TvObzor
POGLEDALI SMO ČETVRTU SEZONU SERIJALA “NAZOVI SAULA”

Egzistencijalne dvojbe živopisnih likova u biseru moderne televizijske drame
Objavljeno 26. listopada, 2018.

Ni okrenuo se nisam, a gotovo je došao kraj godine. I uhvatila me je panika. Ne zbog godina ili brzog prolaska vremena, nego zbog činjenice da ću za mjesec dana početi slagati godišnje liste najboljih albuma, filmova, serija, hamburgera koje sam pojeo, koncerata na kojima sam bio, šoseova kojima sam svjedočio, DJ setova koje sam poslušao na Boiler Roomu, knjiga latinoameričkih pisaca koje sam pročitao, vjetrovki koje sam planirao kupiti i talijanskih tjestenina koje smo (ne)uspješno pokušali napraviti.

Iako svakog kolovoza u razgovoru s bratom Sonom, onim drugim koji sudjeluje u sastavljanju lista najboljih albuma, s gnušanjem odbijam sudjelovanje u tome, poznavajući sebe, a i gledanjem u kuglu koja proriče budućnost, vidio sam nas kako 12. prosinca, nakon utakmice Valencia - Manchester United, vadimo papire na kojima je bar sto naslova iz 2018. od kojih u konačnici, nakon veće doze craft piva, biramo 30 nama najdražih.
Biblijsko okajanje
i loša karma
Panika koja me je uhvatila jedne kasne nedjeljne noći, ili, bolje reći, u ponedjeljak rano ujutro, odnosila se zapravo na listu najboljih serijala. Naime, osim možda druge sezone “Atlante”, četvrte sezone “BoJack Horsemana”, “Barryja” i “The End of the F***ing World”, nisam se mogao sjetiti nekog naslova koji me je uistinu oduševio. A onda u bunilu nesanice, viroze i tajvanskog karate filma koji se u gluho doba noći vrtio na AXN Spinu sjetih se kako su nam ostale samo dvije epizode četvrte sezone serije “Nazovi Saula” i moje brige su nestale - jer, ako ništa drugo, napravit ću top-ljestvicu pet serija - kašalj se smirio, tableta je prodjelovala i san mi je napokon došao na oči.Kako je serija koja je isprva zamišljena kao spin-off jednog od najhvaljenijih naslova u povijesti televizije - “Breaking Bada” (ili u našem groznom prijevodu “Na putu prema dolje”) postala izbrušeni biser moderne televizijske drame? Kako serijal odmiče, sa strahom u glasu i strepnjom u mislima, pokušavam supruzi progurati tezu da je ovo možda ipak bolja serija od neobično nasilnih zgoda Waltera Whitea i Jessseja Pinkmana. S obzirom na to da “Breaking Bad” nisam pratio dok je išao redovito na američkoj televiziji, jer sam zbog do sada nerazjašnjenih okolnosti (doktor je utvrdio da bi najvjerojatnije mogao biti snobizam) bojkotirao serijal kojim su svi bili oduševljeni, odgledao sam ga u deset dana odmah nakon njegova završetka. No, iako sam kultni poštovatelj neovestern-drame Vincea Gilligana (top 10 najdražih serija svih vremena), lik koji je briljantno odigrao Bryan Cranston nikada mi nije bio posebno drag. I vjerojatno sam jedan od rijetkih kojega je njegov antiherojski Walter White dovodio do bijesa, ljutnje i rasprava sa svima koji su mu bili nakloni. Izgleda da se previše zla, moralnih dvojbi, biblijskog okajanja i loše karma naguralo u samo deset dana maratonskog bingeanja, pa sam - moram priznati - jedva dočekao kraj kakav je Gilligan namijenio svojim besprijekorno osmišljenim likovima u “Breaking Badu”.Jedan od brojnih živopisnih likova u serijalu bio je i šarlatanski odvjetnik Saul Goodman, kojega je tumačio Bob Odenkirk. Prije četiri godine dobio je svoju seriju “Nazovi Saula”. Isprva su autori serije Vince Gilligan i Peter Gould zamislili da “Nazovi Saula” bude komedija od 30 minuta, ali kako su radili na karakterizaciji likova i radnje, odlučili su da je bolje da naprave dramu. Rezultat nakon četiri sezone uistinu je spektakularan.
Antiklimaks
koji ne želimo
Možda zbog činjenice što sam uistinu zavolio likove Jimmyja, Kim, Mikea, Howarda, Nacha i Chucka. Naime, Gilligan i Gould sve su likove u seriji napisali s nevjerojatnom suptilnošću, a tijekom 40 epizoda imali smo ih bezbroj puta prilike upoznati do njihovih najintimnijih i najsitnijih detalja. Zasluge naravno idu i glumačkoj ekipi, jer uz Boba Odenkirka, koji jednostavno vlada kao naslovni lik Jimmy McGill aka Saul Goodman - čovjek koji je rođen da bude lopov, Rhea Seehorn cijeli je serijal moralna vertikala ili, ako baš hoćete, jedina heroina oko koje autorski dvojac gradi i povremeno ruši svijet prepun negativaca u skupim odijelima koji paradiraju pravnim svemirom Novog Meksika.U prethodne tri sezone serija se sporim, pomno planiranim tempom kretala prema klimaksu, koji u konačnici i čekaju svi fanovi obaju serijala iz pera Vincea Gilligana. A to znači pojavljivanje Waltera Whitea i Jesseja Pinkmana u seriji. Meni osobno bio bi to potpuni antiklimaks, zbog više razloga. Hoće li serija završiti u trenutku kada su Walter i Saul, u bijegu od policije, skriveni u New Hampshireu - pretposljednja epizoda serijala? Ili kada se prvi put susretnu u drugoj sezoni? S druge strane, koji je to serijal u 21. stoljeću a koji smo pratili nekoliko sezona imao zadovoljavajući završetak za gledatelje? Sopranosi? The Lost? Žica? Dexter? Okus krvi? I dok sam vrtio u glavi loša sjećanja na užasne završetke omiljenih mi serijala (a o humorističkim serijama ne želim ni početi razmišljati), sjetih se da sam bio zadovoljan kako je završio “Breaking Bad”.Kao bilo koji tragični lik iz pera velikog Williama Shakespearea, Walter White (Bryan Cranston) jednostavno nije mogao preživjeti. Hoće li tako završiti i Jimmy McGill, još jedan tragični lik iz pera dvojca Gilligan/Gould, ostaje nam vidjeti. Serija je obnovljena za još jednu sezonu, koja bi u prikazivanje trebala krenuti 2019. godine.
Središnja figura
četvrte sezone
Razmišljao sam da napišem tekst o hvaljenoj Netflixovoj seriji “Maniac”. No, onda sam počeo gledati “Saula” i brzo odustao od te zamisli. Naime, tri godine nisam želio pisati o seriji. Osim što ju obavezno predstavljamo na kraju godine, kada sastavljamo listu najboljih serija. Jednostavno zato što mislim da ju treba gledati i uživati u svakom kadru, fantastičnoj karakterizaciji likova koji nisu plošni, ne donose ishitrene poteze samo zato da bi serijal dobio nekoliko dodatnih poena na IMDB-u, nego su trodiomenzionalni ljudi od krvi i mesa, koji pokušavaju ujedno biti i moralni, ali vrlo često im to ne polazi za rukom. Ako ju tek počinjete gledati, posebno obratite pozornost na autorsku igru bojama. Naime, negativci su odjeveni u vatrene tonove, a pošteni ljudi u plave, hladnije boje. Iako je simbolike boja bilo i u “Breaking Badu” (sjetimo se opsesije Marije Schrader ljubičastom bojom), u ovoj je seriji to izraženo do te mjere da su jedna vrata na Jimmyjevu žutom autu obojena u crveno.Preciznost kojom se stvara serija posebno je dojmljiva. Fascinantna je činjenica da je serija čija je radnja zapravo “dosadna” zahvaljujući detaljnom dramskom scenariju, majstorskoj režiji i vrhunskoj glumi izišla iz sjene svojeg starijeg rođaka i postala jedna od najboljih TV drama 21. stoljeća. Emocionalna drama i misteriji koji okružuju likove u seriji i egzistencijalne dvojbe svih likova, od kojih posebno navijam za Kim, koja je postala središnja figura četvrte sezone i kojoj želim što brži bijeg sa što manje ožiljaka iz orbite razarajućeg svemira koji sam sobom nosi ime Saula Goodmana, samo su dodatni šarm još jednog odličnog autorskog djela Vincea Gilligana i Petera Goulda, koje već sada ulazi u prvu ligu kada je u pitanju razvoj ili raspad ljudskih osobnosti na malim ekranima.
Nikola Kučar
Možda ste propustili...

MALA ITALIJA LITTLE ITALY. ROMANTIČNA KOMEDIJA. R: DONALD PATRIE. U: HAYDEN CHRISTENSEN, EMMA ROBERTS, ALYSSA MILANO, DANNY AIELLO

Umjesto Male Italije uz pizzu gledajte Opčinjenu mjesecom!

TALIJANSKI KANDIDAT ZA OSCARA STIŽE U KINA

Dogman: Triler Mattea Garronea ovjenčan nagradom u Cannesu