zaduživanje i započeli su se provoditi programi financijskog savjetovanja, osposobljavanja i informiranja.Radi ublažavanja i sprječavanja prezaduženosti unutar projekta "Partnerstvo za socijalnu uključenost" pripremljeni su "Vodič i savjeti za građane za ublažavanje i sprječavanje prezaduženosti". Tu su na jednostavan i lako razumljiv način pojašnjene opasnosti od prezaduživanja te u sedam koraka rastumačeni način i mogućnosti poboljšanja stanja.Hrvatska udruga banaka i banke sudionice projekta "Kako uskladiti primanja i troškove?" omogućile su da navedeno besplatno obrazovanje građana u području upravljanja osobnim financijama bude još dostupnije. Upotrebom suvremene e-learning aplikacije mogu se u kućnom okruženju ili na mjestu s dostupnim internet-priključkom steći ili obnoviti osnove mudrog upravljanja osobnim ili kućnim budžetom, odnosno naučiti osnove ove važne životne vještine.Radi unaprjeđivanja stanja, časopis "Svijet osiguranja" i udruga "Život u plusu", uz pokroviteljstvo Hrvatskog ureda za osiguranje i Udruženja osiguratelja pri HGK-u, održali su 7. ožujka 2012. okrugli stol "Financijska pismenost u Hrvatskoj" o temi: "Kako održati financijsku stabilnost hrvatskih obitelji". Domaći stručnjaci, predstavnici akademske zajednice, Hrvatskog ureda za osiguranje, osiguravajućih društava, sindikata, različitih civilnih udruga i udruga za zaštitu potrošača izložili su svoje viđenje i mjere za podizanje kulture štednje i netrošenja, kao i svijest o važnosti upravljanja osobnim financijama. Skup je bio obilno popraćen u sredstvima javnog priopćavanja.Mnoge banke, izdavači, Financijska agencija i drugi dionici izdali su vodiče za uspješno upravljanje osobnim financijama i diljem Hrvatske provode se programi financijskog opismenjavanja.Konačno, početkom 2016. godine stupio je na snagu Zakon o stečaju potrošača (NN 100/15) i njime je omogućen stečaj nad imovinom fizičkih osoba. Svrha zakona je poštenog potrošača osloboditi od obveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikupljenih sredstava vjerovnicima, a nakon razdoblja provjere ponašanja. Postupak se odvija u dvije faze, prva u izvansudskom postupku koji provodi posrednik u savjetovalištu Financijske agencije (Fine), a druga u sudskom postupku pred nadležnim općinskim sudom. Čini se kako je posebno važna ova druga faza postupka. Sudski postupak stečaja potrošača pokreće se na prijedlog potrošača, za razliku od izvansudskog postupka, koji može, uz potrošača, pokrenuti i svaki njegov vjerovnik. Pritom je na taj način jasno uređeno pitanje aktivne legitimacije podnositelja prijedloga.Uz prijedlog, potrošač je dužan priložiti:a) potvrdu savjetovališta kako nije uspio pokušaj sklapanja izvansudskog sporazumab) popis imovine i obvezac) plan ispunjenja obveza.Iako za drugi i treći dokument postoje propisani obrasci, sud mora postupati ako sve potrebne informacije nisu dostavljene na tim obrascima. No, usprkos velikom broju blokiranih građana, zasad je iznenađujuće malo zanimanje građana za pokretanje postupka osobnog stečaja.
Piše: Predrag BEJAKOVIĆ