Kultura
"RICHARD III. GRBAVI" U PETAK PREMIJERNO U HNK-U

Damir Mađarić: Više poštujem glumce nego svoje rečenice!
Objavljeno 24. listopada, 2018.
Mađarić potpisuje režiju i scenografiju, a tekst je napisao na poticaj intendanta Božidara Šnajdera

Što reći o ovom tekstu? Kao prvo: nastao je na nagovor i poticaj gosp. Božidara Šnajdera. Ušao sam u njegovu sobu sa željom da dogovorim režiju, a izašao s namjerom da nešto napišem. Jer, prvo pitanje intendanta je bilo: "Pišeš li što?". Naravno, pisao sam i pišem, ali ne smatram se u prvom redu piscem. Redatelj, da, i ponekad, možda, pisac. I tako je nastao tekst za Noćnu scenu; za glumca i glumicu. Komedija u začetku, a na kraju tragedija - rečenice su to Damira Mađarića koje je zapisao, između ostaloga, u programskoj knjižici prve ovosezonske premijere, točnije, praizvedbe u osječkom HNK-u, kojima je intendant Šnajder počeo jučerašnju konferenciju za novinare.


U sklopu će Noćne scene (u petak, 26. listopada, s početkom u 20 sati) biti praizvedena Mađarićeva tragikomedija Richard III. Grbavi. Redatelj i autor teksta (ali ovaj put i scenograf) s punim je povjerenjem uloge u toj crnohumornoj duodrami dodijelio Petri Blašković i Vladimiru Tintoru. Odabir kostima potpisuje Zvonko Majdiš, oblikovatelj svjetla je Tomislav Kobia, a skladatelji Miroslav Evačić i Gordana Evačić. U danima koji slijede još su dvije izvedbe. U osječkom je HNK-u repriza u subotu, 27. listopada, u 20 sati, a u petak, 2. studenoga, već je prvo gostovanje i to u Valpovu.

Idealan redatelj

- Nikomu drugomu ne bih ni dao da režira ovu dramu. Da Damir Mađarić nije mogao sada, prolongirao bih premijeru - dodao je Šnajder, ustvrdivši da je autor teksta uvijek i najbolji izbor za redatelja, ako je moguće. Mišljenja je aktualni intendant da su Petra i Vladimir i idealna podjela, uloge kao da su pisane za njih. Biser je cijela ova "mala" predstava, kojom će HNK mnogo gostovati, uvjeren je čelnik kazališta, zadovoljan odabirom komada za radno otvorenje 112. sezone.
Skromniji, kada su u pitanju njegovi spisteljski dosezi, redatelj je Mađarić, priznavši da nije tašt zbog svojih rečenica i da ih, u dogovoru s glumcima, lake ruke izbacuje iz predstave ako su "dosadne, glupe, široke" i ne funkcioniraju na sceni.
- Više cijenim glumca nego svoje rečenice! - jasan je bio Mađarić, napomenuvši da Petru i Vladimira nije otprije poznavao i da nisu surađivali do sada, no rezultat je iznad njegovih očekivanja. Tekst je samo predložak, dodaje Mađarić, glavni su posao odradili glumci.
Zahvale su ono čime je oboje svoje obraćanje medijima i počelo i završilo, i Petra Blašković (koju ćemo gledati u ulozi čistačice Tonke), ali i Vladimir Tintor (koji će utjeloviti njezina scenskog partnera Krstu). Zahvalni su na pruženoj prilici, na radu s redateljem Mađarićem - koji oboje ocjenjuje iznimno otvorenim, punim povjerenja, glumačke slobode i blagosti - i na partnerskoj suigri, jer su Vladimir i Petra u privatnom životu jako dobri prijatelji.
- Emocije koje junaci ove priče proživljavaju onakve su kakve nam samo život može prirediti - ističe Petra, priznavši da je "već prvi susret s Tonkom" iznenadio cijeli mali autorski tim.
- Neočekivano, ali svi smo je se pomalo prepali, čak je i autora Mađarića iznenadio lik koji je sam napisao - dodaje Petra Blašković kroz smiješak. Tonka je, prema njezinim riječima, žena puna ljubavi i očaja. Baš svaki susret s tekstom oboma je otvarao nove svemire i postavljao pitanje: Kamo nas ljubav, kao najjača pokretačka snaga u našim životima, može odvesti?
Vladimir je, između ostaloga, zahvalan teatru jer je imao sluha za ovako "mali tekst" i otvaranje sezone njime. To je njemu i kolegici Petri omogućilo pravo ‘glumačko buđenje‘.
Temperamentni glumci

- Damir je surov pisac, ali blag redatelj, a Petra i ja smo temperamentni. Naša je glumačka suigra bila bez imalo zadrške - kaže Vladimir, sretan što je redatelj imao puno povjerenje u oboje. Rad na ovom komadu na tragu je suvremenog njemačkog teatra, smatra Tintor, dodajući kako su Petra i on u ovom slučaju glumci, ljudi ogoljeni do kraja, koji se bore do istrjebljenja.
- Svaki put sam na probi pomislio kako taj dan sigurno ne ćemo moći odigrati onako intenzivno "do kraja", jer nije moguće svaki put tako, ali uvijek smo uspijevali. Probudili smo se, full smo na sceni - ponosan je Vladimir.
Da su Petra i Vladimir zaslužili svoje uloge, smatra i ravnatelj Drame Miroslav Čabraja, napominjući kako je i sam, još na akademiji, naučio da uloga uvijek nađe (put do) glumca.
Zadovoljan je redateljevim pristupom punim strasti, zahvaljujući čemu predstava nije kao "šećerna vodica". Sat i 15 minuta od glumca traži više igre, energije, žara nego neki trosatni mjuzikl, jer je njih dvoje neprekidno na sceni, zaključio je intendant Šnajder, ponosno najavljujući da ansambli HNK zapravo usporedo rade na čak tri premijere. Već 10. studenog bit će praizvedba Emeta Ivane Šojat, u režiji Same Streleca, dok Opera priprema veličanstvenu Bizetovu operu Carmen.
Narcisa Vekić
Valpovo
gostovanje 2. studenoga
Mađarić: Sve su to bajke!
Čini se da ne znam pisati komedije, to jednostavno nije moja domena. Tekst mora biti mješavina i tužnog i smiješnog. Nakon prvog se čitanja ispostavilo da je Tonka "užas i strava" od žene, mada je nisam htio tako napisati niti mi se činila tako strašnom kada sam tekst sam čitao. No u interpretaciji glumaca to je dobilo nove dimenzije i oblike. Tonka je postala ono nešto što gnjete, podčinjava, lomi i uzima. Krsto je postao onaj koji se slomio, onaj koji se izvlači iz zagrljaja smrti i ponovno u tu smrt upada mimo svoje volje. Tonka je neka vrst sudbine koja ga je zadesila, a u tu jamu sudbine povlači i nju. Oko nas ima i sretnih ljudi, ljudi koji se vole, ali moram reći da je pitanje dokle će se voljeti. Naravno ne treba u sve to vjerovati, sve su to bajke - piše Damir Mađarić.
POTPISUJE VIŠE OD 50 REŽIJA
Damir Mađarić je 1989. diplomirao režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Otada režira u nizu hrvatskih kazališta, HNK Varaždin, DK Gavella, HNK u Osijeku, Komedija, Kazalište Virovitica, Gradsko kazalište "Joza Ivakić" Vinkovci, Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku, kazalište &TD Zagreb, Kazalište Oberon. Režirao je djela Marina Držića, Mire Gavrana, Shakespearea, Molièrea, Cankara, Goethea, Ulricha Huba, Galovića. Potpisuje preko 50 režija. Bio je stipendist Goethe Instituta, preveo s njemačkog desetak dramskih tekstova. Autor je tri knjige za djecu: Kako smo od bankrota spasili mamu i tatu, Nespretni Dado, Dječak koji je govorio Bogu. Dramski tekstovi: Smrt Glumca, Glumice u zagrljaju, Dječak koji je govorio Bogu, Nori krtica Martin, Richard III Grbavi.
Možda ste propustili...

IRIS TOMIĆ, ASISTENTICA NA AUKOS-U, UDRUGA “MALO DRAMA, MALO ART”

Mi malo dramimo, ali i malo artamo - nismo ograničeni

U ETNOLOŠKOM CENTRU BARANJSKE BAŠTINE

Izložba “Tisućljeća među rijekama"

POKAZALI VIRTUOZNOST SVIRANJA I STEČENA TEORIJSKA ZNANJA

Učenici Glazbene škole Milka Kelemena osvojili niz vrijednih nagrada

Najčitanije iz rubrike