Magazin
REPORTAŽA: NIGERIJA

Afrička zemlja s europskim snovima
Objavljeno 27. listopada, 2018.
DJED MOJE PRIJATELJICE BIO JE KRALJ OWERRI REGIJE. NIGERIJA IMA 36 TAKVIH REGIJA-KRALJEVSTAVA...

Kada Bog ima plan za nas, učinit će sve. Učinit će da ono što je nemoguće postane mogućim. Tako sam i ja imala čast biti pozvana na proslavu rođendana majke moje prijateljice Nigerijke, predsjednice International Women Cluba, Akuome Helen Boromisa, u njezinu prinčevsku obitelj u Nigeriju. Naravno, ponosno sam prihvatila njezin poziv. I tako sam deset dana provela u Nigeriji i susrela se s brojnim prinčevima, princezama i kraljevima. Bio je to nevjerojatan doživljaj za mene.

Listopad je najbolji mjesec za putovanje u tu daleku Afričku zemlju. Kraj je sezoni kiša, nije prevruće, ali je prisutna stalna 100 % vlaga te imate osjećaj kao da se cijeli dan kuhate u loncu.Avionom sam putovala od Zagreba do Istanbula, potom od Istanbula do Abuje. Nakon višesatnog leta od Istanbula do Abuje, koji traje šest i pol sati, sletjeli smo u zračnu luku glavnoga grada Nigerije. Potom je uslijedilo učenje prve lekcije, a to je kako se ophoditi s policajcima. Šetnja od šaltera do šaltera trajala je dvadesetak minuta. Policajci su mi govorili da imam problem. Primjerice, jedan je kazao da nemam ispravnu vizu, što nije bilo točno, drugi je kazao da nosim preveliki kišobran, treći je stavio moju putovnicu ispod stola, a na kraju četvrti me tražio čokoladu.
SIGURNOSNE PROVJERE
Shvatila sam da nešto trebam učiniti, ali nisam razumjela odmah što. Moja prijateljica domaćin, koja je prošla formalnosti i čekala me sa strane, shvatila je poruku i pozvala je policajce iz te smjene i pitala ih u čemu je problem. Oni su joj nešto kazali, ona je stavila ruku u svoju torbu i brzo ju izvukla te se još brže rukovala sa svakim od njih, dajući im vrlo diskretno po dva eura! Tako sam dobila dobrodošlicu u Nigeriju i savladala prvu lekciju ophođenja s policijom, koju ću ponavljati kroz idućih devet dana.Po izlasku iz zračne luke dočekalo nas je osiguranje od strane antiterorističke policijske jedinice, naoružane snajperima i spremni za akciju bilo kojeg tipa, u luksuznom crnom džipu. To je uobičajeno za sve obitelji bogate poviješću u Nigeriji i svakako preporučljivo za sve koji prvi put posjećuju ovu zemlju, jer sigurnost je u ovoj zemlji na vrlo niskoj razini. Nakon toga krenuli smo s upoznavanjem grada iz sigurnog i udobnog džipa.Abuja je moderan grad, izgrađen 80-ih godina prošlog stoljeća, administrativno i političko središte zemlje. Lociran je u samom središtu Nigerije. Ono što sam odmah uočila od lokaliteta u gradu vrlo je impresivna nacionalna džamija s dvije zlatne kupole i četiri minareta koja se nalazi nasuprot nacionalnog krščanskog centra. Prelijepe građevine promatrala sam iz automobila budući da je prisutna stalna prijetnja od napada terorističkih skupina te nije preporučljivo prilaziti blizu. Stoga sam promatrala i divila se ljepoti iz pristojne udaljenosti.Grad me se nije dojmio, bez karaktera je i značajne povijesti te nisam željela dugo ostati u njemu. Već idući dan kupile smo avionske karte za Owerri, u pokrajini Imo, koja se nalazi na jugoistoku zemlje. To je krščanski dio Nigerije.Željela sam nastaviti putovanje s automobilom kako bih bolje upoznala zemlju, no sugerirano mi je da se nipošto ne upuštam u tu avanturu, budući da je infrastruktura jako loša, a nakon višemjesečnih kiša na cestama su rupe veličine kamiona, tako da su šanse da će automobil biti zakopan u blatu vrlo velike. Nigdje putokaza. Ako vas zatekne noć, rasvjete nema, grupe mladih gangstera spremne su na zaustavljanje automobila, iznuđivanje novaca, otmice, ucjene i na kraju razbijenje automobila ‘pajserima‘. Na kraju, zbog sigurnosnih razloga, odlučile smo kupiti avionske karte na relaciji Abuja - Owerri. Povratna karta koštala me 100 eura. Karta se može kupiti u zračnoj luci ili hotelu Sheraton u Abuji. Odlučile smo kupiti kartu u hotelu, a usput mi je Helen željela pokazati gdje je živjela tri mjeseca zbog poslova svog supruga. Kada smo stigle pred hotel, na moje veliko iznenađenje, morale smo proći sve sigurnosne provjere, baš kao i u zračnoj luci. Ušle smo u taj glamurozni i zadivljujući ambijent, dobile neki broj i napokon kupile avionsku kartu.Cijeli dan imale smo slobodan za razgledavanje grada. Zbog opasnosti koja vreba sa svih strana nije poželjno napuštati sigurnost automobila te smo tako provele četiri sata vozeći se uokolo, pritom nigdje ne stajući, uz zaštitu dobro naoružane policije. Noge su mi bile otečene i bolne od sjedenja. Stalno sam bila u iščekivanju da će nešto poći po zlu. Putem sam vidjela mnoštvo siromašnih, prepuštenih na milost i nemilost Bogu, bez cilja, koji se bore za preživljavanje, prodajući sve i svašta na cesti, zaustavljajući promet. Od tih slika teškog siromaštva bila sam jako umorna.
IGRE PRIJESTOLJA
Idući dan stigle smo avionom u Owerri, grad od milijun i pol stanovnika, centar nigerijske savezne države Imo. Nakon slijetanja dočekalo nas je osiguranje koje su njezina braća dogovorila za nas te smo se automobilom zaputili prema Heleninom domu. Dočekali su nas svečani obredi uz tradicionalne afričke pjesme.Inače, djed moje prijateljice bio je kralj te regije. Kraljevsko podrijetlo ima važnu ulogu u društvu. To su plemena koja imaju jednog vladara, a mjesto se nasljeđuje prema krvnoj liniji muških potomaka. Nigerija ima 36 takvih regija-kraljevstava. Gradovi i sela imaju svoje tradicionalne poglavare. Kraljevstvo u Nigeriji vrlo je stara i vrlo poštovana tradicija.Njezina obitelj bila je vladajuća u gradu Oweriju. Imali su jaku političku moć i bogatu povijest. Njezin djed, kralj regije, ubijen je nakon višegodišnje vladavine u jednom lovu na divljač. Bio je strastveni lovac. Slučajno ili ne, ubijen je prilikom lova. Nakon smrti trebao ga je naslijediti otac moje prijateljice, kraljev prvi sin. Ali drugi sin je mislio da je sposobniji te je uz podršku svojih ljudi, vojnika, dao ubiti svoga brata. I tako je prijateljičin stric preoteo kraljevsko mjesto njezinoga oca. Kasnije je stric unajmio snage za progon trojice sinova svoga brata i protjerao ih iz Nigerije. Tako je preuzeo zavidnu titulu, nakon smrti svoga oca i brata. Obitelj se razdvojila. Danas su braća moje prijateljice vrlo uspješni ljudi koji žive na najboljim mjestima u Europi i Africi.
SVE ZA OBITELJ
Od trenutka ulaska u dom svako jutro u šest sati "glava kuće", njezina majka, budila nas je egzotičnim zveckalicama očaravajućeg zvuka, pozivajući nas na motivacijski razgovor. Odjeveni u pidžame sjedili bismo oko stola i u mraku poput šumskih vilenjaka slušali kako majka izgovara nadahnute rečenice iz Biblije, o smislu života i svrsi postojanja, misli koje sadrže radost. Uslijedila bi molitva, a potom bismo zapjevali, sve u cilju osnaživanja obitelji. To je bio dobar poticaj za početak dana. Uslijedila bi osobna higijena, a za to vrijeme posluga bi pripremila doručak. Pržena jaja s povrćem, pržene banane (plantain) i prženi slatki krumpir na palminom ulju koje daje bogat okus.Inače svaki dan u domu se priprema od 40 do 70 ručkova za ljude koji toga dana nemaju što jesti. Dovoljno je da pokucaju na željezna vrata i dođu pristojno odjeveni. Osiguranje ih tada pušta u dnevni boravak za goste gdje im se poslužuje ručak. U domu je još šestero usvojene djece iz sirotišta koji poslužuju hranu i peru suđe.Bliži se subota, kada će biti veliki događaj za obitelj. Cijelu noć između petka i subote te subotnje prije podne, posluga je pripremala hranu za 600 gostiju koji će svojim dolaskom iskazati poštovanje njezinoj majci, princezi Joy O. Okoli, koja slavi 76. rođendan.U subotu u podne automobilom smo prevezeni u hotel u kojem nas je dočekalo mnoštvo ljudi, uz jake mjere sigurnosti. Ušli smo u hotel, smjestili se i počeli s molitvom, a potom se nastavio kulturno-glazbeni program. Sve je bilo vrlo svečano dekorirano, postavljeni su pozlaćeni pladnjevi na stol, boce na kojima je bila etiketa s likom naše slavljenice, crveni šampanjac iz Južnoafričke Republike, bogati meni s tradicionalnim delicijama. Kuhani bakalar sa slatkim krumpirom, riža s piletinom u kokosovom umaku, goveđi odresci začinjeni sitno sjeckanom koprivom i lukom, vrlo začinjena juha prepuna ribljim odrescima...
BOGATI I SIROMAŠNI
Program je trajao puna četiri sata, nakon čega je obitelj slavljenice nasred dvorane bacala snopove novčanica koje su gosti skupljali za sreću. Dobili su gosti i darove. Svaki je na izlasku iz hotela dobio kišobran i zidni drveni sat. Proslavi su nazočili rođaci, prijatelji, kraljevi iz drugih regija i ljudi koji toga dana nisu imali ručak kod kuće. Pozivnica za proslavu stajala je poput velikog plakata na ulaznim željeznim vratima dvorišta hotela. Svi su bili dobro došli.Savezna Republika Nigerija najnaseljenija je Afrička zemlja sa 186 milijuna stanovnika, neslužbeno 200 milijuna, s više od 90 milijuna mlađih od 18 godina. Jako su angažirani u rađanju djece, a žena s više djece je u društvu uglednija.Zatekla sam se tamo u vrijeme proslave 58. godišnjice neovisnosti. Svih tih godina Nigerija nije vodila rat, a izgleda kao da je jučer rat završio, ili kao da je zemlju opustošio cunami. Posvuda je vidljiva destrukcija, nezadovoljstvo, tužna lica. Mnogi Nigerijci rješenje svoje besperspektivnosti vide u Europi. Ljudi se bore za preživljanje, a bogati ne žele dijeliti profit s narodom, kao posvuda u svijetu. U smislu prirodnih resursa Nigerija je najbogatija zemlja u regiji, a opet ljudi žive veoma teško. Nisam vidjela projekte za budućnost zemlje ni u kojem području. Postoje potencijali u poljoprivredi, energiji i ICT-u, ali još nedovoljno iskorišteni.
Piše: Ina STAŠEVIĆ
Program je trajao puna četiri sata, nakon čega je obitelj slavljenice nasred dvorane bacala snopove novčanica koje su gosti skupljali za sreću...
Savezna Republika Nigerija najnaseljenija je Afrička zemlja sa 186 milijuna stanovnika, neslužbeno 200 milijuna, s više od 90 milijuna mlađih od 18 godina.
Kraljevsko podrijetlo ima važnu ulogu u društvu. To su plemena koja imaju jednog vladara, a mjesto se nasljeđuje prema krvnoj liniji muških potomaka. Nigerija ima 36 takvih regija-kraljevstava...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana