Magazin
TEMA TJEDNA: HRVATSKI GUBITAŠI NA JASLAMA DRŽAVE (I.)

Stečaj treba biti početak oporavka, a ne kraj poslovanja
Objavljeno 27. listopada, 2018.
SOCIJALISTIČKI MENTALITET: BRODOGRADILIŠTA ULJANIK I 3. MAJ OPET TRAŽE INTERVENCIJU VLADE

Ulazak u program restrukturiranja ili stečaj s preustrojem? Opcije su to o kojima se u posljednje vrijeme najviše raspravlja i koje su najčešće "na stolu" kad se govori i piše o mogućnostima za rješavanje situacije u kojoj se već gotovo punu godinu nalazi pulska Uljanik grupa. No, ako je takav preustroj i moguć za krovnu kompaniju i većinu društava koja se pod njom nalaze, vrlo je neizvjesno je li ta opcija doista otvorena i za tvrtku na kojoj počiva osnovna djelatnost - brodogradnja.

Naime, opcija, na način koji je priču postavila Europska komisija, nije stečaj s preustrojem ili nekakva rješenja u kojima će brodogradnju kroz stečaj možda preuzeti i oživjeti neki od zainteresiranih investitora, nego se Vladi doslovce "nalaže da, u slučaju da se ne krene u program restrukturiranja, pristupi izradi plana likvidacije koji doslovce predviđa korake koji će dovesti do likvidacije korisnika u razumnom roku i bez daljnje pomoći države." Dakle, vrlo je izvjesno da, baš kao i u slučaju riječkog brodogradilišta 3. maj, kojemu je bez privatizacije za jednu kunu i ulaska u program restrukturiranja prije pet godina prijetila likvidacija, isti scenarij danas prijeti i brodogradilištu Uljanik. Pred Uljanikom je dakle više scenarija, nevezano uz činjenicu kako je brodogradilištu proteklog tjedna ipak deblokiran račun: insolvencijski postupak, plan restrukturiranja prihvatljiv Europskoj komisiji i Vladi te ulazak nekog drugoga strateškog partnera. Prvi scenarij je negativan i najgori, a on podrazumijeva da se na Uljanik primijeni neki od insolvencijskih postupaka koje omogućuje hrvatsko zakonodavstvo. To, kako je rekao, ne znači kraj, ali znači neku vrstu restrukturiranja kako je to propisano. No, ekonomski analitičar i bivši ministar gospodarstva Ljubo Jurčić stava je da baš sve ide prema stečaju, dok je stav bivšeg SDP-ova ministra financija Slavka Linića kako bi "najbolje od rješenja koja stoje na raspolaganju bila odluka Vlade o restrukturiranju." Bilo kako god, nakon spašavanja Agrokora, drugi najveći problem hrvatske Vlade postao je Uljanik. Uglavnom, uspjeh ili neuspjeh stečaja ovisi prije svega u zatečenom stanju posrnulog poduzeća, a tek zatim o stečajnom vođenju.
NEPOŠTOVANJE ZAKONA
U hrvatskom slučaju najpozitivniji primjer stečajnog upravljanja je Pevec, a kada je pak riječ o brodogradnji, pozitivan primjer je i riječki Viktor Lenac. Ipak, više je promašaja, kada su ljudi ostajali bez posla i završavali doslovce na ulici. Spomenimo samo primjerice stečajne sudbine osječke Gradske banke ili Đakovštine, zatim mljekare Staro Petrovo Selo, Sušionice voća i povrća iz Vrpolja, novogradiška tvrtka DI Sekulić, da ne nabrajamo. Ovdje ponovo treba naglasiti kako je donošenjem lex-Agrokora spriječen stečaj Agrokora kojim bi se uzdrmalo cijelo hrvatsko gospodarstvo.Zanimljivo je da se u Hrvatskoj ni nakon 27 godina ne zna točan broj pokrenutih stečajeva (navodno ih je bilo na desetke tisuća), a još se manje zna o njihovoj (ne)uspješnosti. Podatci o stečajevima u Hrvatskoj pokazuju samo da je naša zemlja s prosječnim trajanjem stečaja od 260 dana tek na 24. mjestu u Europskoj uniji. Godišnji priljev predmeta je od 3200 do 3300, a rješavanje ipak nešto brže od priljeva. Inače, stečaj nastupa kad društvo nije više sposobno plaćati svoje obveze ili je prezaduženo, a o likvidaciji odlučuje vlasnik ili ovlaštena tijela društva i kroz nju se namiruju svi vjerovnici. U postupku likvidacije, ako svi vjerovnici prijave potraživanje koje društvo u likvidaciji ne može namiriti, onda se likvidacija pretvara u stečaj. Ne može se ići u likvidaciju tvrtke koja nije namirila sve vjerovnike koji su prijavili svoja potraživanja. Da se poštuje zakon i da nadležna državna tijela pravodobno reagiraju, vjerojatno bi bilo i više pozitivnih primjera. "Najveća tragedija Hrvatske je dužina stečaja, gdje se sve svelo na to da se naplate troškovi, da se nekretnine rasprodaju i da se tvrtka upropasti. Idemo konačno imati nešto drugo, a to je da firma koja ode u stečaj, ako je zdrava, nastavi poslovati", izjavio je svojedobno bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić. Stečaj je i inače u Hrvatskoj na zlu glasu. Kao što malu djecu plaše zlim vješticama, poslovne ljude plaše stečajem i stečajnim upraviteljima. A je li stečaj stvarno zaslužio takvu reputaciju? Odgovor na to pitanje zaista je relativan, ali ponajprije danas ovisi o tome gdje se nalazite. U Hrvatskoj i većini zemalja u okruženju stečaj je bio čest ishod za kompanije u kojima se zakasnilo s privatizacijskim procesom ili u kojemu je isti iz nekog razloga krenuo u krivom smjeru. Tako su mnogi zaposlenici do jučer uglednih kompanija postali vjerovnici u postupcima kojima se nije nazirao red ni kraj pa je stečaj nizao mnoga negativna iskustva. U zapadnoj Europi i Americi bio je i ostao posljednja zona obrane temeljnih vrijednosti kompanije. Primjerice, stečaj General Motorsa jedan je od svježijih zanimljivijih primjera. U 43 dana utvrđen je stečajni plan i proveden postupak koji je omogućio nastajanje novog GM-a. Novi GM je neovisna kompanija i zadržala je većinu brendova GM-a, zadržavši i 5000 od 5900 prodajnih mjesta u Americi, 34 od 47 tvornica u Americi te 68.500 od 91.000 zaposlenika. Za brendove izvan SAD-a koje je novi GM zadržao provodili su se programi restrukturiranja, ali nije bilo potrebe za stečajnim postupcima. Ukratko, nakon 43 dana postupka redovni (ne krizni ni stečajni) menadžment preuzeo je poslovanje iz stečaja i kompanija je danas već povratila veći dio svog ugleda i poslovnih rezultata. Za dio ovakvih razlika zaslužna je razlika u legislativi jer su postupci i rokovi predviđeni američkim stečajnim zakonima znatno drugačiji.
KLJUČAN JE MENADŽMENT
Znatnu prednost kvalitetnoj provedbi stečajeva osim zakona daju i menedžmenti kompanija koji se zateknu u predstečajnoj situaciji. Naime, u EU-u i SAD-u većinu stečajeva pokrene upravo menedžment kompanije jer stečaj smatraju zadnjom linijom obrane kompanije koja prisiljava vjerovnike na dogovor te štiti menedžment od kaznenog progona i zahtjeva za naknadu štete. Pogodovanje vjerovnicima te neotvaranje stečajnog postupka kada su za to stvoreni uvjeti nedjela su od kojih je u gospodarskom poslovanju jedino teže neplaćanje poreza. U Hrvatskoj većinu stečajnih postupaka pokrenula je država po sili zakona, a to je tek noviji podatak, jer je prethodno čak i država propuštala takvo što činiti. Vjerovnici su također bili skloni čekanju da to učini netko drugi, a često je to bila posebna kategorija vjerovnika - znatno oštećeni zaposlenici društava. Za slučaj pokretanja stečajnog postupka prema zahtjevu menedžmenta čulo se tek nedavno, ali su zato počeli sudski postupci u kojima su okrivljenici menedžeri koji nisu odgovarajuće odgovorili na nastanak stečajnih okolnosti. Vjerovnici su u zemljama koje su primjer najboljih praksi uz menedžment, glavni aktivni sudionici stečajnih postupaka. Ne govorimo o aktivnosti na papiru, već stvarnom pripremanju i donošenju odluka o smjeru stečajnog postupka, o stečajnom planu, o stečajnom upravitelju itd. U Hrvatskoj se odbori vjerovnika bore za kvorum, a uvijek isti stečajni upravitelji isključivi su izbor stečajnih sudaca, ne sumnjajući u legalnost jer su u postupku potvrđeni od odbora vjerovnika.Na kraju spomenimo i to da je 2015. na snagu stupio novi Stečajni zakon. Iako je u njemu zadržana struktura i koncept stečaja poznat još od 1997. godine, mnogo toga se izmijenilo. Došlo je i do otvaranja predstečajeva te osobnih stečajeva. Dakako, nameće se i pitanje što ako odgovorne osobe ne pokrenu stečaj? U Kaznenom zakonu već postoji odredba da odgovorna osoba u roku od 120 dana mora pokrenuti stečajni postupak, ali mnogi to ipak izbjegavaju. Zato je novim zakonom određeno da su takve osobe odgovorne za štetu vjerovnicima te da se automatski terete za sudski trošak stečaja kada ga Fina pokrene. Osim direktora i članova uprave, po novom se zakonu odgovornim osobama smatraju i članovi nadzornog odbora te osnivač društva. Stečajni je postupak hitan. Prema tom zakonu, stečajevi bi trebali biti ubrzani i više se ne bi smjeli ponavljati stečajevi koji traju desetak godina.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
Surova statistika
Hrvatska je prošle godine zabilježila najveći rast stečajeva u srednjoj i istočnoj Europi (CEE), čak 40,1 posto, pokazala je studija Cofacea. Najveće povećanje stečajnih postupaka, osim Hrvatske, zabilježile su Poljska (+ 16,4 %), Mađarska (+ 14,4 %) i Srbija (+ 13,1 %). Osim toga, više zemalja pogođeno je povećanjem stečajeva 2017. Tijekom godine devet zemalja zabilježilo je veći obujam insolventnosti (Hrvatska, Estonija, Mađarska, Litva, Poljska, Rumunjska, Rusija, Srbija i Slovenija). Samo pet je imalo pad. U Hrvatskoj je porast broja stečajeva objašnjen sadašnjim stečajnim zakonom, prema kojemu je Financijska agencija (FINA) dužna započeti stečajni postupak za bilo koju tvrtku čiji su računi blokirani više od 120 dana. Coface očekuje da će ove godine insolventnost porasti za 1,3 posto u Hrvatskoj. Unatoč ekonomskom ubrzanju, broj stečajeva je još uvijek iznad razine prije krize 2008. u većini zemalja, pokazalo je istraživanje.

MIĆO LJUBENKO

BLOKADE RAČUNA DOČEKUJU SE NA PRAVNO NESPREMAN NAČIN

 

Posljednjih dana mediji su iznova puni Uljanika i 3. maja. Jedna od udarnih vijesti na HRT-u (utorak) bila je da je 3. maj od sutra (srijeda) u stečaju, a onda je u srijedu osvanula informacija da je Uljaniku odblokiran račun. U međuvremenu radnici brodogradilišta štrajkaju...

Sve to zvuči dramatično, no nismo prethodnih tjedana nigdje ništa čuli postoje li i kakva rješenja da do stečaja ipak ne dođe. Što nam o tome možete reći?- Prije svega, mediji su trebali tijekom prvih 60 dana blokade postaviti pitanje Upravi, sindikatima, Vladi i svima koji imaju utjecaj na situaciju žele li predstečaj, kao najčešći oblik izbjegavanja stečaja, ili ne. Činjenica isteka 60 dana blokade dala je odgovor samo na to pitanje, tj. da se sada kod 3. maja - neće ići u predstečaj. Pretpostavljam da je to zato jer nije usuglašen plan restrukturiranja koji bi u predstečaju trebali podržati vjerovnici. U ovom slučaju smatram da mediji trebaju pravilno informirati o tome koji su to pravni modeli kojima se može izbjeći stečaj. Osobito stoga što svi, a osobito radnici i Vlada, žele izbjeći stečaj.
NEJASNO SE KOMUNICIRA
Dakle, može li se i kako, kojim načinima, "pet do dvanaest" izbjeći stečaj, koja je rješenja moguće primijeniti da se to ne dogodi, ili da se stečaj odgodi, i do kada?- Za izbjegavanje stečaja sada postoje četiri modela, a jedan se upravo dogodio kod Uljanika. Četiri modela za izbjegavanje stečaja nakon 60 dana blokade su - isplata blokade, dobrovoljno povlačenje s blokade, sudsko usvajanje jamstva za vjerovnike prema Stečajnom zakonu i statusna promjena npr. kroz pripajanje Uljaniku, ako Uljanik neće ići u stečaj.Osim 3. maja, još je veći problem Uljanik, i njemu prijeti stečaj, radnici štrajkaju, Uprava i sindikati iznova traže Vladinu pomoć. Kakav je Vaš komentar o cijeloj toj situaciji?- S pravne strane još uvijek postoje kvalitetne opcije. U tom smislu nejasno je zbog čega se o tim opcijama ne raspravlja. Sve se postavlja kao nerješiv problem. Nejasno se komunicira da postoje potencijalni partneri a da se ne definira u kojem će se to modelu provesti. Slučaj ta dva brodogradilišta nije samo pitanje izravno uključenih vjerovnika nego i svih građana, jer svi financiramo njihovo rješavanje i prije i sada.Premijer je prethodno govorivši o sudbini Uljanika kazao kako je najgore rješenje stečaj jer takav scenarij podrazumijeva da se na Uljanik primijeni neki od insolvencijskih postupaka koje omogućuje hrvatsko zakonodavstvo?- Ako je to točno, to je preuranjen stav. Koje je rješenje bolje, zavisi od slučaja do slučaja. Nisam vidio analize i usporedbe pravnih modela za ta dva brodogradilišta da bi se iznio zaključak koji je model bolji. Pravilno bi bilo izaći sa svim opcijama u javnost bez unaprijed odbacivanja mogućih rješenja. Na primjer, nejasno je zašto se donedavno svima nudio predstečaj kao odlično rješenje za izbjegavanje stečaja, a sada se i ne spominje ta opcija. Načelno, ovdje investitori moguće priželjkuju stečaj jer stečaj nudi potpuno jasnu sliku što su obveze, a tada u stečaju investitor može na više pravnih načina nastaviti poslovanje ako vjerovnici tako odluče. Stečaj ne mora biti nužno likvidacija u kojoj se gasi poslovanje i prodaje imovina. Stečaj za razliku od predstečaja pretpostavlja smjenu uprave.Što bi to zapravo konkretno značilo? Je li Vlada otpisala Uljanik i 3. maj, da se tako izrazim?- Ne, sigurno ih nije otpisala, Vlada naglašava da više neće moći nepovratno kreditirati brodogradilišta, ali da im želi opstanak. To ipak nije dovoljno. Držim da treba pristupiti konstruktivnije i iznijeti kako se neke stvari mogu riješiti, a ne samo što se ne želi. Mi imamo čak i poseban zakon koji uređuje potpore brodogradilištima. Svakako trebamo tom pitanju pristupiti aktivno i na vrijeme. Naši insolvencijski propisi su vrlo kvalitetni i vrlo precizni. Ni jedna europska zemlja nema rješenje u kojemu se blokiraju svi računi i gdje državna agencija pokreće stečaj nakon 120 dana blokade. Kritike tog sustava bile su da je 120 dana prekratko vrijeme da se donese odluka što učiniti. Ja se s time ne slažem, onaj tko u 120 dana nije stigao odlučiti neće ni kasnije, a rješenja protekom vremena mogu biti samo teža i bolnija. U Njemačkoj takve odluke donesu u primjerenom roku a da ih zakon na to ne tjera, ali kako mi nismo isti, tako ne možemo imati ni iste zakone.
KRIVA PERCEPCIJA
Zašto stečaj u javnosti, bar kod nas, u Hrvatskoj, ima negativan predznak?- Razumijem da se stečaj pogrešno percipira i da još nismo dovoljno puta iskusili stečaj u kojemu se i nastavilo poslovanje, ali ipak korisno je sjetiti se Peveca, Viktor Lenca, Tiska itd. Prošle godine je, na primjer, najveći njemački proizvođač nautičkih plovila Bavaria Yachts pao u stečaj, a ove godine izašao je iz njega. Za zapadne zemlje to je dio poslovanja. I slučajevi ova dva brodogradilišta pokazuju da uprave, ali i vlasnici društva, blokade računa dočekuju na pravno nespreman način. Trajne blokade računa su u pravilu predvidiv događaj. Mi ipak ostajemo zatečeni, bez odgovora na to i bez rješenja. To nije nužno i tako ne mora biti, čak ni dok se nalaze u blokadi ili na rubu blokade računa.(D.J.)
ZDENKO BEŠLIĆ

OSNOVNI PROBLEM JE DUŽINA TRAJANJA I NEIZVJESNOST

 

Kakav je zapravo posao stečajnog upravitelja, kako se postaje stečajni upravitelj i što on točno radi, pitali smo iskusnog stečajnog upravitelja Zdenka Bešlića iz Slavonskog Broda, koji se tim poslom bavi poduži broj godina.

- Stečajni upravitelj je najvažnije operativno tijelo stečajnog postupka (druga tijela su: stečajni sudac, skupština vjerovnika i odbor vjerovnika). Stečajni postupak vodi stečajni sudac, a stečajni upravitelj provodi stečajni postupak. Stečajni upravitelj je zakonski zastupnik dužnika te obavlja i funkciju poslovodstva ako dužnik nastavlja s radom nakon otvaranja stečajnog postupka.
VLASTITI TROŠKOVI
Koje uvjete treba ispunjavati onaj tko kani biti stečajni upravitelj?- Da bi netko postao stečajni upravitelj, potrebno je da ima VSS, položen ispit za stečajnog upravitelja, da je upisan na Listu stečajnih upravitelja jednog ili više trgovačkih sudova u RH na rok od četiri godine. Nadalje, stečajni upravitelj obvezan je stručno se usavršavati kroz stručne radionice koje organizira i vodi Ministarstvo pravosuđa (minimalno tri radionice tijekom dvije godine). Za uspješno provođenje stečajnog postupka potrebno je raspolagati stručnim znanjem, iskustvom i vještinama kriznog menadžera. Na žalost, percepcija javnosti o stečajnim upraviteljima je negativna.Zašto takva percepcija?- Godinama je stvarana slika o stečajnom upravitelju kao lopuži, mutivodi, koji je korumpiran, koji oštećuje vjerovnike (posebno radnike) itd. Kako takvu sliku popraviti? Teško. U svakom žitu ima kukolja, pa tako i među stečajnim upraviteljima, ali odgovorno tvrdim ni manje ni više nego u drugim profesijama.Nakon otvaranja stečajnog postupka, imenovani stečajni upravitelj u velikom broju postupaka suočava se s besparicom. Naime, dužnik je bio u višemjesečnoj ili dugogodišnjoj blokadi poslovnog računa. Najčešće stečajni upravitelj u početku svojim novcem financira nužne troškove: pristojbe, biljege, poštarinu, izradu pečata, gorivo, cesarinu i dr. Stečajni upravitelj svojim radom i plaćanjem troškova tijekom postupka de facto kreditira stečajnog dužnika. Tek nakon nekoliko mjeseci iz ostvarenog priljeva refundira sebi nastale troškove.Poseban problem je utvrđivanje stečajne mase (imovine). Čest je slučaj da dužnik nije vodio poslovne knjige ili ih je neuredno vodio (namjerno?), pa stečajni upravitelj traga za imovinom. Imovina dužnika je u pravilu opterećena teretima trećih osoba, pa stečajni upravitelj često mora pokretati parnice radi pobijanja pravnih radnji.Koliko je pritom odgovornost uprava društava, poduzeća, tvrtki...?- U proteklom razdoblju stečajni postupci kasno su se otvarali u odnosu na stečajne razloge, tj. insolventnost - nesposobnost za plaćanje i prezaduženost dužnika. Odgovornost je na upravama takvih trgovačkih društava, ali i na vjerovnicima koji su znali ili su morali znati da je subkekt nesposoban za plaćanje, odnosno prezadužen. Unatoč tome, nisu predlagali sudu pokretanje stečajnog postupka. Čest je bio i slučaj da poslodavac radnicima godinama ne uplaćuje doprinose, što oni i znaju. Zadovoljavaju se isplatama netoplaća (čak i u bonovima), pa ipak ne pokreću stečajni postupak. Zašto? Odgovor je jednostavan. U slučaju otvaranja stečajnog postupka, ostat će bez posla, završit će na ulici te neće moći pronaći novi posao.
OSAM IZMJENA
No, unatoč problemima, ipak je bilo uspješno provedenih stečajeva?- Izuzetno su rijetki primjeri uspješno provedenih stečajnih postupaka nakon kojih dužnik nastavlja s poslovanjem u istom ili nešto suženom opsegu. U proteklom razdoblju samo 10-ak dužnika nakon provedenog stečajnog postupka nastavilo je svoju djelatnost. Primjeri takvih stečajnih postupaka su Pevec d.d., Tisak d.d., Diona d.d. i neki drugi, gdje su vjerovnici prihvatili stečajni plan u kojemu očekuju bolju naplatu svojih tražbina u odnosu prema likvidacijskom postupku. Ostali stečajni postupci provođeni su i provode se kao likvidacijski postupci, što znači unovčiti imovinu dužnika i namiriti vjerovnike prema odredbama stečajnog zakona. Aktualnu situaciju u vezi s brodogradilištima Uljanik i 3. maj nisam u mogućnosti komentirati jer nemam saznanja, osim onoga što se posljednjih dana spominje u medijima.Kad se sve uzme u obzir, koji su glavni problemi kad se radi o stečajevima?- Osnovni problem stečajnih postupaka u posljednjih 20 godina u Hrvatskoj je njihova dugotrajnost i neizvjesnost koju prouzročava i sam Stečajni zakon. Stečajni zakon koji je bio na snazi 18,5 godina (1996. - 2015.) imao je predložak u njemačkom insolvencijskom zakonu. Za vrijeme trajanja doživio je osam izmjena i dopuna, koje u osnovi nisu riješile temeljni problem, a to je dugotrajnost. Stečajni zakon koji je na snazi od rujna 2015. godine, uz manja poboljšanja u odnosu prema prethodnom, također ne rješava osnovni problem - dugotrajnost. Zašto je to tako? Bilo bi zanimljivo vidjeti nakon proteka tri godine od stupanja Stečajnog zakona na snagu njegove efekte. To je dovoljno vremena za stručnu ocjenu uspješnosti u rješavanju problematike stečajeva.(D.J.)
Darko Jerković
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana